Da se skorašnje SDP-ovo biranje između Ive Jelušića i Davora Bernardića sprema u nekom drugom hrvatskom gradu, a ne u Zagrebu, bio bi to manje-više običan izbor, rutinska stranačka stvar bez nekog budućeg ozbiljnog utjecaja na ukupnu unutarnju politiku.
Bio bi to izbor između dvojice SDP-ovih političara koji se malo koga i tiče osim njih i njihove stranke. Biralo bi se između mlađeg i starijeg, nekome simpatičnijeg, odnosno mrskijeg, politički iskusnijeg i manje iskusnoga... na koncu, možda i između onoga tko je dobro igrao košarku i onoga tko je loše predsjedavao košarkaškim klubom. Ali zato što je riječ o Zagrebu i o stranci s najviše skupštinskih zastupnika, taj je izbor i više od običnoga stranačkoga izbora.
Naposljetku bi to, zbog specifične pozicije gradonačelnika Milana Bandića, mogao biti i nastavak serijala o Bandiću, tj. nastavljanje SDP-ova scenarija „Kako grad oduzeti gradonačelniku“.
Malo je vjerojatno da će o izboru čelnika zagrebačkog SDP-a ovisiti Bandićev ostanak ili odlazak s gradonačelničkog mjesta. O tome sami neće odlučivati ni Davor Bernardić ni Ivo Jelušić. Da nije otišao iz SDP-a, da nije mimo stranke naumio biti predsjednikom države, Bandić bi valjda zagrebačkim gradonačelnikom bio koliko i „drug Tito“ predsjednikom Jugoslavije, tj. do smrti. Jednako bi vjerojatno bilo i da je živ Ivica Račan.
A možda i samo da je Bandić ostao u SDP-u. Članstvo u stranci najvjerojatnije bi mu bio dovoljno moćan štit i pred „stranačkim prijateljima“ i pred prosvjednicima iz Varšavske. Ušavši u izbore za predsjednika države, Bandić je računao da su mu glasovi Zagrepčana sigurni. Vjerovao je da će mu biti honoriran „minuli rad“, da je toliko toga u Zagrebu za njegove vlasti učinjeno da ne može biti ne nagrađeno glasovima Zagrepčana. Valjda je računao da je svakome dovoljno podsjetiti se kako je Zagreb izgledao prije dvadeset, deset ili pet godina, a kako izgleda sada, pa da mu to donese glasove. Vjerojatno je računao da će mu biti bodovan Bundek, Muzej suvremene umjetnosti, Domovinski most... No pokazalo se da može i drugačije. Odnosno, da je većini Zagrepčana Bandić važan samo ako je u SDP-u.
Bandićevi predsjednički rezultati u Zagrebu bili su svojevrsna potvrda tvrdnje da Bandić izvan SDP-a mnoštvu svojih sugrađana i nije osobito (politički) omiljen, da je mnogima tek „onaj Hercegovac“. Vidi se to i danas, u zagrebačkoj kufer-buni, gdje mu prosvjednici iz Varšavske poručuju da je s kuferom u Zagreb došao te da s njim može i otići. Demonstranti ne kriju da im je pun kufer Bandića.
Jedino nije jasno je li zato što je grad loše vodio, što nije u SDP-u, što je Hercegovac... ili zbog svega toga? Nitko pak ozbiljno ne proziva SDP-ove gradske vijećnike koji su nekoć glede Varšavske glasali za iste odluke protiv kojih se sada bune i krive Bandića! Da je Bandić u SDP-u, možda ga i ne bi krivili. Neke od tih nedavno probuđenih stranačkih „moralnih vertikala“, koje sada povlađujući prosvjednicima protiv Bandića, godinama su kao miševi drijemali u gradonačelnikovim posijama, a onda su se najednom prenuli iz krmeljiva drijemeža i stranačke horizontale. Još je dojmljivija bila brzina nekih preobrazbi.
Zapravo je bila otužna ta metamorfoza iz posilnog u načelnog. Pa i glede gradnje u Varšavskoj. Očekivati je da će SDP nakon zagrebačkih izbora tražiti političku odgovornost svojih skupštinskih vijećnika. I da će demokratski riješiti kufer-bunu. Utoliko će i SDP-ovi zagrebački izbori imati puno veće značenje od lokalnog. Ali možda će to ovisiti i o onome tko na izborima pobijedi.
Tko god od njih dvojice pobijedio, zanima me hoće li se pozabaviti traljavosću i nemarom koji su prisutni u Zagrebačkom holdingu na štetu svih zagrepčana još i danas i to u milijunskim iznosima. Evo samo jedan katastrofalan primjer: U naseljuu Sopnica-Jelkovec prodaja stanova potpuno stoji već preko godinu i pol dana. Tamo Holdingu leži zamrznuti milijunski kapital u vidu 600 neprodanih novih stanova, a Holding dodatno plaća 4 milijuna kuna godišnje zaštitarskim tvrtkama za čuvanje tih neprodanih stanova, te pored toga još i režije za te neprodane stanove. I tako preko godinu i pol dana nitko od rukovodećeg kadra u Holdingu ništa ne poduzima, nego se svi bave samo svojim foteljama. Budući da se i u ovoj godini očekuje daljnji pad cijena nekretnina, izgleda da će Holding koji još uvijek tvrdoglavo drži cijenu od 1.295 eura/m2 (koja već jako dugo nije među najpovoljnijima na tržištu), tako i dalje stvarati gubitke i plaćati zaštitare i režije za neprodane stanove. Umjesto da spuste cijenu (recimo na cijenu POS-ovih stanova) i rasprodaju te stanove ili ih daju u najam građanima po povlaštenim uvjetima. I malo dijete bi bolje vodilo brigu o toj imovini, koja već sada polako ali sigurno propada. Prije su se vadili na gradonačelnika, ali nepoznanica je što ih danas sprečava da nešto poduzmu, osim čistog nemara i fokusiranja na vlastite \'\'uhljebljene\'\' pozicije. Uistinu, zašto bi se oni uopće brinuli oko tog problema, kad na račun poreznih obveznika za svoje tako \'\'savjesno\'\' poslovanje primaju netto plaće od dvadesetak tisuća kuna, a gubitke će nadoknaditi zagrepčani visokim cijenama komunalija, naplate parkiranja i slično.