Beara Gryllsa upoznali smo u dokumentarnom serijalu u kojem je preživljavao u divljini, pustinjama, močvarama, planinskim vrletima diljem svijeta, hraneći se kukcima, štiteći se od sunca oblozima od vlastite mokraće...
Najluđi posao na svijetu
Gryllsa od nedjelje ponovno imamo priliku gledati u programu Discovery Channela u njegovu serijalu "Do krajnjih granica" u kojem u šest nastavaka Bear 12 ljudi suočava s njihovim fobijama koje im otežavaju svakodnevni život. Poznati avanturist otkriva nam što je bilo najteže tijekom snimanja ovog serijala i kako se snašao u ovoj ulozi.
– Nisam specijalizirani terapeut pa postupam onako kako bi se ja suočio s fobijom, a to se onda svodi na izlaganje. Postupnim izlaganjem sudionici se privikavaju na svoje strahove te ih shvaćaju. Reakcija većine ljudi kada iskuse okidač svoga straha jest emocionalna reakcija koja se često manifestira kao panika i onda jednostavno bijeg od svega. Taj se krug nastavlja, a što dulje traje, problem postaje sve veći i veći – objašnjava Grylls. Kaže kako većina ljudi ima fobije koje povezuju s nečim što se dogodilo kad su bili djeca i tijekom godina su stvorili oklop koji ih štiti od tih strahova.
– Snimao sam s nevjerojatnim momkom Neom koji se plaši štakora. Njegov strah seže u vrijeme kad mu je bilo pet godina i kada je izgubio majku od tuberkuloze. Na neki svoj način, kao mali, on je to povezivao s prljavštinom i bolešću premda to nije izravno povezano s razlogom smrti njegove majke. Kod njega se to odvija podsvjesno. Postupak okupljanja ljudi oko njihova straha i pritisak na njih kako bi postali svjesni straha te se na kraju suočili s njime može biti jako težak. Stoga mislim da najprije trebamo shvatiti da te stvari i te strahove ljudi često predugo drže u sebi te ih se zato jako teško oslobađaju – kaže poznati avanturist. Prisjetio se situacije u kojoj je radio s djevojkom koja se boji stabala, a snimanje s njom odvijalo se u džungli. Bio je to težak zadatak, ali važno je, kako kaže Bear, ići malim koracima.
– Prvo smo je željeli suočiti sa stablima, i to tako da ih samo gleda kako bi se smanjila njezina razina anksioznosti. Postupno smo je približavali stablu i ponovno tu razinu spuštali na uobičajenu. Ponavljam, nisam specijalizirani stručnjak, postupam onako kako bih izliječio i sebe da imam strah od nečega – kaže i priznaje kako i sam ima fobiju, i to od skoka iz aviona, a taj se strah razvio nakon što je ozlijedio leđa pri slobodnom padu.
– Kada skačem iz aviona s ekipom, ja znam da ću trenutak prije skoka osjetiti ruku na ramenu, jer oni znaju da mi je to teško. Upravo je to poanta serijala "Do krajnjih granica", poticanje onih ljudi koji žive s fobijama cijeli svoj život da prestanu bježati od njih, da se svi skupa primimo za ruke i zajedno prođemo kroz to – poručio je Bear.
Tijekom snimanja u Meksiku sa sudionicima ovog serijala doživio je nevjerojatna iskustva i svjedočio njihovim pobjedama nad dugogodišnjim strahovima.
– Najviše su me se dojmile posljednje tri epizode. S Mikeom, kada sam vidio moljce na njegovu licu i transformaciju koju je u tom trenutku doživio. Zatim u tunelu štakora s Neom jer je to mjesto zbilja ludo. Stajati ili klečati pokraj nekog kao što je Neo u tom tunelu štakora dok on kleči okružen štakorima, u njihovu izmetu i blatu, za mene je nešto veliko jer pomažeš nekome da se riješi fobije i prolaziš s njim kroz to. Znam kako bi većina ljudi pomislila da se baš i nisam usrećio ovakvim poslom, ali ja se ponekad zbilja moram uštipnuti da bih shvatio da imam najluđi posao na svijetu i kako sam sretan zbog toga – zadovoljno će Bear.
Jedno iskustvo posebno je dirnulo Beara. Riječ je o Rayu koji je niz godina krivio sebe zbog smrti svog sina.
Susret s krokodilima
– Trenutak kada sam ugledao Rayevo lice kako izranja iz dubine nakon što je zgrabio karabinjer. Dakle, zgrabio je karabinjer na dubini od deset metara ispod splavi koja se nalazila na rijeci u džungli, okružen krokodilima i tko zna čime još. Taj trenutak kada sam ugledao njegov osmijeh jer je uspio u onome što njegov sin nije, taj osjećaj ponosa, za mene je neprocjenjivo. Jednostavno je zaronio i napravio to za svog sina. Vidjeti Raya, koji je tako dugo živio s tim oblakom koji se nadvio nad njegov život, s tom krivnjom da je on kriv za smrt svoga sina, i onaj trenutak kad shvati da nije njegova krivica i da mu sin sjedi na ramenu i zauvijek će tamo sjediti, vidjeti tu svjetlost u njegovim očima, to je neopisivo. Počašćen sam i zaista ponosan – s osmijehom je zaključio Bear.
>> Jeo zmije i pio vlastiti urin, a od jučer preživljava bez posla
emisije sa ovim likom su čisti lažnjak i namještaljka - on, kao, putuje neistraženim predjelima i "preživljava" u divljini, a oko njega je u svakom trenutku ekipa od barem 20 ljudi sa svom mogućom opremom - od tv kamera do punih frižidera sa hrnaom i pićima. samo za jako naivne.