Veseli su bili naši dečki nakon one čudesne pobjede nad Poljacima, a još veseliji bili su nakon što su im oko vrata stavljene brončane medalje. Teško je izdvojiti pojedince jer su svi dali svoj doprinos. Ipak, Ivan Stevanović je, baš kao i protiv Poljske, bio sjajan na vratima. Pamtit će se i njegova dva obranjena sedmerca u ključnim trenucima utakmice.
– Kako mi uspijeva obraniti sedmerce? Zažmirim pa što bude. Naravno, šalim se. Pa, malo pratim preko interneta kako i gdje pucaju izvođači pojedinih reprezentacija. I uglavnom šutiraju tamo gdje ja očekujem. Ove sezone i za PPD Zagreb sam obranio dosta sedmerca u Ligi prvaka – rekao je Stiv.
Norveška nas na ovom Europskom prvenstvu nije uspjela dvaput pobijediti.
– Za mene oni su igrali najljepši rukomet na turniru. Zato je naša pobjeda još veća. Nisu nas pobijedili jer smo za razliku od one prve utakmice, koju smo izgubili, puno bolje igrali u obrani. A što reći nego da je naša obrana forte na svim utakmicama – istaknuo je vratar PPD Zagreba.
Marino Marić je sjajno ušao u utakmicu, pogodio četiri od pet udaraca, a onda su krenuli promašaji. Jedan, pa drugi, pa treći.
– Iskreno, počeo sam misliti kako sam siguran u sebe, kako ne mogu promašiti. Kao da sam vjerovao da će svaka moja lopta sama završiti u mreži. Neki šutevi bili su prebrzi, neki nerezonski i sreća da me je Krešimir odlično zamijenio – rekao je Marić.
A taj Kozina do prije nekoliko mjeseci nije ni sanjao kako će se ovako lijepo odvijati njegova karijera.
– Igrao sam u Austriji i nisam ni pomislio da ću jednog dana igrati za Hrvatsku na Europskom prvenstvu. Moja bajka počela je onog trenutka kada je Flensburg ostao bez oba kružna napadača i onda su me pozvali. Počeo sam dobro igrati pa me na širi spisak uvrstio i Željko Babić. Već je bila velika čast što sam u konkurenciji. Onda se dogodilo da idem kao 17. igrač. Nisam vjerovao da ću uopće dobiti priliku, a onda mi je izbornik rekao prije Poljske da ulazim. Nitko sretniji od mene. I sad imam medalju oko vrata – rekao je Kozina.
Zlatko Horvat počeo je utakmicu s promašenim sedmercem. A onda su krenuli pogoci. Erevik je nemoćno vadio Zlajine lopte iz mreže.
– Lijepo se doma vratiti s medaljom. Na taj osjećaj čekao sam dvije godine. Odigrali smo odličan turnir s možda jednim pravim kiksem, onim protiv Francuske. Čestitke svim mojim suigračima, posebice debitantima, koji su se pokazali kao iskusni lisci – rekao je Horvat.
Domagoj Duvnjak dvaput je tražio pomoć liječnika zbog prsta.
– Ma, sve je u redu. Bitno da je medalja oko vrata. Jasno je da svaki sportaš na natjecanje odlazi sa željom da nešto osvoji. Tako smo se i mi nadali. Opet, kako se sve odvijalo na ovom turniru malo tko je vjerovao da ćemo doći do bronce. I zato skidam kapu dolje svim dečkima. Ono što me još više raduje jest činjenica da vidim da imamo lijepu budućnost – zaključio je Duvnjak.
>>Izbornik Željko Babić otkrio o kojem proročanstvu je riječ
>>Razgaljeni rukometaši slavili u svlačionici, evo koju domoljubnu pjesmu su zapjevali!
Stivi igra znalački rukomet....on je naš junak!