Da se vlast nije ustrašila da će prosvjednici traktorima stići u Zagreb i preorati ga, možda bi traktorska pobuna još trajala. No resorni je ministar Petar Čobanković dogovorom u Đakovu spasio Zagreb od mogućeg ranoproljetnog oranja, a Hrvatsku od možebitne seljačke revolucije. Da se naposljetku nije obećao novac za ono što je nekoć također obećano, a što se poslije pokušavalo izvrdati, pobuna bi najvjerojatnije još trajala. Ali dobroćudni je ministar novim obećanjem spasio stvar pa je ova seljačka buna ostala valjda i najkraćom u hrvatskoj povijesti. Koliko dugo, znat će se možda već po prvoj isplati dogovorenog u Đakovu. Ako Vlada opet nešto počne petljati, tko zna što bi moglo biti.
Odakle će Vlada namaknuti novac za isplatu mira koji je u Đakovu kupio Čobanković? Država nema, što bi se pučki reklo, ni u lijevoj ni u desnoj, može se nešto pokušati čarobirati – prelijevanjem iz šupljeg u prazno, no u Vladinim kabinetima još nema takvog alkemičara koji bi ni iz čega stvorio nešto.
Vjerojatno će Vlada opet u posudbu. Još se mogu prodati HEP, Croatia osiguranje, Lutrija, vode, šume... A onda bi nam moglo biti kao Grčkoj, koja je sve bliže ostvarenju uzrečice "prop'o k'o Grčka". Svjetski lihvari sada joj savjetuju da počne prodavati nenaseljene otoke te da tako počne vraćati goleme dugove. Vjerojatno će uskoro i nama biti predloženo nešto slično. Ako to govore Grčkoj, koja je u EU, što ne bi nama, koji smo zapravo nigdje? Pa ni Španjolskoj sutra neće biti bolje nego Grčkoj. Hrvatskoj pogotovo. Zna li Hrvatska gdje je i kamo ide? Traktorska je pobuna upozorenje vlasti, ali i putokaz prema Grčkoj.
U nesređenoj državi nesređene su i puno važnije stvari od poljoprivrednih poticaja. U Hrvatskoj poticaje dobiva i tko treba i tko ne treba. Slično kao i braniteljske mirovine. Kao što ima lažnih branitelja, ima i lažnih seljaka. Pa i onih koji dobivaju državne dotacije za zemlju koju uopće ne obrađuju. Nesređena država zapravo ni ne kontrolira je li prijavljeno zemljište i zasijano, ali isplaćuje poticaje. Možda je među prosvjednicima bilo i takvih lažnjaka. No u uređenoj i sređenoj državi oni se ne bi ni bunili, jer ne bi ni mogli muljati, pa onda ni tražiti ono na što nemaju pravo.
Ali u Hrvatskoj je postalo normalnim "narodnim običajem" tražiti i ono što ti ne pripada. Pogotovo prevariti državu. Kao da svatko gleda samo sebe. Kao da još nije zajedničke svijesti gdje smo. Prosvjedi glede neisplaćenih poticaja pokazuju da se država amaterski vodi(la), odnosno da se razmišlja od danas do sutra. Danas obećaš, sutra obećano porečeš. I tako do novih prosvjeda, kada opet obećaš...
Država se jedva održava, a vlasti se i dalje drže starih mentalnih i političkih matrica i modela ponašanja. Premijerka prođe pokraj poredanih prosvjedničkih traktora kao pokraj turskog groblja, kao da oni negoduju protiv vlade Grenlanda! Guverner pak kao da je izmislio ekonomiju, kao da bi zabranio svaku saborsku raspravu o svojoj monetarnoj politici! A predsjednik države, kao i nekoć njegov prethodnik, "ima mišljenje" i o seljačkim prosvjedima, i o potpomognutoj oplodnji, i o razlozima što nema žena generala u Hrvatskoj vojsci! Vlast kanda sporo mijenja stare navike. A ovo je sasvim novo vrijeme.
I protesti seljaka također su jedan od njegovih pokazatelja. Ne promijene li se stare navike, neće biti ni novih odluka na razini zahtjeva sadašnjeg vremena. Sam pak Bog zna što će onda biti i s Hrvatskom! Novo netrpeljivo vrijeme ne trpi negdašnje obrasce ponašanja. Pogotovo ne obećanja koja se ne kani ispuniti. Kao što je bilo s obećanjem poticaja. Onaj tko ga je svojedobno dao ili je neznalica ili prevarant. Ako je državna blagajna prazna, onda ni novo obećanje isplate poticaja neće biti ništa do nova prevara.
jajmil@net.hr
Jedino kaj se svaka vlast boji pa i ova je da ne bude više VLAST. Koja je to poruka građanima..Znaći dragi moji Hrvati ak\' mislite da nam u buduće bude dobro samo zaprijetite da ćete ih maknuti sa prjiestolja ..too je jedino kaj razumiju..