Zanimljivim izračunom jedne su novine popratile početak novog
zasjedanja Sabora. Zastupnici koji u Sabor iz udaljenijih krajeva
dolaze svojim automobilom, naknadama koje dobivaju za tu vožnju, kad se
odbiju troškovi za benzin i cestarinu, mogu u jednom mandatu kupiti -
još jedan automobil.
Premda se cijelom Hrvatskom mogu besplatno voziti zrakoplovima,
brodovima, vlakom i autobusima, gotovo svi dolaze svojim automobilom,
pa si tako uvećavaju mjesečne prihode koji su ionako četiri puta veći
od nacionalnog prosjeka. Na vrhu su toga popisa Matušić, Bekavac,
Marasović, Martić, Peronja, Jurjević, Nenadić... iz Dubrovnika,
Imotskog, Makarske, Splita...
Čak ima zastupnika, poput Bukića, koji žive u Zagrebu a boravak
prijavljuju u mjestu u kojem imaju vikendicu kako bi mogli naplaćivati
vožnju do Zagreba.
Pribroje li se tome i druge povlastice, od "sitnice" kao što je jeftina
hrana u saborskom restoranu, preko utjecaja i razmjene usluga u
zapošljavanju rodbine i prijatelja te unosnog posredovanja u dobivanju
poslova do visoke saborske mirovine, možemo samo zamisliti na što su
sve spremni kad se u svojim strankama bore za pozicije koje im
osiguravaju zastupnička mjesta, i na što sve kao zastupnici nisu
spremni da ne bi izgubili šansu za još jedan mandat.
Kad se piše o toj pohlepi, neizostavno se napomene kako zastupnici
troše naš novac, to jest novac poreznih obveznika. Kad ih birači
biraju, ne glasuju ni za njihove plaće ni za njihove povlastice. Te
plaće određuju oni sami, a presudnu zaslugu za taj bogovski život ima
sam vrh vlasti, bila lijeva ili desna.
Dakle, njihovi prihodi nemaju veze s demokracijom, nego baštine
tradiciju svih mogućih političkih sustava u kojima su politički
pouzdanici dobro plaćani kako bi dobro služili vladarima i bogatunima,
a u hrvatskom slučaju i stranim porobljivačima hrvatskog gospodarstva i
novca, ali i nacionalne suverenosti.
Sve zakone koji omogućuju tajkunsku samovolju i nemoćnima čine loše
plaćene radnike, sve zakone koji su omogućili pretvorbu i privatizaciju
kojom su razvlašteni milijuni hrvatskih građana, sve zakone koji su
omogućili rasprodaju strancima hrvatskih banaka, državnih tvrtki,
nekretnina, odricanje od suverenosti na moru, kopnu i u zraku, sve
deklaracije, odluke i zakone koji su omogućili suđenja hrvatskim
generalima zbog Oluje itd. - donijeli su saborski zastupnici.
Malo pomalo, u posljednjih desetak godina Hrvatski je sabor čišćen i
sada posve očišćen od ljudi koji bi mogli oponirati vlasti, a kadšto i
vlasti i oporbi, kad je riječ o sudbinskim nacionalnim temama i
pitanjima. Prvo su od takvih ljudi očišćene stranke, a onda i najviše
zakonodavno tijelo. Sabor su zauzeli blijedi poslušnici iz stranačkih
hijerarhija koje su godinama dresirali Sanader, Račan, Friščić,
Jakovčić, Čačić i Pusićka, a Đurđa Adlešić i Ante Đapić u svojim su
strankama ionako ostali sami. Sanader, Mesić, tajkuni, Europska unija,
NATO i svi oni u svijetu koji u manjoj ili većoj mjeri štite svoje
interese u Hrvatskoj, sada su sigurni da ni u čemu bitnome u Saboru
neće biti nepokorne oporbe ili neželjenoga ishoda glasovanja.
U Saboru je ostao samo sitniš koji marljivo zbraja kilometre prijeđene
automobilom i čuva potvrde s naplatnih kućica na autocestama kako bi ih
predao saborskim blagajnicama.
Na početku tekućeg saborskog zasjedanja izostanak pitanja za Sanadera
nije bio bojkot predsjednika Vlade nego izraz činjenice da Sabor
premijeru ništa ne znači pa onda ništa ne znači ni premijer Saboru.
Što, uostalom, onaj koji je vrijednost svog zastupništva sveo na
cestarinu i cijenu prijeđenog kilometra ima pitati premijera kad
premijer ionako odgovara samo Bruxellesu!?
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
