Antonia Hrvatin Roth 42-godišnja je urednica Programskog odjela Religija HTV-a od 2019. godine, a uređuje i vodi emisije "Zajedno u duhu", "Riječ i život" te "Ekumenizam i religije". U svom karijernom opusu ima još brojnih emisija, većinom religijskog programa, a osim toga i autorica je nekih dokumentarnih filmova koji su se prikazali na HRT-u. Jedan od takvih je i "Sveta Zemlja Isusovim stopama" kojeg možete pogledati danas od 20:15 sati na HRT 1. Antonia kao autorica i scenaristica filma boravila je u Izraelu s ekipom HRT-a osam dana snimajući film koji će nam odgovoriti na brojna pitanja o Svetoj zemlji i Isusovom životu, a mi smo ju odlučili ususret blagdanu Uskrsa propitati malo više o njemu, ali i o njezinoj "religijskoj karijeri".
Je li ovo vaš prvi filmski projekt? Da ste ujedno i scenaristica i autorica?
Nije. Godine 2019. napravila sam dokumentarni film „I riječ djelo postade – 50 godina Kršćanske sadašnjosti“. Taj je film dao uvid u pola stoljeća KS-a kao važne crkvene institucije novom razdoblju suvremene hrvatske i crkvene povijesti i društva, s dubokim implikacijama na kulturni i znanstveni život.
Kako je nastao ovaj projekt?
Ovaj je projekt nastao sasvim slučajno, odnosno snimanje nije bilo unaprijed planirano. Ono što je bilo planirano je put u Izrael u svibnju 2022., zbog snimanja drugog dokumentarca o sv. Jeronimu koji će također biti dovršen krajem ljeta i premijerno prikazan na HTV-u krajem rujna. Glavna urednica HTV-a Rahela Štefanović je došla na ideju netom prije mog puta, da snimimo kraći dokumentarni film o najvažnijim mjestima Isusova života. Ideju sam prihvatila, iako sam bila u strahu hoćemo li uspjeti dva snimanja za dva dokumentarna filma ostvariti u samo osam dana boravka u Svetoj Zemlji. Prihvatili smo se svi organizacije i izrade dozvola za snimanje, koje nije baš jednostavno ishoditi zbog okolnosti ''statusa quo'' koji je na snazi u Betlehemu i Jeruzalemu. Tri kršćanske crkve trebaju biti suglasne za snimanje, inače nemate pristup lokalitetima. No, uspjeli smo, snimili smo materijal za oba filma. Televizija je timski rad, pa odmah na početku moram spomenuti ekipu koja je radila na oba filma: redateljica Monika Štengl, direktor fotografije Marko Jerbić, snimatelj tona Boris Harmić, rasvjeta Darko Višek i producentica Sanja Knez.
U najavi filma piše kako nas vodite u u Svetu Zemlju: od Galileje preko Samarije do Judeje; od Nazareta i Galilejskog jezera, uz rijeku Jordan, pa podno Jerihona i pokraj Zakejeve smokve do Jeruzalema i Betlehema. To je mnogo predivnih i povijesno značajnih mjesta. Kako ste vi doživjeli to putovanje?
To mi je bio prvi put u Svetoj Zemlji, zato je to putovanje za mene je bilo posebno, novo i drugačije. Biblijska mjesta, gradovi, crkve, hramovi sve je čudesno i smješteno je u stvarni život i kontekst, drugačije od onoga što čitamo u Bibliji. To je stvarni susret istoka i zapada. Različite religijske zajednice žive zajedno i svakodnevno moraju nalaziti način kako biti u suživotu i dijalogu. Nije to uvijek lako, ali mislim da veliku ulogu u ostvarenju mira imaju franjevci koji djeluju u Svetoj Zemlji, udahnjuju život u ta mjesta i štite da ne postanu muzeji. S obzirom da smo imali puno posla i snimali po cijele dane, a malo vremena za obilazak, nisam se mogla baš opušteno posvetiti razgledavanju nego je to više bilo usputno. Definitvno, trebam opet otići po mogućnosti privatno i u miru.
Koje mjesto od svih koje ste posjetili vam je izazvalo najviše oduševljenja?
Sva su mjesta na svoj način posebna i imaju duboko značenje. Možda bih ipak izdvojila Jeruzalem i Baziliku Svetog groba, koja čuva Isusov grob, Golgotu, u njoj završava Križni put i tamo se jasno vidi svakodnevni ekumenizam kršćana djelu. Sve hodočasnike kad uđu na par sekundi u Isusov grob obuzmu osjećaji, jer je to zaista nešto posebno. Jeruzalem je cijeli prepun simbolike, kao i Betlehem u kojem se nalazi Bazilika Rođenja Isusova sa špiljom gdje je rođen.
U filmu otkrivate koliko se Jeruzalem promijenio. I, je li se promijenio puno? Koliko je očuvana autentičnost?
