Hrvatska krvava "sapunica" se nastavlja. Potaknuti učincima tromjesečne
potrage za brutalnim napadačima na novinara Duška Miljuša, kao i još
svježim sjećanjima na drakonsko sankcioniranje niza ranijih slučajeva,
"bejzbolaši" su svoju posljednju predstavu drčno odigrali usred dana u
središtu Zagreba pred brojnim svjedocima.
Stoga ne čudi da su udarci šipkom po ekstremitetima još jedne žrtve
zvučnog imena silno zaboljeli i politiku. Uz ogradu da se
neće miješati u policijski posao, predsjednik Vlade je u maniri
ravnatelja policije locirao problem u zagrebačkoj Policijskoj upravi, a
ministar policije u maniri je političkog poslušnika - još dok mu je
Sanaderova ljutnja zvonila u glavi - pronašao Pedra u liku Ivice
Tolušića, "ionako privremenog rješenja" na mjestu zapravo trećeg
policajca u državi. A mogao se ponijeti kao Bilić i nakon prespavane
noći usprkos Sanaderu i javnosti reći: "Ja ne bih ništa promijenio!".
Rončevićeva reakcija bila je tako munjevita da za smjenu prije novinara
nije stigao saznati čak ni njegov smijenjeni suradnik. Kurvinski! Ali,
što se i očekivalo od politike!? Jednako tako nije fer što Rončević u
trenutku imenovanja nije Tolušiću i javnosti rekao da je on samo
privremeno rješenje na mjestu šefa najveće policijske uprave u državi,
što samo po sebi govori o važnosti te funkcije u očima ministra.
A što je to Tolušić zapravo zgriješio? Premijer je tražio da se
sankcioniraju oni koji ne obavljaju svoju dužnost. Zar se Ivica Tolušić
uistinu usudio ne raditi svoj posao? Ako MUP svoje statistike s pravom
i sada koristi kako bi javnost uvjerio da je stanje sigurnosti u zemlji
ipak sasvim dobro, zašto onda statistika ne bi bila argument i za
Tolušića, a imao bi što reći.
Ako nije otkrio napadača na Miljuša i ubojicu Luke Ritza, a oba su se
slučaja dogodila prije njegova ustoličenja, ili ako je šipkama u
Zagrebu napadnut i Josip Galinec, znači li to da on nije ništa radio?!
To bi jedino moglo značiti da nije sposoban pronaći počinitelje u
istragama koje su već drugi zabrljali. A u slučaju pretučenog
gospodarstvenika počinitelje nije uspio otkriti za jedno popodne ili je
pak pogriješio što svoju policijsku upravu nije organizirao tako da
predvidi sve buduće mete napada?
Rončević očito iz iskustva zna da uz dobru organizaciju nije teško naći
počinitelje kaznenih djela koji na mjestu zločina ne ostave svoju
osobnu iskaznicu. Svojim je posljednjim potezima i izjavama svoju
političku sudbinu ministar policije tako predao u ruke batinaša. S tim
da bi njemu ipak trebalo biti lakše pomiriti se s činjenicom da će kod
sljedećeg neriješenog, a medijski razvikanog slučaja, njegova smjena
doći na red. Konačno, i sam je rekao: "Nitko nije vječan!".
U POVODU
