Danas o jednoj osjetljivoj temi psovkama. Citirati ih ili
opisivati? Kako ih pisati, s prvim i zadnjim slovom, a između točkice,
ili pak cijele psovke, bez točkica? Nekad hrvatski novinari nisu imali
te brige, ne zato što se nije psovalo, nego zato što se prostote nisu
prenosile javnosti. Svakog se sugovornika nastojalo prikazati boljim
nego što jest, a tek katkad, zaista vrlo rijetko, kad bi psovka bila
citirana, obvezno s točkicama, to nije bio dobar znak za tu osobu.
Danas se, osim ako novinar ne cenzurira sam sebe, javnosti prenosi
doslovno sve, a "cvebe" poput psovki pravi su začin priči.
Novinari neće prešutjeti da je Zdravko Mamić uzviknuo: "Prepoznao sam
vas, cilj vam je sjebati Dinamo i mene!"; da je Damir Kajin rekao
Miroslavu Rožiću: "Šuti, tele, konju, idiote, jebo te bog!"; da je Ivan
Šuker izjavio: "Da mi je rođeni otac radio sranje, postupio bih isto!",
da je Stjepan Mesić sve koji su ga optuživali da je udbaš nazvao
seronjama; da je Vlatko Marković zaključio: "Živo mi se jebe što će
Englezi reći o utakmici!" Novinari nisu prešutjeli ni da se, od svih
spomenutih, samo ministar Šuker dvaput ispričao.
Prema ovim primjerima stekao bi se dojam da su najčešći psovači
političari i ljudi koji se bave sportom, ali treba upozoriti da su
upravo oni najcitiraniji, da najčešće govore "uživo" i bave se vrlo
izazovnim i stresnim poslom. Dakako, psuju i drugi.
Nepristojne riječi upućujemo nekome u gnjevu, kad ga napadamo ili ga
želimo izvrgnuti ruglu, što bi se moglo objasniti trenutnom grubošću,
no ne i prihvatiti takvo ponašanje bez isprike. Ali, kad je psovka
nekome poštapalica, onda je svakako riječ o sirovoj osobi.
Kolega Inoslav Bešker nedavno je, potaknut Šukerovom izjavom, napisao
kako europski analitičari razlikuju dvije skupine psovača: one koji se
vrte oko "crijevnih izlučevina" i one koji spominju "spolovila i bludne
čini". Primjeri iz ove kolumne dokazuju da smo potpuno u europskom
trendu.
A kako se Večernjak treba odnositi prema psovkama? Preporuka je našeg
Etičkog kodeksa da se izravni citati ne mijenjaju, da govornikov stil
treba poštovati i da iz citata ne treba izdvajati riječi koje bi mogle
uvrijediti treću osobu ili osobu koja ih je izrekla. Dakle, zalažem se
da se doslovno napiše ono što je govornik rekao, jer nitko ne govori s
točkicama.
Citirana psovka ipak govori o osobi koja ju je izrekla, a ne o novinaru
ili o Večernjaku samom. Najvažnije je pravilo: psovka ne smije
ostati anonimna. A što vi mislite o tome?Zastupnica čitatelja
predstavlja čitatelje u listu. Mišljenja i zaključci su njezini, a ne
redakcijski. Kolumna izlazi najmanje jedan put na tjedan.
Zastupnica čitatelja razgovarat će s vama i odgovoriti na vaše
primjedbe, pitanja i pohvale u vezi sa sadržajem lista u kolumni ili na
vašu adresu. Sa zastupnicom čitatelja možete kontaktirati na načine
opisane u rubrici Ispravci i objašnjenja.
OTVORENA VRATA Novinari u dvojbi - kako napisati citat kad je sugovornik izgovorio psovku: s prvim i zadnjim slovom, a između s točkicama, ili doslovno?