Da, prema navodima stručnjaka Jeruzalem iz Isusova vremena je bitno izmijenjen. Sigurno je da je bilo pozicioniran nekoliko metara niže, što mi u filmu i prikazujemo. Ušli smo ispod zemlje u nekadašnja obredna kupališta koja su potpuno autentična iz Isusova vremena. Tijekom kasnijih ratova Jeruzalem je bio dosta uništen, iznova se gradio tako da su se lokaliteti iz Isusova vremena nalazili na drugim mjestima u gradu. Glasno se govori i o tome da mjesta koja danas hodočasnici posjećuju možda ipak nisu na stvarnom mjestu gdje je primjerice Isus bio osuđen, bičevan ili gdje je bio njegov Križni put. No, radi se o par stotina metara razlike. Neka su mjesta ostala autentična poput Getsemanskog vrta i Maslinske gore i zaista kažu stručnjaci da su više tisuća godina stare masline svjedoci Isusove muke. No, važna je simbolika kao i vjerska tradicija, pa to hodočasnicima i nije toliko važno je li nešto koji metar lijevo ili desno.
Je li Via Dolorosa stvarni put kojim je Isus nosio svoj križ?
Stručnjaci kažu da nije baš jer kao što sam već rekla, Jeruzalem je malo izmijenjen, ali sigurno je da nije puno dalje od današnjeg Križnog puta kojim hodaju vjernici i kojeg mi prikazujemo u filmu.
Je li ovo bila teška tema za obraditi?
Rekla bih izazovna. Nema za nas novinare teških tema. Važno je dobro se pripremiti, sakupiti informacije iz pravih izvora i što objektivnije obraditi temu. Najteže je bilo to što smo imali malo vremena za snimanje, tu uvijek ima prostora za nadopunu.
U dokumentarnom filmu sudjeluju hrvatski franjevci Kustodije Svete Zemlje: fra Tomislav Vuk, fra Sandro Tomašević, fra Siniša Srebrenović, te franjevac Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Tomislav Glavnik. Koliko vam je značila njihova teorijska pomoć? Što ste od njih spoznali?
Njihova nam je pomoć bila izuzetno važna iz više razloga. Pomogli su nam da dobijemo točne informacije, sudjelovali su u snimanju, a bili su nam i velika logistička pomoć prilikom ishođenja dozvola za snimanje. Bez pomoći fra Tomislava Vuka ne bismo mogli ući u prostore obrednih kupališta, jer prema njegovim navodima niti jedna televizijska kamera do sada tamo nije ušla i taj prostor hodočasnici ne posjećuju. Dakle u filmu prikazujemo nešto posve novo javnosti. Moramo znati da hrvatski franjevci imaju važne uloge na svetim mjestima u Jeruzalemu i Betlehemu. I moram priznati da mi je bilo ugodno kad smo došli na različite lokalitete, a dočekali su nas ''naši'' svećenici, osjećali smo se kao kod kuće. Posebno bih zahvalila fra Tomislavu Glavniku, koji je nam je pomogao u ostvarenju ovog filma. On nam je bio stručni suradnik i pomogao u rješavanju različitih problema koji su nas snašli na putu. S obzirom da je izvrsni poznavatelj povijesti Svete Zemlje, te godinama vodi i različite grupe hodočasnika, bio nam je i glavni sugovornik u filmu.
Koliko dugo ste bili u Izraelu?
Osam dana.
Gdje ste odsjeli i kako vam se dopala zemlja?
Dva dana smo odsjeli u Nazaretu, a potom još pet noći u Betlehemu. Zemlja je prepuna prirodnih ljepota; s jedne strane puna zelenila, a s druge strane fascinantna pustinja. Baš poput prirodnih razlika koje su čak i paradoksalne, takve su i razlike među kulturama i ljudima koji tamo žive. Susrela sam se s izuzetnom susretljivošću ljudi, ali i nesnošljivošću i vrlo drskim ponašanjem. Novinari tamo nisu uvijek dobrodošli, pa je bilo čak i nekoliko neugodnih situacija, a s druge strane imali smo poteškoća s prijevozom i jedan je gospodin uložio sve napore da nam pomogne i zaista nam riješio problem.
Koliko je to tamo sve održavano, paze li domaćini na ta mjesta?
Sveta su mjesta održavana, stalno su radovi u tijeku jer je to sve staro i dotrajalo i zahtjeva stalnu obnovu. Crkvene zajednice vode brigu o tim svetim mjestima. U njima i oko njih je sve čisto i uredno, što baš i nije slučaj na ulicama. Primjerice izvan stare gradske jezgre u Betlehemu, grad je izuzetno prljav i neuredan, a vlada i veliki kaos u prometu. To je promet kojeg mi ne poznajemo, zato je moj savjet svima koji putuju tamo posebice na snimanja da unajme vozilo s vozačem što je povoljnije i jednostavnije od rent-a-cara. Lokalni vozači dobro poznaju prilike u gradu, znaju kako izbjeći gužve te na koji granični prijelaz se najbrže prolazi.
