U današnjem broju Večernjaka uz naslove je stavljeno 11 upitnika i 11
uskličnika. Prednjači prilog s devet upitnika i dva uskličnika.
Pogledajte, samo na naslovnici su tri upitnika, jedan uskličnik, a još
po jedan upitnik i uskličnik u podnaslovima. U ostalom dijelu lista
strše uskličnici, čak ih je devet. Zbog tih uskličnika padaju u sjenu
neki drugi, bolji tekstovi.
O čemu je tu riječ? Ne znam puno o novinarstvu, ali mi to mnoštvo
upitnika sugerira da su urednici i novinari nesigurni u to što su
napisali, pa se ograđuju upitnicima. Sve to nije preporuka za daljnje
čitanje..." Doslovno sam prenijela riječi pažljivog čitatelja i odmah
provjerila njegovu statistiku. Bio je u pravu, a ja sam sljedećih dana
nastavila promatrati kako se to urednici i novinari služe tim
rečeničnim znakovima.
Iz pravopisa znamo ono osnovno: uskličnik bi u naslovu trebalo
koristiti samo kad imamo poseban razlog za isticanje njegova značenja.
Upitnik pak stavljamo iza upitnih rečenica u naslovu (Tko je kupac?),
ali smo mi novinari pravopisno pravilo, da kada nismo posve sigurni u
podatak koji iznosimo, iza njega stavimo upitnik u zagradi (Luka Kopar
ugrozit će Rijeku (?)) prilagodili sebi i takve naslove objavljujemo s
upitnikom bez zagrada.
Ne bi to bio problem kad ne bismo imali inflaciju upitnika, što, na
prvi pogled, znači i inflaciju nepouzdanih tvrdnji. Posve nepotrebno.
Jer, kad se priča pročita, jasno je da nema nikakvih sumnji u točnost
podataka. Trebalo je samo bolje razmisliti i napisati naslov koji bi
privukao i bez upitnika. Nedavno smo objavili naslov "100 milijuna kuna
ili 100 milijuna eura"?, a riječ je o troškovima stranačkih kampanja.
Upitnik je trebao skrenuti pozornost na inače vrlo dobar članak, a
istu, možda i veću pozornost privukao bi naslov "Stranke taje troškove
kampanje" ili "Stranke kriju koliko će dati za reklame". Bez upitnika,
jer u tekstu nema nijedne dvojbe.
S druge strane, uz naslov "T. Proeski postaje svetac" upitnik bi
dobrodošao, unatoč trajnom glagolu, jer ta je tvrdnja ipak upitna. A
mogli smo staviti upitnik i uskličnik, zajedno, pa bismo dodali notu
iznenađenja ili oduševljenja.
Stavljajmo upitnike i uskličnike tamo gdje im je mjesto, bit će ih
manje, ali će čitatelje točno upućivati na sadržaj.
Zašto novinari i urednici tako rado rabe upitnik i uskličnik
