Kad bi ono što su mediji objavili o Ivi Sanaderu bila istina, zaslužio bi nekoliko doživotnih kazni zatvora pod uvjetom da vrati dio od milijardi kuna za koje je navodno odgovoran. Sve znamo, i kazna se da naslutiti, samo da proces počne. A da hoće, ni on više ne sumnja pa se u živom pijesku optužbi počeo iracionalno koprcati. Sanaderiziranom scenom zavladala je opsesija njegovim mogućim kaznenopravnim statusom.
Što je posljedica “ideologije mesijanstva” u kojoj je Sanader nekoć imao božansku ulogu da bi sada mesiji bila dana uloga jednog od “žrtvenih jaraca”, kako bez identifikacije obrazlaže Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Ta mitologija “žrtvenog jarca”, tumače, omogućuje nam da “živimo kao da smo riješili problem”. Komisija se zalaže da se političari i mediji usredotoče na bit problema, a da progon u fer okolnostima bude prepušten policiji i pravosuđu.
Notorno je da su ti procesi bitni jer odašilju poruku kako nema nedodirljivih i jačaju svijest o nužnosti borbe protiv tog društvenog zla. Medijska i pravosudna kalvarija koju proživljavaju profesori, veleposlanici, poreznici, pa i potpredsjednik Vlade, ostavili su dojmljiv općepreventivni učinak.
Mnogi su obeshrabreni. Bar neko vrijeme. Ali, smisao i cilj borbe s korupcijom ne može biti jedan čovjek ili nekoliko jakih afera. Ta se borba vodi i u vrtiću, školi, na ulici, u kafiću, trgovini... Ohrabrujemo li dječje laktarenje, “snalaženje”, traženje veza za upise, prekršaje, liječničke usluge, plaćamo li na crno...? Premijerka je još zimus bila iznenađena razmjerima korupcije.
Ni Vladimir Šeks nije pomišljao da će se dogoditi takav zamah kriminala i korupcije. Predsjednik dr. Ivo Josipović u utorak je rekao: “Korupcija je u Hrvatskoj postala stil življenja, od zdravstva i školstva do prometa.” Zajedničko im je da korupciju, sitnu ili krupnu, tretiraju kao modernu bolest, pa bi logično bilo da kad uklonimo njezine glavne uzroke, opet budemo zdravo društvo, valjda kao što je nekoć bilo, ili kao što je europsko. Oporbeni dijagnostičari još bi samo zašiljili te teze o suvremenom podrijetlu korupcije u Hrvata.
Nasuprot njima, Iustitia et pax, ističući kako korijeni korupcije imaju dugu povijest, i prije komunizma, upozorava vlast, oporbu i medije na trenutačnu opasnost izazivanja “nepovjerenja u institucije” koja vodi k općoj nesigurnosti. Uistinu, ponekad se čini kako nitko i ništa ne valja, političari, dužnosnici, policija, tužitelji, suci, profesori, liječnici, poduzetnici, novinari... Komisija ističe kako su mito i korupcija “stvar naslijeđenoga mentaliteta koji moramo mijenjati”. Što je zapošljavanje po stranačkom ključu ili po babi i stričevima nego rudimentarni ostatak iz prošlosti? Zar je darovanje liječnika ili profesora novija pojava? Nije li i nekoć bio običaj da svaka veća faca dovede asfalt, struju, vodu... ili reflektore u svoje selo. Što je bila podjela i otkup dužnosničkih stanova kao i onih zasluženih u bivšem sustavu? Zbog nekakva javnog morala čak si ni komunistički moćnici ne bi usudili dodjeljivati privilegije kakve si je podijelila vladajuća kasta, za razliku od Slovenaca i Makedonaca koji su ih ukinuli kao nepravedne. Je li vas ganula priča o zastupnici na čije je mjesto zasjeo Sanader, a koja je u 32. godini, za tri godine dizanja ruku, sebi priskrbila saborsku mirovinu kad navrši 50., a nakon što je i sama digla ruku da žene rade do 65.
Taj primjer za antologiju političkog beščašća ne košta nas kao neke aktualne afere, ali nedvojbeno je jedan od najjačih generatora korupcije. Koliko bi bio poguban crni fond u HDZ-u, toliko je pogubno i kad SDP-ov zastupnik Nenad Stazić uporno pravda svoje ljetovanje s prijateljem koji već deset godina okupira Brijune. Pa od Stazića se očekuje da, ako ne može osuđivati svoje dvomjesečno besposličarenje, barem poput HDZ-ovaca, ako treba, osuđuje i prijatelje zbog društveno neprihvatljiva ponašanja. A ljetovanje kozmopolitske obitelji u kojoj baš nitko ne zna raditi ništa drugo nego hedonistički glumiti o trošku onih koji su njihovu pateru familiasu oteli domovinu, u najmanju je ruku nemoralno.
Neka visi PEDERO, bilo koji.... Pa da ga i uapse, sude, linčuju...korupcija ostaje, jer ona je u balkanskim glavama zaostalosti i erozije morala, duge povijesti linije manjeg otpora, snalaženja itd. Nema tu pomoći od naricanja, molbi, uvjerajavnaja u to kakoko će neki pošteNO i praveDNO... Jedino rješenje je u reformama i funkcioniranju institucija u smislu PREVENTIVE, NADZORA FINANCIJA; POSLOVANJA itd.