Uskoro će se na malim ekranima pojaviti druga sezona serije “Novine”. Rijetko odvažan projekt za naše podneblje iznimno je priznat izvan granica Hrvatske, početkom 2019. godine serija će se prikazivati i na Netflixu, a već je prije prava otkupila najvažnija izraelska kuća Keshet koja je stvorila i “Domovinu”, jednu od najgledanijih serija posljednjih godina.
Priča kojom se nastoji, kako se voli reći, na proste faktore rastaviti današnje hrvatsko društvo u prvoj se sezoni vrtjela oko medija, u drugoj će se kroz medije, dakle jedne novine, fokusirati na politiku. Uslijedit će i treća kojoj će tema biti pravosuđe. Ponovno je za drugu sezonu izabran odličan tajming, ususret predsjedničkim izborima pa je tako i u drugoj sezoni “Novina” tema ista. S redateljem serije Daliborom Matanićem raščlanili smo seriju koja ne romansira ništa što se danas događa oko nas, a u glavnim je likovima, kandidatu desnice Ludvigu Tomaševiću kojega tumači Dragan Despot te predsjednici Jeleni Krsnik koju tumači Nives Ivanković, moguće prepoznati i neke stvarne osobe. Iako, Matanić tvrdi da u seriji takvih poveznica – nema.
Odlučili ste se za lik predsjednice na izborima što se poklapa sa stvarnom situacijom, ali ne podudara se njezina politička orijentacija. Bez obzira na Tomaševića koji je kandidat desnice, ipak mi se čini da ste išli na izjednačavanje političkih opcija, odnosno s porukom da nema razlike među hrvatskim političarima. Je li ovakva procjena točna i, ako jest, mislite li da će je gledatelji bez problema prihvatiti, naime sadašnja je predsjednica najpopularnija među političarima?
“Novine 2” su fikcija, nisu naslonjene na realne ljude, točnije političare. Bavimo se prljavom pozadinom politike i nemilosrdnom borbom za vlast, poziciju i moć. Siguran sam da će jednom kad završimo trilogiju “Novina”, u kojoj se tijekom tri sezone preko medija, politike i sudstva analiziraju mehanizmi suvremenog posttranzicijskog društva, to biti itekako vrijedan dokument za ove krajeve. Kad govorimo o sličnostima s našom fikcijom, ljudima su slični upravo ti mehanizmi na koje su nažalost ovdje već dugo naviknuti. Znamo da su hrvatska desnica i ljevica jako dobri prijatelji i da tu nema nekih većih razlika, a o suvremenom hrvatskom političkom populizmu bolje ne trošiti riječi da zadržimo bar neku razinu dobrog ukusa.
Predsjednica ima i neke druge osobine, pije, tuče bližnje, jesu li te osobine proizvod mašte ili imaju temelja u stvarnim osobama? Zanimljiv je izbor Nives Ivanković za tu ulogu.
Ponavljam, “Novine 2” su fikcija, a karakteristike predsjedničkih kandidata fiktivne su ne bi li svjetskoj publici likovi bili zanimljiviji. Nives Ivanković ostvarila je sjajnu ulogu predsjednice Jelene Krsnik, donijela je nevjerojatnu dozu energije, preciznosti i onog što dodatno obilježava ovu sezonu – humora. Imamo oko 90 glumačkih uloga u ovoj sezoni, a mislim da će virtuozni Dragan Despot i Nives Ivanković svojom interakcijom u borbi dvoje predsjedničkih kandidata za pobjedu biti atrakcija publici.
Iako se isto obećavalo i u prvoj sezoni, tek je sada uloga Crkve izrazito naglašena, kako to tvrde mnogi, slično kao i u stvarnosti. Možemo li malo objasniti ulogu oca Alena jer on nije sasvim, barem se tako čini, na liniji s politikom biskupa?
Uloga Crkve nastavlja se i naslanja na prvu sezonu kao jedan od utjecajnijih igrača u političkom svijetu, naročito kad dođe do izbora. Don Alen Javor osoba je iz crkvenih krugova koja vjeruje da se Crkva temelji na moralu, etici i poštenju te se suprotstavi kad unutar svoje kuće naiđe na nepravilnosti. Balans je odlika serije “Novine”, nikome se ne drži strana, no nitko nije svet. Gledajući realnost, vidi se zašto ljudi vole seriju.
Ako se već na ovakav način bavimo Crkvom, hoće li se u seriji u nekom trenutku pojaviti i vjerske udruge koje ipak u nas igraju nekakvu ulogu s potpisima za referendum i sličnim aktivnostima ili mislite da one ipak nemaju toliki utjecaj?
