Od trenutka kada je Sanader rekao da će Hrvatska u 2009. godini imati
nultu stopu proračunskog deficita bilo je jasno da će to biti teško
održiva ideja. Premijer je hrabro napao dva vrlo nezgodna neprijatelja
proračunskog suficita: planirani rast činovničkih plaća i poslovično
velike apetite proračunskih korisnika. Začinio je to i, financijski
gledano, trivijalnim obračunom s nagradama, darovima pa i parkirališnim
mjestima saborskih zastupnika. U tom državničkom nastupu na trenutak se
činilo kako se premijer krizom ciljano koristi za velike
psihološko-ekonomske promjene.
Dobio je nepodijeljenu potporu ekonomista, pa čak i podršku guvernera
Rohatinskog, sasvim prirodnu odbijenicu sindikata te očekivani jeftini
javni linč. I dok smo se svi pitali što je inače populistički
nastrojenom premijeru trebalo da krene u nezahvalan dijalog sa
sindikatima u vrijeme kad sve ozbiljne zemlje na svijetu u vrtlogu
krize dramatično produbljuju proračunske deficite, u javnosti je
eksplodirao podatak da poslodavci od države traže 15 milijardi kuna za
interventni fond. U tome trenutku je svima, a ne samo nama koji od
početka nismo vjerovali u izvedivost nultog deficita u kriznoj godini,
postalo jasno da 2009. neće biti slavna proračunska godina.
Poslodavci bi sada ne samo odgađali plaćanje državnim poduzećima nego
bi htjeli da im se oproste i odgode HBOR-ovi krediti, traže niže poreze
za “oštećene izvoznike”, traže novac za programe otpuštanja..., a uza
sve to htjeli bi fond od impresivnih 15 milijardi kuna iz kojeg bi
dobivali jamstva za novo zaduživanje ili refinanciranje postojećeg duga
kod inozemnih banaka. Možda su apetiti gospodarstvenika preveliki, ali
je isto tako sigurno da im za vrijeme krize treba pružiti ruku. A to će
biti skupo rukovanje koje neće moći skriti proračunsku rupu na
izvanproračunskim pozicijama u obliku nenaplaćenih izdanih jamstava.
To je samo još jedan od razloga zbog kojeg premijer hitno mora odustati
od nepotrebnih političkih projekata, pelješkog mosta i svih ostalih
proračunskih peljeških mostova. I hitno treba početi pripremati
odgovore na teška pitanja – primjerice – tko je to u Hrvatskoj prevelik
da bi propao?
NAGLASAK