Bio jednom jedan seljak koji je imao čvrsta i marljiva konja. No, iscrpljivao je tog konja izgladnjivanjem istodobno ga tjerajući da danonoćno obrađuje njivu kako bi se postigao golem urod, jednak onom kod susjeda koji je svoju zemlju obrađivao traktorom i izazivao zavist ovog našeg seljaka. Konj je, dakako, ubrzo uginuo. Neki kažu da je naš seljak bio naprosto lud jer se ni prema ženi i djeci nije odnosio bolje nego prema konju, a upućeniji kažu da je svoga konja polako ali sigurno ubijao zašto što je od jedne poljoprivredne kompanije dobio obećanje kako će mu jeftino prodati traktor čim njegov konj umre. Međutim, kad je jadni konj podlegao nehumanu tretmanu, poljoprivredna je kompanija seljaku traktor samo iznajmila, i to pod nepovoljnim uvjetima, a on – kakav je već bio, lakovjeran, pohlepan i nerazuman – to nije znao iskoristiti. Nije, naime, znao održavati traktor (nije žvaka za seljaka!), a lovu za gorivo uglavnom bi zapio u lokalnoj krčmi, pa mu je na kraju kompanija oduzela i traktor i njivu te je postao korporativni kmet na vlastitoj zemlji. A njiva baš i nije povećala urod jer ta zemlja nije bila navikla na GM sjeme, pesticide i herbicide koji su došli skupa s traktorom. Eno sad seljaka, kažu, gdje sitniš koji mu kompanija daje kao izgubljenu slučaju troši u krčmi zdvajajući nad svojom sudbinom i posebno žaleći onog konja. I vele da neće još dugo.

Ovo nije priča o poljoprivredi, nego o hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju. Seljak simbolizira hrvatsku državu, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Zemlja simbolizira tradiciju te prirodne i ljudske potencijale Hrvatske, a konj samu hrvatsku znanost i visoko obrazovanje. Poljoprivredna kompanija iz priče, pak, predstavlja inozemne ekonomske i političke institucije, dok je traktor komercijalizirana i tehnokratski vođena tehnoznanost, skupa s “bolonjskim” obrazovanjem.

Trenutačno smo u fazi seljakova izgladnjivanja i prenaprezanja konja. Upravo to znanosti i visokom obrazovanju čini MZOS, nadležno ministarstvo koje bi zapravo trebalo skrbiti o onom Z i O, barem koliko o onom S. A da gornja tvrdnja, odnosno alegorija, nije pretjerana jasno je većini znanstvenih i sveučilišnih radnika koji ovih dana u nevjerici čitaju Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, koji je skupina sumnjivih lica pod imenom Nacionalno vijeće za znanost, teledirigirana iz MZOS-a, donijela i objavila u Narodnim novinama pripremajući time teren za zloglasni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Tako je službenim postao jedan dokument koji je donesen ne samo bez prethodne rasprave u akademskoj zajednici, za koju je on od vitalnog interesa, nego i bez rasprave u nekim tijelima koja bi se o tome prethodno trebala očitovati.

S pravom se najugroženijima smatraju znanstvenici u humanističkom i društvenom području budući da su uvjeti koji se njima propisuju posve neprimjereni tim znanostima. Pod krinkom pooštrenja kriterija i poticanja izvrsnosti, inkriminirani Pravilnik nameće humanistima i društvenjacima nekompetentno i nebulozno sročene kriterije koji praktički onemogućuju napredovanja, pa i razvoj znanosti i obrazovanja u cjelini. Npr., Pravilnik propisuje kao mjerodavan jedan prilično šlampav popis izdavača pod nazivom WASS-SENSE, za koji i njegovi tvorci Nizozemci kažu da nije primjeren humanističkim i društvenim znanostima, a u kojem se od hrvatskih izdavača nalazi samo In-teh d.o.o., fantomska firma iz Vukovara. Također, Pravilnik čini besmislenim objavljivanje na hrvatskom jeziku i u hrvatskim časopisima jer dobro je samo ono što je inozemno, kakve god kvalitete bilo. Što je najgore, hrvatski su znanstvenici godinama vrijedno radili na svojim člancima i knjigama misleći kako i zajednici i njima osobno, u smislu napredovanja, to nešto znači, a sada im je rečeno: “Sorry, mi mijenjamo pravila, možete sve te svoje radove baciti u smeće.”. Ukratko, to je kao da vas netko natjera da duljinu mjerite vagom ili težinu metrom, a onda vas kažnjava što niste u stanju to učiniti. I usto vas tjera da tu vagu ili taj metar kupite od stranog proizvođača. Za osobu koja vas na to tjera rekli biste da nema pojma, da je nekompetentna. Ili, pak, da vas iz nekog razloga želi prevariti, a možda i uništiti. U tom smislu, “riječki dvojac” – nezainteresirni ali retorički “nabrijani” ministar Željko Jovanović te njegov pomoćnik, nekompetentni ali vrlo ambiciozni i probitačni Saša Zelenika, koji je iskoristio priliku i postao neslužbeni ministar u tom resoru – slijedi likove i djela Dragana Primorca i Radovana Fuchsa te nastavlja s dugogodišnjim zakonskim i pravilničkim MZOStavljanjem akademske zajednice. Ne bude li dovoljno jakog otpora, naći ćemo se doista u situaciji seljaka i njegova konja iz uvodne pripovijesti. Crni scenarij koji dovodi do tragičnog završetka još uvijek bi se mogao izbjeći, samo kad bi seljak shvatio da je konj sasvim dobar te da bi bio još i bolji kad bi se on bolje brinuo o njemu. Ipak, naš hrvatski seljak sve žešće zlostavlja konja razmišljajući kratkovidno o traktoru, s eurima u očima. A ona poljoprivredna kompanija trlja ruke. Još malo i dobit će sve: i zemlju, i seljaka, i konjetinu za svoje krivotvorene mesne proizvode.

subotnje jutro

FOTO Naša glumica koja se udala za 26 godina mlađeg nogometaša prošetala centrom, a evo tko je još bio na špici

REZULTATI SU HIT

FOTO Kako će Milanović, Plenković i Selak Raspudić izgledati u zlatnim godinama? Isprobali smo aplikaciju koja simulira starenje

STEKLI DIPLOMU

FOTO Ovo su hrvatski sportaši sa završenim fakultetom, jedan je čak i doktor znanosti

Instagram gori

Ova lampa zapalila je društvene mreže, a svatko je može imati u svom domu

Sve popularnije

Jeste li čuli za impact poduzetništvo? Zaludjelo je svijet, a i u Hrvatskoj ima sve više sljedbenika

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea