Prijedlog poskupljenja plina od strašnih 37 posto uvjerljivo je najgori potez javnog sektora otkako je na vlast došla vlada premijera Milanovića. A Čačićeva obrana tog prijedloga jedan je od najtežih političkih promašaja u povijesti suverene Hrvatske.
Posebno smeta činjenica da iza naoko poštene i odgovorne borbe za tržišne principe stoji stara socijalistička demagogija samo zamaskirana u neoliberalno odijelo. Naime, apsolutno ćemo podržati ideju da svi građani i tvrtke počnu plaćati punu, ekonomsku cijenu proizvoda i usluga tvrtki iz javnog sektora. Međutim, kad bi hrvatske javne tvrtke vodili pravi i odgovorni menadžeri, oni bi bili i te kako svjesni dvoga:
Prvo, u ovako teškoj krizi usklađivanje cijena energenata s punom tržišnom cijenom mora biti mudro vođen i strogo nadziran proces u kojem će se usporedno razvijati tržišna konkurencija, a ne ishitreni panični hir državnog monopolista na čije su ponudu osuđeni i građani i poduzeća.
Oni nemaju izbora! I drugo, još važnije, pravo je pitanje kome je zapravo trebalo poskupjeti grijanje. Medijima se čak pokušala podmetnuti bezobrazna teza da kroz cijenu struje Dalmatinci subvencioniraju grijanje Zagrepčanima bez obzira na to što i Zagrepčani, kao i svi ostali, trpe enormno, 20-postotno poskupljenje struje. U HEP-u pri tome perfidno prešućuju da je zagrebačka TE TO (termoelektrana toplana) sustav koji ponajprije proizvodi struju, a toplina je, grubo rečeno, svojevrsni nusproizvod koji HEP Proizvodnja prodaje HEP Toplinarstvu.
U HEP-u isto tako dobro znaju da je zagrebački TE TO sustav ekonomski održiv i pri postojećim cijenama, ali ipak razrezuju istu cijenu topline za sve kupce – jednako Novom Zagrebu u isplativom sustavu kao i onima priključenima na potpuno neisplative mini toplane i pripadajuće mreže. A da se zaista poštuju tržišni principi, svatko bi plaćao svoju cijenu grijanja.
Zagrepčani ne bi trebali kroz svoje račune drugima podmirivati zaista enormne i neodržive troškove isporuke topline. Uz sve ovo, bilo bi zanimljivo vidjeti kalkulacije profitabilnosti zagrebačke TE TO nakon poskupljenja struje. Je li poskupljenje grijanja u Zagrebu možda trebalo biti pojeftinjenje? Halo, HEP? Računate?
Da Vladu i HEP vode pravi, školovani menadžeri s razvijenim smislom za vođenje i upravljanje te da se zaista bore za tržišne principe, tražili bi potpuno drugačija rješenja od 37-postotnog poskupljenja. Je li Čačiću, kojemu su puna usta investicija, palo na pamet da HEP uloži u buduće uštede kroz modernizaciju svih HEP-ovih toplinskih sustava koji su trenutačno ekonomski neodrživi te da krene u postupno ukidanje onih kojima dugoročno nema spasa, uz donošenje Vladine odluke o subvencioniranju najugroženijih građana-potrošača s najvišim ekonomskim cijenama grijanja?
Ne, Čačić neinventivno podržava svog stranačkog pulena u HEP-u Koračevića, koji je Zagrepčanima poručio: Evo vam, zvek po glavi, 37 posto i tko šljivi vas i vaše prazne novčanike. I još im je Čačić sasuo demagogiju o odgovornoj tržišnoj politici.
A tko su ti Zagrepčani koji to moraju slušati? Stanovnici starih zagrebačkih kvartova kao što su Trnsko, Siget, Sopot, Utrina i Zapruđe postaju pretežito umirovljenici. Gospodine Čačiću, prošetajte ulicama Trnskog i pogledajte koliko je tamo starih, pogrbljenih i osiromašenih.
Otiđite u tu radničku četvrt, uđite u lokalnu Dionu pa brojite starce koji drhtavim rukama broje svaku lipicu kad plaćaju mlijeko. Naravno, ono najjeftinije, nikako ne ono trajno. Pa se onda nadmeno popnite na klupicu pred tim velikim dućanom i održite svoj mudri govor o „tržištu“ i visokim „principima“. Potomci radnika iz novozagrebačkih kvartova još dugo neće živjeti boljim životima zato što veliki zagovornici tržišta poput Čačića zapravo nikada nisu iskreno bili za tržište.
Čačić i njegovi, pobornici su neke čudne mješavine dogovorne ekonomije i kapitalizma u kojem država i dalje igra presudnu ulogu, pri čemu dobro mogu proći samo veliki.
Nikada Čačić i drugovi nisu iskreno vjerovali u Josepha Schumpetera niti su ikada shvatili koliko je zaista velika njegova ideja kreativne destrukcije. Nije li bolje pustiti neodrživim dijelovima sustava grijanja da propadnu ako se ne pronađu kvalitetna ekonomska i prihvatljiva rješenja nego ugušiti potrošače u isplativom dijelu sustava?
