Iako se nakon pobjede Hasana Rohanija na predsjedničkim izborima u Iranu u svijetu govorilo o velikom zaokretu, najava otvaranja prema Zapadu, odnosno ustupaka vezanih za iranski nuklearni program jedna je od prvih konkretnih potvrda da je do promjena doista došlo. Rohani je ispružio ruku, ponudio ono što bi moglo zadovoljiti apetite Zapada i to u toj mjeri da pristanu ukinuti neke ključne sankcije nametnute Iranu.
Iako se radi o sankcijama koje ozbiljno ugrožavaju iransko gospodarstvo, financijski sustav i standard građana, Rohaniju to nije najbitnije. On želi otvoreno pokazati da je Iran prevladao i pokopao političku eru predsjednika Mahmuda Ahmadinejada i da sada želi otvaranje prema svijetu i rješavanje nagomilanih razmirica. Rohani također želi pokazati da je Iran sposoban funkcionirati kao odgovoran i civiliziran član međunarodne zajednice, kao zemlja koja je stekla toliko političke moći i utjecaja da je u vrlo bliskoj budućnosti više nitko neće moći zaobilaziti ni na regionalnom ni na globalnom planu.
Kada se promotri razvoj događaja oko Sirije, koja je Iranu bliska saveznica, onda je vidljivo i to da Teheran već pokazuje vrlo otvorenu tendenciju da na međunarodnom planu djeluje s Kinom i Rusijom, što je savezništvo koje bi Iranu moglo dati dodatnu težinu.
Nije slučajno da Iran sa svojim prijedlogom izlazi neposredno nakon što je Sirija pristala staviti svoj nuklearni arsenal pod međunarodnu kontrolu, a neće biti ni začuđujuće ako te zemlje budu zauzvrat tražile da Izrael konačno prizna da ima nuklearno oružje i da konačno pristupi Konvenciji o kemijskom oružju.
