Zanimljiva se koincidencija dogodila ovih dana, istoga dana u Bruxellesu su dvojica prijatelja, Boris Tadić i Ivo Josipović, primali medalje za toleranciju i pomirbu, u Haagu je počelo suđenje zadnjem uhićenom srpskom bjeguncu Goran Hadžiću, a netko je od novinara tog dana u javnost izvukao podatak o tome što srbijansko ministarstvo vanjskih poslova savjetuje svojim građanima koji putuju u Hrvatsku. Iz svega toga dao bi se izvući zaključak kako se, eto, naši lideri vole i druže, pred lice pravde dali su privesti i posljednjeg bjegunca optuženog za najteže ratne zločine, samo je problem još u narodu. Nikako da se smiri i zakopa ratne sjekire pa je Srbijancima najbolje izbjegavati u Hrvatskoj u širokom luku koncerte i utakmice, Thompsona i Bad Blue Boyse. Ipak, stvari stoje sasvim drukčije i rijetki su problemi u svakodnevnim kontaktima između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Sve dok neki od lidera ne zapuše u ratne trube i ne povede za sobom i huligane, koji u Splitu, primjerice, češće imaju na meti zagrebačke nego beogradske tablice. Huligane kojima je najčešće svejedno tko je žrtva i zašto ga treba napasti. Zapravo, 17 godina nakon rata ni Hrvati u Srbiji ni Srbi u Hrvatskoj nemaju previše problema zbog svog podrijetla, iako se incidenti tu i tamo znaju dogoditi. No, problem je i sada, kao i 1991. godine, u središtu moći, u Beogradu, gdje se i dalje u širokom luku izbjegava suočavanje s istinom o onome što se dogodilo pri raspadu Jugoslavije i tko je u tome bio odgovoran i jesu li sasvim slučajno iz Beograda vođeni ratovi u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu ili je postojao plan koji su akademici pažljivo sastavili i radili na stvaranju velike Srbije...
Uza sav rad srbijanskog specijalnog tužitelja za ratne zločine Vladimira Vukčevića, njegov tim, eto, godinu dana nije uspio s hrvatskog na srpski jezik prevesti optužnicu protiv Aleksandra Vasiljevića koju je izradio osječki tim tužitelja, nakon što glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću bivši logoraši nisu davali godinama mira. Optužnica je u listopadu 2011. godine ustupljena srbijanskom tužiteljstvu, no do danas nema informacija o pokretanju postupka protiv 74-godišnjeg bivšeg načelnika Uprave bezbednosti Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Kao šef zloglasnoga KOS-a, imao je veliku moć u bivšem sistemu, tu je moć zadržao i poslije, a sad uživa u penzionerskim danima, napisao je i knjigu... Vasiljevića su hrvatski tužitelji optužili za logore u Srbiji, u kojima je 19 ljudi premlaćeno do smrti. Međutim, pitanje je i njegove uloge u drugim zločinačkim pothvatima, u okupaciji i ubijanjima zarobljenika u Vukovaru, primjerice. No, dok srbijanski tužitelj Vukčević daje sve od sebe samo da nađe svjedoke i dokaze protiv albanskih vođa, Vasiljević, čini se, može mirno spavati. Mirno je godinama spavao i Goran Hadžić, nesuđeni veliki lider krajinskih Srba, unatoč svim zločinima koje je pokrenuo u Slavoniji. Hadžić je bio sedam godina na slobodi, unatoč haaškoj optužnici i tome što je glavna poluga vlasti u Srbiji bila u rukama Demokratske stranke Borisa Tadića, uhićen je tek u srpnju 2011. godine. Iduće godine Haaški sud proslavit će 20 godina od osnivanja, a ovih dana Hadžićev tužitelj Stringer kaže kako, eto, u svijetu nisu poznata imena mjesta u Slavoniji u kojima je praksa etničkog čišćenja započeta. Ima li Haaški sud neku ulogu u tome što se tako malo zna o početku Miloševićeva krvavog puta, a puno više o lovu Carle del Ponte na Antu Gotovinu?
Dvojica prijatelja, Tadić i Josipović, nagrađeni su za toleranciju i pomirbu. Eto, naši se lideri vole i druže samo još da narod zakopa ratne sjekire
Komentara 15
Kolumnistica vidi problem u Srbiji jer se nisu suočili s istinom. Neće se nikad ni suočiti. Ne shvaća Perica da ih nitko iz tzv. međunarodne zajednice nije na to prisilio, dapače, sve su radili da se krivica za ratove izrelativizira, proglasi građanskim ratovima balkanskih plemena i time Srbija eskulpira za agresiju. Kako Milošević , tako i Đinđić, Tadić i Nikolić sviraju u istu velikosrpsku frulicu, svaki doduše različitom retorikom, ovisno o razini svojeg obrazovanja i suptilnosti. Naši su političari ti hlebinci , koji na tu retoriku padaju pa svjesno ili nesvjesno prihvaćaju tu srpsku udicu izjednačavanja krivice, povlaćena tužbi za genocid i da ne nabrajam. Da nije tako ,kako napisah,zar bi ovoj dvojici EU dodijelila te famozne medalje za toleranciju. Time i Europa samu sebe eskulpira od krivice za nečinjenje i nedjelotvornost 1990.-tih kad je Srbija pokrenula agresivne ratove protiv susjeda.
Eto, naši se lideri vole i druže samo još da narod zakopa ratne sjekire, naravno balkanska plemena- divljaci i njihovi poglavice pogled iz EU i Amerike... Kada ja napišem Balkančerosi ond mnogim finima nije drago a što možemo nismo mimi najgori ali su nas poglavice naućili nagovorili da budemo..... Podijelivši nam svima oružije za odbranu koja nam je gle sreče uspijela ..... Sada onipoglavice puše lulu mira a narod puši zna se .....nešto drugo......
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Naravno nijedan od njih nije okusio rata, lako se njima miriti, pogotovo pred svjetlom svjetskih kamera. Ali sta je svaki od njih ucinio, pogotovo Tadic, da ne dode do rata i da ne slusamo svaki dan u medijima kako nas jugovojska sa svojim pomagacima iz Hrvatske nemilosrdno unistavala.