Nije osuđen zbog svoga bahatog ponašanja i stava “znate li tko sam ja?” i “meni nitko ništa ne može”, već zbog krivnje za prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe poginule. Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić morat će pokucati na vrata zatvorske zgrade u Puli jer će tamo provesti najmanje 11 mjeseci.
Drugostupanjski sud u Mađarskoj osudio je Čačića na 22 mjeseca zatvora – polovicu mora odležati u zatvoru, a ostalih manje od godinu dana mogao bi provesti u kućnom pritvoru. Premda ga je osudio mađarski sud za nesreću koju je skrivio u toj zemlji, Čačić će biti u zatvoru u Hrvatskoj. To je, više-manje, uobičajeno, odnosno postoje konvencije i međudržavni ugovori na osnovi kojih se građaninu jedne države zbog kaznenog djela počinjenoga u drugoj državi može u njoj suditi, ali kaznu može izdržavati u vlastitoj državi.
To se odnosi na sve građane pa, prema tome, i na Čačića. Nisu čelniku HNS-a mađarski suci izrekli zatvorsku kaznu zbog njegova prepotentnog držanja – jednostavno su postupili po zakonu.
Snažni (potente), kako ga zovu u talijanskim glasilima, potpredsjednik Vlade postao je slučaj bez premca. Hrvatska će, tako, ući u povijest i po tome što je sud jedne države osudio potpredsjednika njezine vlade odgovornog za prometnu nesreću koju je počinio u drugoj državi. Taj je pak primat hrvatska politika mogla – i morala – izbjeći te nije smjela Čačića imenovati u Vladu.
Moćan, snažan ili kako ga se već naziva, Čačić nije htio odustati od svojeg ulaska u Vladu i time je pokazao bahatost. Jer nesreću je skrivio u siječnju 2010., a Vlada je formirana u prosincu 2011. pa je, iz pristojnosti prema hrvatskim građanima, a posebno prema stradalima u nesreći, trebao odustati od pokazivanja svoje političke sile.
Premijer Zoran Milanović očito nije mogao spriječiti Čačićev ulazak u Vladu, ali tu neprikladnu sliku koja je nanesena Hrvatskoj mogao je prije svega spriječiti sam čelnik HNS-a. E tu, a ne na mađarskom sudu, Čačić je pokazao ne samo svoju bahatost već i manjak političkih i ljudskih osjećaja.
Mogao je svojim izlaskom iz aktivne politike i vladu lijevog centra i hrvatske građane poštedjeti sramote koju im je nanio. Čačića se može usporediti i s nekim talijanskim političarima, na čelu s bivšim premijerom Silvijom Berlusconijem, koji smatraju da time što su počinili nešto nelegalno ne trebaju odustati od političkog djelovanja prije konačne presude.
Tako u talijanskom parlamentu sjedi čak 26 osuđenih zastupnika i senatora. Zato se nastoji izglasati zakon prema kojem političari ne mogu postati parlamentarci ako su osuđeni, pa i nepravomoćno. Političari bi trebali biti primjerom, biti moralno bezgrešni, a ne vaditi se na činjenicu da do pravomoćne presude imaju sva prava kao i obični smrtnici. Političari bi trebali biti običniji od običnih smrtnika, odnosno imati manje povlastica i olakšica od običnih građana, a ne ponašati se prema Orwellovoj “Životinjskoj farmi” – da su “jednakiji među jednakima”.
Čačić, nakon što je skrivio nesreću sa smrtnim ishodom, nije smio ostati u politici, a još manje pretendirati na položaj potpredsjednika Vlade. Morao se povući, a ne pokušavati provesti ono što su ostvarile Orwellove životinje.
Možemo se jedino nadati da neće još više pogoršati situaciju u koju je uveo Milanovićevu vladu, odnosno da će se u miru povući u zatvorsku ćeliju kako mu je to odredio mađarski sud. Svaka druga Čačićeva reakcija bila bi stavljanje soli na otvorenu ranu.
'Hrvatska će ući u povijest jer je sud jedne države osudio potpredsjednika njezine vlade odgovornog za prometnu nesreću u drugoj državi" da, da, tomasevicu, zbog cacica ce hrvatska uci u povijest. to sto ce nase generale osuditi za oslobadanje teritorijaja od terorista, e to nikome nista. kaj ne, tomasevicu?