Više od desetljeća prvakinja HNK i nagrađivana glumica Alma Prica nije istupala u medijima, ali na snimanju novog filma Arsena Antona Ostojića “Halimin put” prekinula je šutnju. Prisjetila se svojih početaka i borbe s govornom manom te otkrila kako je na audiciju za Ostojićev film došla kao i svi ostali glumci i amateri.
– Prije godinu dana nazvao me redatelj Arsen Ostojić i ponudio da pročitam “Halimin put”. Ne znam točno jesam li u prvom čitanju odmah uspjela sve povezati u priči, ali me emotivno dotaknula. Otišla sam na audiciju, obavila probna snimanja sa Slobodanom Trinićem i izbor je pao na mene. Na redateljsku odgovornost i moju glumačku radost. Radim s ekipom vrhunskih profesionalaca pa mi je veliki užitak doći na snimanje, čak i kad moram ustati u pet ujutro – rekla nam je 49-godišnja Alma Prica na setu filma “Halimin put” u Pisarovini.
Malo mjesto nedaleko od Zagreba zamijenilo je sela Bosanske krajine u kojemu se događa radnja priče o Haliminoj tužnoj i tragičnoj sudbini. Dirljiva priča o dvije žene koje dijele jedno majčinstvo. Halima pokušava pronaći nestalog sina, a jedini je način da pronađe nećakinju koja je nestala prije dvadesetak godina. Radnja filma proteže se u rasponu od 23 godine... Na seoskoj farmi filmska ekipa odlično se slaže, a scene snimaju bez problema i previše ponavljanja. No to i ne čudi kad je u glumačkoj postavi Mustafa Nadarević, Daria Lorenci Flatz, Mijo Jurišić, Dejan Aćimović, Minka Muftić, Marija Omaljev Grbić sa suprugom Mirajem Grbićem te brojni drugi.
– Samo ime Halima znači “blaga”, “pažljiva” i takav je moj lik. Osim tragične Halimine priče, takvi su i ostali likovi. Film je, naravno, po sebi fikcija, ali ova filmska priča inspirirana je, nažalost, jednom određenom, ali i mnogim sličnim istinitim pričama iz stvarnog života. Cijeli je scenarij protkan jakim emocijama – kaže glumica. Uz nju, drugu majku Safiju glumi Olga Pakalović.
– To je zapravo priča o dvije majke – Halimi i Safiji. Snažne su to ljubavi prema djetetu. Halima je požrtvovna, ali ima tu i neke posesivnosti i egoizma, no najviše od svega ima ljubavi – ističe članica glumačkog ansambla zagrebačkog HNK koja je zadnji film, “Svjedoci”, snimila 2003. godine.
– Da? Kako vrijeme brzo prolazi! – čudi se Prica dodajući da ne radi vrijednosnu razliku između rada u teatru i na filmu.
– Kazalište duboko osjećam i ono je razlog zbog kojega sam se zaljubila u umjetnost glume. Film je uzbudljiva i privlačna avantura. U kazalištu, srećom, imam kontinuitet rada i mogućnost preispitivanja. Film je izazovna, ali nesigurna priča. Ne znaš kad će doći, kakav će biti i hoće li uopće doći. Postoje neke razlike u načinu rada u kazalištu i na filmu. Druga je vrsta koncentracije i sasvim je različita priprema za uloge, ali i u jednom i drugom treba rezultirati istom uvjerljivošću – ističe dobitnica brojnih glumačkih nagrada. Prvakinja Drame HNK prošle je godine odigrala i ulogu barunice Castelli.
– Za tu ulogu pripremala sam se s određenim strahom i velikim zadovoljstvom. Ne znam što bi “uspjeh” predstave trebao značiti, ali rad na predstavi “Gospoda Glembajevi” s cijelom ekipom meni znači mnogo. Mislim da bi je i gospođa Castelli rado i sa zanimanjem pogledala. No kritički naravno – kroz smijeh dodaje Alma. A koliko je još kao djevojka bila zaljubljena u glumu i kazalište, govori njezin dvogodišnji trud, sve kako bi upisala Akademiju. Zbog govorne mane pohađala je i vježbe u SUVAG-u.
– To je već stara priča, ali i ja sam stara (smijeh). Da, istina je da sam imala govornu manu, tzv. francusko R, i na ispravljanju tog jednog slova radila sam dvije godine. Odlazila sam na govorne vježbe. Imala sam krasnu logopedicu, gospođu Đurđicu, i uspjela to ispraviti. Danas kad sam umorna nekad znam malo “zarrrolati”, ali tu grešku sada čujem samo ja – priča nam glumica. Iako po prirodi, kaže, nije uporna, tolika zanesenost kazalištem bila joj je motivacija. Ipak, mislila je da neće proći na prijemnom.
– Jako sam željela upisati glumu i biti dio te škole jer mi se činilo da s tim imaš mogućnost ulaska u neku drugu dimenziju. No nisam baš vjerovala da će me primiti. S druge strane, nisam se ni opterećivala time. Mislila sam, ako me i odbiju, pa što, ići ću opet. Danas nisam sigurna da bih u toj situaciji išla opet – priznaje nam Prica. Smatra da glumac cijelo vrijeme mora raditi na sebi, neprestano se nadograđivati.
– Onako kako gradiš sebe kao čovjeka, tako ćeš izgraditi u sebi glumca. Zvuči jednostavno, ali je vrlo složena priča o glumcima i glumi – dodaje samozatajna glumica. O privatnom životu i što radi u slobodno vrijeme ne voli govoriti medijima, pa ni sad nije učinila iznimku. Smatra da javnosti nije zanimljiva u tom smislu.
– Mogu govoriti o tome, ali nekom drugom prilikom – kaže Alma koja je na setu nosila prsten na lijevoj ruci, no to je, ističe, Halimin, dio je kostimografije, ne privatni.
Sminka ih je do neprepoznatljivosti promijenila. Vjerujem da ce biti dobar film.