Mislite li da ljudi danas dovoljno pažnje posvećuju vjeri i povijesnim događajima koje su joj prethodile? Kako Vam se čini odnos suvremenog čovjeka pred porukom vjere?
Mislim da zbog suvremenog načina života i raznovrsnosti ponude koja se nudi, čovjek sve doživljava površno i usput. Često se ljudi smatraju Katolicima,a ne poznaju osnove nauka Katoličke crkve. Hrvati jesu narod tradicije, poštivanja nekih naslijeđenih navika i toga se dosta revno drže. E sad, koliko tu ima istinske vjere, ja to ne bih procjenjivala jer je vjera teško mjerljiva a i smatram da nisam pozvana prosuđivati. Ono što mislim, je da bi svatko tko se naziva vjernikom trebao živjeti što autentičnije svoju vjeru, poštujući moralna, vjerska načela, i opća etička načela, izbjegavajući licemjerje koje je sve više prisutno.
Još od Fakulteta odabrali ste put religije. Koliko vam religija znači u životu i kako gledate na nju?
Religijom se bavim u stručnom smislu od početka studija. Religija šire, a vjera uže imaju važno mjesto u mom životu i zaista mislim da je čovjek uz to što je ''homo sapiens'', ''homo faber'' i ''homo religiosus''. Ima tu iskonsku potrebu za odgovorima na pitanja o dubokom smislu stvarnosti; a najčešće taj odgovor čovjek ne može pronaći u samome sebi, na temelju vlastitog iskustva. Vjera je dar, i zahvalna sam Bogu na njemu. Mislim da je vjernicima lakše prolaziti kroz život i poteškoće, jer imaju čvrsto uporište u vjeri i da manje padaju u očaj, što sam i sama imala prilike više puta iskusiti.
A za doktorski ste upisali filozofiju. Jesu li te dvije grane povezane?
I jesu i nisu. Religijske znanosti bile su mi drugi predmet na fakultetu, a prvi interes ipak filozofija. U doktorskom radu bavim se dijalogom, jer mislim da je nedovoljno istražen na našim prostorima i da se o njemu premalo govori, a da je on baza za izgradnju razumijevanja i mira na svim razinama društva.
Sad pred Uskrs, kako danas prepoznati Boga u šarenim zečevima i jajima, bez "znaka" Isusa?
Boga možete prepoznati u svemu, pa i u zečevima i jajima, ali to ne može biti simbol Uskrsa. Jedini simbol Uskrsa je Isus Krist. Te simbole počelo se povezivati s Uskrsom jer se on slavi u proljeće, kada se budi priroda, pa se u tom kontekstu sve zeleni, i jelovnik nam je pun mladog povrća, mesa i slično. Ljudi su to prihvatili, ušlo je u tradiciju, a i konzumerizam je odradio svoje pa su se ti simboli nametnuli kao sinonim za Uskrs i ljude podsjećaju na taj period u godini. No, treba jasno razlikovati vjerske simbol od običaja i tradicije.
Rekli ste jednom prilikom kako je za dobar odnos medija i Crkve potrebna suradnja obaju strana. Kako bi se još više mogla ostvariti ta suradnja?
Kažu da je za tango potrebno dvoje, pa tako i za suradnju između Crkve i medija. Ne smije to biti jednostrano, jer neće biti ostvareni zadovoljavajući rezultati. U Hrvatskoj Katolička Crkva, ali i druge vjerske zajednice dobro surađuju s medijima. Kao i na drugim područjima i tu ima prostora za unaprijeđenje. Mediji bi trebali malo smanjiti senzacionalistički pristup obradi religijskih i crkvenih tema, a vjerske zajednice se više trebaju otvoriti suradnji s medijima i bit će još i bolje stanje.
U emisijama se bavite nekad teškim temama. Koliko one zahtijevaju pripreme?
Svaka emisija zahtjeva odgovarajuću pripremu. Mislim da si urednici emisija ne smiju dozvoliti površnost u obradi teme. Ukoliko je tema zahtjevnija, utoliko se više treba pripremati. Najvažnije je ponuditi obje strane i biti što objektivniji, bez upliva osobnih stavova, pa nek gledatelji sami prosude.
Kakve komentare najčešće dobivate od gledatelja?
Komentari su uglavnom pozitivni. Gledatelji pokazuju interes za religijske teme. Moram priznati da gledatelji najbolje reagiraju kada se otvaraju ekumenske i međureligijske teme, ali i kad u emisiji objavimo neku priču koja je primjer humanitarnog rada ili društvenog angažmana crkvenih ljudi.
VIDEO Stavros trpi jake bolove, ide na zračenje, ali je optimističan i vjeruje u oporavak
