Premijer Sanader usudio se jučer u Saboru, pokušavajući ublažiti udar
mafije u srce Zagreba, udariti ravno na suce pozivajući sudstvo neka
“brže i učinkovitije” rješava predmete. Kao da su zaista svi hrvatski
mafijaši pred sudom, kao da je hrvatska policija zaista – nakon pet
godina Sanaderove vlasti – u stanju otkriti napadače, o naručiteljima
profesionalnih ubojstava da ne govorimo.
Suci nemaju nikakve veze s istragom o ubojstvu Ive Pukanića, s
likvidacijom Ivane Hodak, s brutalnim napadom na novinara Miljuša, pa
na Igora Rađenovića, nemaju veze s ubojstvom Luke Ritza, da nabrojimo
samo one posve svježe udare hrvatskih pravih vladara na Hrvatsku.
Policija ni nakon neuspjeloga atentata na Ivu Pukanića prije više od
pola godine nije uspjela povezati konce i otkriti da se u podzemlju
nešto kuha.
Do danas nema izvještaja o tome što je otkriveno o tom napadu. Policiji
u tom poslu nimalo nije pomagala ni politika vječno držeći na kratkom
vezu donedavnog ravnatelja Marijana Benka kojemu je mač smjene bio
neprestano nad glavom, a u kuloarima se tvrdilo i da se donedavni
ministar Berislav Rončević bez prestanka miješao u rad policije, u
pojedine predmete, što ni u kojem slučaju ne bi smio. Podsjetimo, prije
samo nekoliko tjedana poništena je Benkova odluka da na čelo tzv.
hrvatskog FBI-ja imenuje po općoj ocjeni izvanredne profesionalce.
Zgroženi Hrvati pozdravili su smjene koje je nakon likvidacije Ivane
Hodak proveo Sanader iako su stručnjaci upozoravali da imenovanja i
nisu bez greške. U takvom trenutku policija je ostala bez ravnatelja, a
ostali policijski šefovi zacijelo su morali više razmišljati o svojoj
sudbini nego o policijskom poslu. Na mjesto ministra policije, dakle na
politički položaj, dolazi donedavni prvi čovjek obavještajne službe
Tomislav Karamarko nakon što se otvoreno govorilo o tome da policija i
SOA – ne surađuju...
Smjena potpuno nevidljive ministrice Ane Lovrin dogodila se pak toliko
prekasno da njezin nasljednik, profesor i diplomat Šimonović, mora
raditi vjerojatno i noću ne bi li uhvatio tempo koji mu zadaje premijer
Sanader.
Kasno se, po svemu sudeći, dogodila smjena i Ane Lovrin i Berislava
Rončevića, o njihovoj nesposobnosti više nitko nije ni dvojio, a
imenovanje Karamarka otvara nova pitanja, a i dvojbe unutar policijskih
redova. Za Vladimira Fabera, koji je nakon 15 godina uspio sastaviti
priču o ubojstvima u Osijeku 1991. za koja se sada sudi Glavašu i
ostalima, nitko ne sumnja da je sposoban policajac. Je li to dovoljno
da sredi raštiman stroj hrvatske policije? Iznad svega ostaje žalostan
dojam da se vrh države pokrenuo tek kad je organizirani kriminal udario
bliže njemu.
U POVODU
