Ivo Sanader u emisiji Nedjeljom u 2 ostvario je sve što je zamislio. Prikazao se kao žrtva političkog progona, poslao je nekoliko poruka (vjerojatno nekim budućim svjedocima u postupcima), napao državnog odvjetnika, a pritom nije dobio nijedno ozbiljno potpitanje niti je dao ijedan ozbiljan odgovor. Nije objasnio čak ni činjenicu da mu kći, koja po vlastitom priznanju u posljednjih pet godina ništa nije radila, živi u središtu New Yorka, gdje joj stan plaća odvjetnički ured koji je samo dosad na najam potrošio gotovo pola milijuna dolara. A nama sada uz pomoć Aleksandra Stankovića poručuje da ga odvjetnici brane pro bono te se ukazuje u starom sakou bez sata na ruci. I dok je bilo očekivano da će napasti svog “progonitelja” – zato je i napravljena topovska priprema na jednom portalu – ostaje nejasno zašto je napao one koji samo rade svoj posao: novinare, među njima i našu novinarku Ivanku Tomu. Zašto bi bilo čudno da novinarka koja u Večernjem listu prati i pravosuđe kontaktira i s državnim odvjetnikom?
Ali on je htio reći nešto drugo. Htio je implicirati da je Večernji list sudjelovao u političkom progonu koji putem kaznenih postupaka protiv njega vodi Mladen Bajić, a to nastoji potkrijepiti tvrdnjom da je naša novinarka imala 500 telefonskih kontakata s njime.
No istina je ovo: za svaki članak koji smo napisali o Sanaderu i postupcima protiv njega, dakle i za članke koje je pisala i naša novinarka, pitala se druga strana. Mogli su se nabrajati i telefonski kontakti koje smo imali s njegovim odvjetnicima, a za razliku od Bajića, moglo se naše novinare, pa i urednike, snimati i kako se sastaju s njima na različitim javnim mjestima. To što su oni stalno obećavali izjave i što smo im slali pitanja na koja Sanader nikada nije odgovorio, njihova je odluka. Sanader, dakle, preko svojih odvjetnika radi upravo ono za što optužuje Bajića i medije. O tome svjedoči kaznena prijava koju je njegova odvjetnica Jadranka Sloković podnijela protiv Ivanke Tome zbog odavanja službene tajne (podaci iz istrage) iako kao vrsna odvjetnica i bivša tužiteljica jako dobro zna da novinar ne može počiniti kazneno djelo odavanja službene tajne, nego to može učiniti samo službena osoba. Službene osobe nisu novinari, nego su to tužitelji, suci i odvjetnici. Njezina je kaznena prijava svjesna zlouporaba prava i pritisak na medije.
Mora se raščistiti i to otkud Sanaderu smiješni podatak o 500 telefonskih kontakata između Ivanke Tome i Bajića. Ako je netko u policiji ili bilo gdje drugdje radio izliste telefonskih kontakata novinara, znači da je grubo kršio zakon jer za to nema nikakve zakonske osnove, a dodatno je kršenje zakona dostavljanje tih podataka Sanaderu. Ako je Sanader taj podatak izmislio i plasirao u javnost u jednoj od najgledanijih emisija HTV-a, onda je to samo još jedna njegova gruba manipulacija za koju je dobio nekritički prostor radi toga da se prikaže žrtvom.
Unatoč profesionalnoj lakrdiji koja se u nedjelju dogodila na državnoj televiziji, uredništvo Večernjeg lista stoji iza svojih novinara.
nemoguče je raditi pritisak na novinare oni dobiju svoje zadatke naredbe i bez brige rade i pišu što im narede oni koji ih i plačaju zna se nepriča se....Kako ih Sanader i odvjetnici ne plačaju naravno da rade za "druguu stranu" koja ih masno premasno plača !!!