SUB. 5. 4.
Pola
tebi, pola meni, pola Bagi
Američko-hrvatsko grljenje na Markovu trgu iz studija HTV-a pratili su
voditelj Bago, politolog Grdešić i osoba koju za tu prigodu
nije kvalificiralo ništa osim jedne činjenice. O vanjskoj
politici zna sricati samo umilne načelne fraze, kao ministar vanjskih
poslova ostao je upamćen po ustupanju hrvatskog teritorija BiH i po
želji da se Šušak izruči Haagu! HDZ-u je okrenuo
leđa, u DC-u i HSP-u doživio je i neuspjeh i kompromitaciju, a
za uspjehe u poslovima uglavljivanim na zagrebačkom groblju
Mirogoju nagrađen je lisičinama koje su mu pred cijelom nacijom
stavljene na ruke. Riječ je, pogađate, o veleumu Mati Graniću, koji je
ipak po jednoj osobitosti zaslužio poziv na HTV - voditelju Bagi je
tetak. Bago je neprekidno jahao na regiji, kao da je Bush
došao obnavljati Jugoslaviju, no na to smo
šprajcanje na HTV-u navikli, te je zanimljivija jedna druga
pojedinost. Navodno je pred ulazak u studio Grdešić upitao
Granića kako će podijeliti vrijeme u emisiji, a tetak Granić mu je
ponovio svoju slavnu rečenicu s mirogojske snimke: “Pola
tebi, pola meni, pola Bagi!”
NED. 6. 4.
Ako
ne vjerujete u Boga...
Nijednoga od 56 zastupnika SDP-a nije bilo jučer na Markovu trgu s
Bushom, premda su bili pozvani. Danas neki za to okrivljuju HDZ, koji
je klubovima zastupnika pozivnice poslao preko svoga kluba u Saboru.
Teško je povjerovati da je to razlog izostanka, prije će
biti da bi se esdepeovci na Markovu trgu osjećali kao strano tijelo te
da svojim dolaskom nisu htjeli posvjedočiti i potvrditi trijumfalizam
rivalske, vladajuće stranke. Možda su neki mislili da se njihov dolazak
pred crkvu sv. Marka ne bi svidio šefu Milanoviću: on je
agnostik, a i Sanadera ne može “živa vidjeti” te mu
je zacijelo posebno teško pala promocija
predsjednika HDZ-a uz najmoćnijeg političara svijeta. Ivica Račan bi
najvjerojatnije drukčije postupio, kao pragmatiku možda mu ne bi smetao
uspjeh glavnog takmaca, kao ni to što su Bush i Sanader
“desničari”, što se spektakl zbiva
ispred znamenite katoličke crkve, što se moglo očekivati da
će “kršćanski fundamentalist” iz Bijele
kuće zazivati Boga... Poruka “crvenima”: ako ne
vjerujete kad je riječ o Bogu, morate li biti nevjernici i
kad je riječ o Hrvatskoj!?
PON. 7. 4.
Londonska
je veza važnija
Danas komentari o jučerašnjem izboru R. Čačića za
predsjednika HNS-a, o “rošadi vječnih
predsjednika” i o nerazgovijetnoj poziciji te stranke koja
može biti tek nečiji “koalicijski prirepak”. Istini
za volju, Hrvatska narodna stranka nikad nije znala što je.
Plašljiva Savka, koja nije ni pomišljala na
izlazak iz Jugoslavije, osnovala ju je vrlo kasno, u jesen 1990., kad
je politički prostor bio već podijeljen. Na izborima 1992.
godine “hrvatska nepotrebna stranka” -
kako ju je netko nazvao - doživjela je težak poraz. Poslije će Savka
HNS “predati” Čačiću a ne svojim suputnicima iz
1971. godine - Vrkiću, Meštroviću i drugima. Uskoro će se
dogoditi ono što nitko tko je Savku doživljavao kao
domoljubnu veličinu nije očekivao: s Vesnom Pusić na čelu HNS će
postati istodobno stranka i jugonostalgičara i onih koji su za njezine
osnivače bili sentimentalno vezani. Navodno s Čačićem na čelu HNS neće
više biti tako lijevo. Ali jednom je čovjeku, Sanaderu, od
činjenice da je Čačić izabran za predsjednika te stranke i da se želi
približiti HDZ-u važnije da na čelu Nacionalnog odbora za praćenje
pregovora s EU ima dobru londonsku vezu - Vesnu Pusić.
UTO. 8. 4.
