Nedavno sam pisao o lifestyle magazinu “Klub 7”, a zahvaljujući kojemu se svakih sedam dana osjećam se kao član nekog elitnog društva kojemu se na jedan iznimno zanimljiv, edukativan i profinjen način putem TV ekrana predstavlja sedam tema iz područja gastronomije i vina, putovanja, arhitekture i dizajna, mode, showbiz scene te trendova i gadgeta i, o kojima onda sljedeći tjedan mogu razgovarati s drugim osobama iz tog kluba, tj. gledaocima iste te emisije.
A, upravo to je, čini mi se, bila i intencija kreatora ove zbilja kvalitetne emisije kojoj sam dodijelio TV ružu, pa su je zato valjda i nazvali tako kako jesu.
Osim toga, ti kreatori, mala, ali iznimno simpatična producentska kuća Lead in entertainment na čijem čelu se nalazi Dean Radinović – poznati gradski lik, poduzetnik, bonvivan i ponosni otac četvero djece – na HRT-u rade i emisiju o automobilizmu: “Auto Market”.
S obzirom na to koliko me oduševio “Klub 7” za koji sam pri dodjeli TV ruže ustvrdio kako je, za razliku od ostalih emisija koje se pokušavaju predstaviti kao “lifestyle”, ovo jedna kulturna, civilizacijski veoma uspjela emisija koja nam svakog četvrtka u mračne domove unosi dašak Europe i svijeta koji nam je svima nužno potreban – odlučio sam pogledati i taj njihov drugi projekt.
Vrlo brzo sam shvatio da je ono što je “Klub 7” za ostale “lifestyle” magazine na televiziji, “Auto Market” za sve emisije o automobilizmu. Ne tvrdim to samo zato što i ovu emisiju vodi Jelena Glišić, voditeljica kojoj bih osim ove TV ruže, da se nije nedavno udala, rado dodijelio i onu pravu, crvenu i ljubavnu, niti zbog prije spomenutog Wiener Schnitzela koji je zaista bio bolji od onog razvikanog slonova uha u Beču, već zato što su u tih četrdesetak minuta, koliko emisija traje, uspjeli ono nemoguće – prikovati uz mali ekran nekoga koga automobili uopće ne zanimaju niti se, evo, u njih razumije.
Elem, naravno da ta Glišićka i ovu emisiju sjajno vodi. Pravo je zadovoljstvo gledati je i slušati, a pred njom je – tvrdim to pod punom materijalnom i kaznenom odgovornosti – uspješna i dugotrajna televizijska karijera. O njoj će se još mnogo govoriti i pisati, a kako mi se čini, najviše baš u ovoj mojoj rubrici. Naravno i da emisija obiluje stručnim terminima, korisnim savjetima za kupnju, vožnju i održavanje auta te svim onim tehničkim detaljčićima koje zanimaju ljubitelje i poznavaoce automobila. Za to je u emisiji uglavnom zadužen poznati vozač automobilskih relija Juraj Šebalj, koji sve to prezentira na iznimno jasan i pitak način, a koji istovremeno zadovoljava sve one fanatike autoindustrije, ali je i razumljiv nama ostalima. Juraju kroz žile, složit će se baš svi koji na barem pet minuta pogledaju neki njegov TV prilog ili pogledali reli, umjesto krvi teče čisti benzin.
Ljubav je to prema automobilima koja se rijetko viđa, a na malim ekranima i u ovakvim emisijama gdje bi se to kod voditelja trebalo podrazumijevati – gotovo nikad! Ono, međutim, što je uz ekran prikovalo mene – već spomenutog neznalicu za taj svijet koji aute razlikuje isključivo po boji laka – to je desetak genijalnih, zbilja duhovitih minuta u kojima Zlatan Zuhrić Zuhra prezentira neki auto. Plakao sam od smijeha dok je u maniri onog legendarnog Pervanova skeča s peglicom iz “Jel me netko tražio?”, objašnjavao prednosti nekog polovnog Nissan džipa. “Motor – ima!”, kaže, a da ne ulazi u bilo kakve dosadne specifikacije istoga. Otvorio je haubu i rekao: “Evo, sve je tu!” I, zbilja, što me briga što se nalazi ispod haube. Toči i vozi. Ako se motor nekada i pokvari, ionako ću ga šlepati do automehaničara...”Znate koliki sam ja...”, rekao je objašnjavajući nam veličinu auta, “imam 120 kg žive vage i 2 kvadratna metra površine!”
Nakon toga poentirao je duhovito: “A, ko grašak sam u ovolikom autu!” Za gepek je ustvrdio da je “ko garsonijera”, a posebno je istaknuo kako je u autu sve na struju, pa čak i akumulator. Ne mogu se sada točno sjetiti svih šala koje je u tih nekoliko minuta ispucao i, svjestan sam toga da ne zvuče toliko duhovite dok ih ja ovako nabrajam, kao što je to bio slučaj dok ih on na onaj svoj jedinstveni, mrzovoljni način izgovara, ali znam samo da sam nakon njegova priloga poželio kupiti upravo taj rabljeni auto. Jesam li to učinio? Nissan! (Stari vic koji je Zuhra također duhovito ubacio u skeč.) Pogledavši dakle, taj “Auto Market” koji se prikazuje subotom na HTV2, ali i nekoliko njihovih “reporta” koji su svaki radni dan na Prvom i Drugom, shvatio sam kako bih sada, zapravo, na bečku šniclu ja trebao odvesti onog Deana s početka teksta, a ne obrnuto. Moram mu, naime, zahvaliti što je uspio proizvesti prvu emisiju o automobilima za koju sam se iskreno zainteresirao i kojoj, evo, dodjeljujem ovu svoju TV ružu.
elem ??,??....pa jeste opaka srpčad..