Kad Hrvatska, u euforičnom procesu, potpiše i zadnje slovo stotina uvjeta za prijam u EU, počet će rasprave o tome što smo to sve potpisali. I onda ćemo, kako u nas u pravilu biva, nepripremljeni lupati glavom o zid. Spoznat ćemo da će haaška suđenja biti, što se Hrvata tiče, i pravomoćno dovršena u iduće dvije-tri godine, no iznenadit će nas kada, još ove i sljedećih godina, započnu deseci procesa protiv hrvatskih branitelja pod sumnjom da su počinili ratne zločine u Domovinskom ratu. Tribunal je, u međuvremenu, mentorirao pravosuđe i u RH su osnovana četiri posebna suda ovlaštena za suđenja po haaškim uzusima.
Naravno da ti sudovi, s već odabranim i licenciranim sucima i tužiteljima, neće besposličariti. Već se sada u kuloarima može saznati da će suđenja u RH s temom “Ratovi 1990.-1995.” donijeti nove nacionalne frustracije jer sudit će se pretežito Hrvatima. Navodno su “upitne” i dosad čiste operacije poput Maslenice, možda i Bljesak. Hrvatska neće moći izbjeći te procese, a naravno da će se monitoring EU, i nakon svih potpisa, usredotočiti na tijek tih suđenja. Dio je to “općeregionalne” strategije, tako da će se zamašnjak stotina istovrsnih suđenja pokrenuti i u BiH i u Srbiji. Suđenja će u Haagu na kraju trajati 20 godina, a u “regiji”, na nizu “malih haaških sudova”, nastavit će se u cijelom ovom desetljeću.
Ništa neobično za ovo podneblje s obzirom na to da je proces suđenja za zločine iz NDH potrajao više od 50 godina. Dinko Šakić pravomoćno je osuđen potkraj 1999. na 20 godina zatvora, a umro je u zatvoru 9 godina poslije. U međuvremenu, Europski je parlament 2009. odaslao Europi Rezoluciju o europskoj savjesti i tototalitarizmu, u kojoj se “preporučuje” da se na isti način, poput fašističkih i nacističkih, razračuna i s komunističkim zločinima. Zločini komunizma izjednačeni su s onima iz 2. svjetskog rata. Hrvatska Vlada ovih je dana, u želji da udovolji svim nalozima EU prihvatila i ovaj. Pa će RH, prvi put službeno, 23. kolovoza obilježiti “Spomendan na žrtve totalitarizama”.
U Rezoluciji EU veći je naglasak ipak na komunizmu jer se o njegovim žrtvama i zločinačkom karakteru nedovoljno govorilo sve do 1989. Rezolucija izražava uvjerenje da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja komunističkih zločina pomirenje koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti i traženjem oprosta. No, u Hrvatskoj, premda je otkriveno gotovo tisuću mjesta masovnih stratišta, a konzervativne procjene govore da su Titove jedinice pobile više od 100.000 Hrvata bez pravde i suda, nije još pokrenuta ni jedna “prava” istraga.
Već na sam spomen konkretnih imena još živućih nalogodavaca i izvršitelja masovnog ratnog zločina političke, ideologijske i medijske reakcije rezultiraju blokadom istraga. U RH još nema dovoljno političke volje da se ostvari i ova obveza EU. Pa ćemo tako gledati desetke novih suđenja Hrvatima pod sumnjom da su provodili ratne zločine u devedesetima, ali teško da ćemo svjedočiti procesu ubojicama s Bleiburga i Križnog puta. Tako ispada da se ubojicama iz NDH sudilo sve dok zadnji nije bio osuđen ili umro, a ubojicama iz poraća 1945. neće se suditi – dok zadnji ne umre... jer tu nema “Brammertza” da nam postavi i taj uvjet.
ivankoviću kakve ti to gluposti laprdaš, drugi svjetski rat uspoređuješ s građanskim u bivšoj jugi, takve stvari su se događale, i u francuskoj, i u italiji, i u SSSR-u, i u nizozemskoj, i u švedskoj i na pacifiku...etc. Vidim da ti je povijest slobija strana. okani se pisanja i počni saditi luk ili kiselicu.