Između dvije partije golfa, koji mu je odnedavno omiljeni hobi, i obiteljskih obaveza, Robert Kovač odvojio je pola sata za Max u kafiću "Kod Mimice" nedaleko od Dinamova stadiona...
Zašto vas rijetko viđamo na Dinamovim utakmicama, pa i na susretima hrvatske reprezentacije? Zašto ste tako naprasno nestali s nogometne scene? Oprostili ste se u ljeto 2010. godine...
– Htio sam uživati u onome što sam stekao u nogometu, opustiti se, provoditi više vremena s obitelji, uživati, igrati golf, a upisao sam i nogometnu akademiju. Iako to još ne znači da ću jednoga dana biti trener – kazao je Robert Kovač.
Sin Marko gledao je Bayern
Robert i njegova supruga Anica Kovač imaju troje djece: kćerkice Leticiju (9) i Viktoriju (4) i sinčića Marka (6). Pokazuje li nasljednik zanimanje za nogomet?
– Uuuu, i te kako! Mali je ljevak, obožava nogomet, pa ne mogu ni jednu utakmicu u miru odgledati od njega. Vodio sam ga nedavno u München na utakmicu Bayern – Stuttgart, a sljedeći izlet koji sam mu obećao je Westfalen u Dortmundu. Za Marka je još rano da počne trenirati, a ako bude i dalje ovako ludovao za nogometom, dat ću ga u Dinamo.
Kad ste zadnji put gledali Dinamo u Maksimiru, prije dolaska na sraz s PSG-om?
– Protiv Lyona, prije godinu dana. Zašto nisam dolazio? Nema posebnog razloga. Nemam više toliko vremena, uvijek me netko nekamo odvuče. I, zamislite, otkad sam prestao igrati, još manje imam vremena nego kad sam igrao. Reprezentacija? Nisam bio u Splitu i Osijeku, a posljednje što sam gledao bila je Makedonija u Zagrebu.
Zašto ste 2010. godine iznenada prestali igrati?
– Imao sam 36 godina, a mogao sam još. Međutim, dođe trenutak kada osjetiš da se ne možeš motivirati više, da je došlo vrijeme reći – dosta je! Ja sam dolazio na treninge, ali shvatio sam da više nemam volju igrati. Eto, to je bio jedini razlog.
Kakav je bio rastanak s Dinamom?
– Normalan, bez repova, prijateljski. Za mene je dolazak u Dinamo bio dobar potez, za tih godinu i pol u Maksimiru ni za čim ne žalim, osim što je bilo malo publike. Ali, to je bila takva situacija, sad je još gore...
Kako to objašnjavate?
– Cijela država je u problemima, ljudi imaju malo para u džepu i onda ih neće potrošiti na nogomet. A i cijene ulaznica kod nas su previsoke.
Bojkot publike nema veze s ljudima koji nam vode nogomet?
– Ne, ljudi kod nas vole nogomet, osobito reprezentaciju i nije im toliko važno tko je vodi. Da su cijene normalne, više bi dolazili na utakmice i uživali.
Kako biste se danas osjećali u Dinamu osuđenome na debakle u Ligi prvaka?
– Teško. Nikad nisam bio u takvoj situaciji jer, dok sam igrao, barem u 55 posto utakmica bio sam "favorit". Teško je to kad znaš da igraš protiv jačega, koji ima veće zvijezde, ali moraš se motivirati, živjeti za to danima prije utakmice. Sjećam se, kad sam bio igrač, bilo mi je sasvim normalno istrčati u utakmici Lige prvaka, a kada sam prvi put došao na Dinamovu utakmicu u Ligi prvaka, naježio sam se kad sam čuo himnu. To zaista treba doživjeti i s tim se nositi, to je za igrača najveći svjetski nogometni doživljaj.
Nedostaje nam klase
Zašto je Dinamo u Ligi prvaka tako slab i nemoćan?
– Drugo je Kup Uefe, tu smo imali neke rezultate, čak i pobjeđivali, ali Liga prvaka je vrh vrhova. Nedostaje nam klase, to svatko zna. Evo, igraš protiv PSG-a, to je neka sasvim druga klasa momčadi, ali mi dosta griješimo u nekim situacijama jer nismo dovoljno školovani u tom natjecanju. Zato treba biti strpljiv, pričekati četiri godine, možda i manje, dvije godine, da nam se dogodi onakav rezultat kao Cipranima. Ili da ostvarimo barem jednu pobjedu. I treba nastaviti ovako, dovoditi mlade igrače, dati im da igraju da bismo ih prodali – zaključio je Robert Kovač koji je karijeru u Dinamu zaključio s tri trofeja.
T,Dasović: Zašto ste iznenada otišli iz nogometa? R.Kovač: Imao sam 36 godina. T. Dasović: Kakav je bio rastanak? R.Kovač:Normalan. Publika oduševljeno aklamacija,suze radosnice, delirij, molimo još, molimo još,: naklon 1, naklon 2, Molimo još, molimo još. Dasoviću ti si genije,, Veselko Tenžera je običan tukac.