Markovićeva
odlikovanja
Da živimo u pravno uređenoj zemlji, istraga zbog smrti zadarskog
nogometaša Hrvoja Ćustića ne bi mimoišla ni
Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, ustanove
koja je dopustila da se prvoligaške utakmice igraju na
terenu ograđenom onako pogibeljnim betonskim zidom. No, kako je
Marković čovjek koji sebi gradi spomenik od samih neuspjeha, koji je
poraze reprezentacije na velikim natjecanjima nadoknađivao trijumfalnim
doručcima sa Seppom Blatterom, koji je bezočno lagao javnost o
izgledima Hrvatske za organiziranje Eura 2012., ne čudi što
i smrt jednog mladića, za koju je posredno kriv, koristi za doziđivanje
bosanske piramide svoje slave. Umjesto da preuzme odgovornost za
tragediju mladog nogometaša, krivnju prebacuje na sve
strane, i, po običaju, štiti se poistovjećivanjem sa
svjetskim veličinama. Pa se i sad hvali i žali kako ga
negdašnji francuski predsjednik Jacques Chirac
“odlikuje s najvećim odlikovanjem, a kod nas to
podcjenjuju”. Što će reći da bi i Marković u
Hrvatskoj trebao biti u ulozi u kojoj je sada Chirac u Francuskoj -
gdje se protiv njega vode istrage zbog teškog kriminala.
SRI 9. 4.
Nema
Stepinca, nema Kuharića!
Kako će Crkva reagirati na medijsko otkriće da je Sanaderova vlada po
zahtjevu Carle del Ponte, ne bi li tobože otkrila skrovište
bjegunca Ante Gotovine, naredila obavještajnu obradu,
praćenje, pretragu i snimanje franjevačkih samostana i istaknutih osoba
iz franjevačkog miljea? Nikako! Vlast zna da je odlaskom Kuharića iz
crkvenog vrha nestao osjećaj za nepovredivost temeljnih moralnih
načela, pa se i nije bojala slati svoje novoudbaše po
samostanima dok su istodobno njezini dužnosnici pribivali svetim misama
pa čak i ljubili prsten Svetom Ocu! I onda je bilo i sada je očito da
je tužiteljičino sumnjičenje Crkve da skriva Gotovinu bilo bezrazložno,
ali ne i i besciljno. A cilj je bio i na Crkvu u Hrvatskoj i na Vatikan
utisnuti biljeg nasljednog ratnog zločina pripisivanog Gotovini, te
prisiliti vlast u Hrvatskoj da špijunskom akcijom obesveti
sveti prostor samostana. Tako je “slavnu” tradiciju
i partizana i ustaša koji su Crkvu nadzirali i zlostavljali
u ime crvenog ili crnog internacionalizma Sanader nastavio za račun
liberalnog novog svjetskog poretka. Ali danas nema ni Stepinca ni
Kuharića da obrane njezino dostojanstvo!
ČET 10. 4.
Pohlepni
i lijevi i desni i manjinci
Ulazak Hrvatske u EU mnogo glasnije zagovaraju elite nego građani.
Razloga za to ima i konkretnih, opipljivih, materijalnih. Apetite je
ovih dana pojačala vijest da je zatražena i stavka za Hrvatsku u
proračunu Europske unije za 2009. jer bi već tada u Europskom
parlamentu moglo biti 12 hrvatskih zastupnika u ulozi promatrača koje
bi izabrao Sabor. Poslije bi zastupnike birali birači, plaća bi im bila
9000 eura, a s dodacima bi zarađivali još toliko!
Podosta bi se Hrvata zaposlilo i u različitim službama EU, gdje su
plaće također bajoslovne. A velike ambicije za mjesta u hijerarhijama EU
imaju i neki vodeći hrvatski političari. Je li vam sad
jasnije za čije smo se stražnjice odrekli ZERP-a, banaka, državnih
tvrtki, tolikih nekretnina, financijske suverenosti i nacionalnog
ponosa!? U grabežu za mjesta u tijelima EU jednako su pohlepni i
desnica i ljevica i političari nacionalnih manjina, pa su u red za
Bruxelles već stali Pusićka, Mimica, Pupovac, Matušić...
Lijepa naša prodana!
PET 11. 4.
Protiv
koga bi Mesić prosvjedovao!?
Stjepan bi Mesić rado na sindikalni prosvjed ako ga pozovu. Rado bi bio
na vlasti i rado se protiv vlasti bunio. Rado bi imao sve povlastice
koje ima kao predsjednik i rado bi u povlastice upirao
prstom. Rado bi se vozikao na tajkunskim jahtama i od tajkuna uzimao
novac za svoje predizborne kampanje i rado bi s radnicima
jurišao na tajkune. Rado bi obećavao kako će vratiti novac
pokraden u pretvorbi i privatizaciji te ratnom profiterstvu, a kad se
od toga ništa ne ostvari, rado bi upirao prstom u one koji
samo obećavaju. Rado bi na prosvjedima optuživao nedjelotvornu državu
kojoj je na čelu osam godina. Rado bi se jedan dan odvojio od
grešne elite, kako bi za narod bio bezgrešan, i
eliti se opet vratio! Sve bi to rado osim da bude teški
sukrivac za stanje u zemlji protiv kojeg sindikati prosvjeduju, premda
je, kad bi mu zatrebalo, znao reći kako je za to stanje
odgovoran.
TJEDNA INVENTURA
