Više nikoga ne iznenađuje kada demonstranti u Beogradu ili u Banjoj Luci nose slike ruskog predsjednika Vladimira Putina. Osim tradicionalne ikonografije pri već uobičajenim “događanjima naroda”, pojavljuju se redovito i transparenti s natpisima “Rusijo, majko!”“ ili “Rusijo, pomozi”.
Pritom se Putinova uloga ne ograničava samo na Kosovo, kao što je bilo dosad. Nemoguće je u kriznim vremenima za susjednu Bosnu i Hercegovinu, kada premijer Republike Srpske Milorad Dodik povlačenjem svojih predstavnika iz Vijeća ministara gotovo paralizira ionako labavu državu, ne primijetiti ruskog sponzora u pozadini. Ima mnogo naznaka da su se Rusi već prebacili u Bosnu i Hercegovinu te koriste pitanje Kosova da bi preko Republike Srpske proširili i ojačali svoj utjecaj.
Ovih je dana u Banjoj Luci Dodik otvorio rezidencijalnu četvrt vlade Republike Srpske, čija je gradnja stajala 40 milijuna eura. Odakle entitetskoj vladi, koja ima više nego skroman budžet, novac za takve skupe projekte? Na banjolučkim portalima može se pročitati da sam Dodik u Beogradu gradi luksuznu vilu za sebe. Istodobno su Rusi kupili rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, najveću u BiH i u ovom dijelu regije.
Ruski Aeroflot je u završnoj fazi pregovora za kupnju beogradske zračne linije JAT. Ruske su se tvrtke uplele u srpsku naftnu kompaniju NIS, premda ona još nije u cijelosti prodana, a istovremeno je Oleg Deripaska, ruski oligarh za europski biznis, koji ulaže Putinov novac u zapadnoj Europi i u Austriji, kupio poznati rudnik bakra u Boru. Rusi su se već dobro usidrili u Crnoj Gori, gdje kupuju čitave areale na obali. Naravno da su investicije zapadnih tvrtki u Srbiji još uvijek daleko veće nego one ruske, ali to je tek početak.
Valja očekivati da će se prodor ruskog kapitala i politike i dalje odvijati paralelno s krizom na Kosovu, u Makedoniji, ali i sa sadašnjom krizom u Bosni i Hercegovini, gdje je zapravo riječ o umjetno izazvanoj konfrontaciji zbog Kosova. S druge strane, valja računati da će Beograd i dalje obilno koristiti rusku podršku za svoju politiku u regiji, prema Kosovu i Bosni i Hercegovini, premda su Rusi prije nekoliko dana nevoljko pristali na produljenje misije EUFOR-a za još jednu godinu, ali bosanski Srbi i dalje prijete referendumom za odcjepljenje. Premijer Koštunica još je jednom potvrdio da pristup Srbije NATO-u ne dolazi u obzir.
Podosta začuđuje da na rusko-srpsko generiranje krize u najbližem hrvatskom susjedstvu ima malo ili gotovo nikakvih reakcija u Hrvatskoj. Ni od predsjednika države, ni od vlade ili političkih stranaka.
