U nas je, nažalost, malo poznat teolog Walbert Bühlmann. No, taj
švicarski kapucin široj je crkvenoj javnosti znan osobito po svojim
brojnim knjigama. Budući da je dugo bio misionar, a potom je
misiologiju predavao u Rimu, imao je dobar uvid u stanje Katoličke
crkve u svijetu. U tridesetak svojih knjiga zastupao je teologiju
otvorenu svijetu.
Njegova je teološka opsesija bila Crkva. Sanjao je Crkvu, kako nosi
naziv i jedna od njegovih knjiga, ali je razmišljao i vizionarski, i
zauzeto i kritički. Najpoznatije mu je djelo Svjetska Crkva" iz 1974.
koje je izišlo na više jezika. Zauzimao se za obnovu Crkve, za njenu
decentralizaciju u smislu inkulturacije, sve dotle da je papinsko
sjedište mogao zamisliti u Jeruzalemu.
Čitao je znakove vremena. Osobito statistike. Govorio je: Ničim se
Crkvi u njenom poslanju ne šteti kao ustrajavanjem na povijesno
uvjetovanim strukturama". Upozoravao je na činjenicu da prvi svijet
(Zapad) nameće drugome i trećem svijetu ne samo svoja pravila u
gospodarstvu i kulturi, nego i u crkvenom pogledu.
Njegova je kritičnost, međutim, bila uvijek rečena s ljubavlju. Ljubio
je Crkvu. Zato ju je bio slobodan i sanjati. Umro je prošle srijede u
91. godini života, a ovim napisom bar mu donekle želim vratiti dug za
napravljen i nikad objavljen razgovor s njime.
Večernji brevijar
Sanjati Crkvu