U “Novinama 2” bavimo se ključnim političkim igračima i lobijima. Za vjerske udruge bitno je da nemaju znatan utjecaj jer Hrvatska je ipak prelijepa zemlja da bi išla putevima Poljske, Mađarske ili Srbije. Spomenute zemlje već su debelo zagazile u zonu klerofašizma što je nedopustivo ako gradimo bolji, slobodni svijet.
Čini mi se da je malo prenaglašena homoseksualnost u smislu da većina glavnih likova ima takve sklonosti. To mi se čini malo statistički nategnutim, a također za sada ne vidim ni što se time želi reći ili postići. Možemo li malo objasniti taj dio serije?
Kad bismo se naslanjali na realnost, a nećemo jer “Novine 2” su fikcija, postoje slučajevi i kod nas u kojima su neki ljudi radi političkih uspjeha vješto skrivali svoju pravu seksualnu orijentaciju. Ne naslanjamo se previše na tu temu, samo pokazujemo mehanizme nekih igrača koji će učiniti sve da dođu do moći, a lik gej urednika Martina Vidova kojeg glumi Zijad Gračić isti je lik iz prve sezone.
Prva je sezona imala odmak, koliko znam, zato što se bavila stvarima u realnom vremenu, pretpostavljenom prodajom Novog lista koja se na kraju i dogodila. Očekujete li slične situacije kada serija počne, nekoliko je političara sada već praktički u kampanji? Ili očekujete neku drukčiju reakciju?
Očekujemo istu reakciju kao što je bilo s prvom sezonom, a to je da ljudi napokon mogu gledati ozbiljnu i preciznu seriju koja zahtijeva koncentraciju za praćenje nekoliko linija priče. Sada smo u zoni politike i svatko će na svoj način tražiti poveznice s realnošću, ipak su ovi krajevi poprilično kontaminirani političkim djelovanjem svih vrsta. Ono što je u “Novinama” najbitnije je analitičnost, sjajna scenaristička konstrukcija i uranjanje u svijet ljudi koji postoje, tako da, ako se netko prepozna u fikciji, to je njegov problem i paranoja, a znamo da naši političari nisu imuni na to.
Ono što mene kao čovjeka iz tiskanog medija veseli jest to što serija tvrdoglavo podvlači važnost mainstream medija u nas, odnosno, barem u prve dvije epizode, ne vidimo nikakav utjecaj društvenih mreža, jedino se pojavljuje jedan portal. Mislite li doista da društvene mreže ipak nemaju toliki utjecaj ili samo sugerirate da im se ne treba toliko vjerovati?
U obje sezone upravo online portal postaje glavno oruđe koje izbacuje ključne vijesti. U eri “fake newsa” sve ima itekakav utjecaj, mi se bavimo nemoći novinarstva, utjecajem na objavljivanje istine i etikom novinarskog poziva u vremenu u kojem je kvalitetnim novinarima sve teže raditi.
Također mi se čini da su “Novine” imale daleko veći odjek u inozemstvu nego u nas, bez obzira na vrlo jasno oblikovane poruke koje su nosile. Je li moguće da nam je društvo u takvom rasulu da više ne obraća pozornost te sve shvaća samo kao TV seriju?
Upravo se na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu moglo vidjeti da su ljudi itekako svjesni da su “Novine” najveći uspjeh audiovizualne proizvodnje u ovim krajevima i da se taj utjecaj svakim danom širi. Serija već sad, možemo slobodno reći, ima kultni status u Latinskoj Americi, Španjolskoj, Švedskoj, Rusiji... Znamo da Hrvati ne vole svoj uspjeh, ali ipak sam optimist i nakon domaćih reakcija. Uglavnom, domaće rasulo više nas ne zanima toliko, znamo da ima jako puno kvalitetne publike i kod nas i ono što je sigurno jest to da “Novine” tretiramo kao svjetsku seriju koja je sad rame uz rame s npr. “Kućom od karata”. Posebno me veseli što su izvana napokon stigle i usporedbe s nekim američkim antiherojskim filmovima 70-ih koji su mi bili motivacija za atmosferu, primjerice s filmom “Svi predsjednikovi ljudi”.
Izjavili ste u nekoliko navrata da su “Novine” točno predvidjele neke događaje u Hrvatskoj. Osim kupnje Novog lista, koji bi to događaji bili?
“Novine” su pokazale da fikcija može utjecati na stvarnost. Kad je izašla serija, najednom su se počeli razrješavati kriminalni slučajevi koji su bili pasivni deset godina. Koji su to slučajevi, morat ćete zaključiti iz serije, zanimljivo je kako se dosta scenarističkih stvari anticipira prije nego što se uopće pojave u realnom životu, ali ponavljam, mi otvaramo pitanja, ne dajemo odgovore. Nikad ne podcjenjujem publiku i mislim da i ona cijeni što se stalno ne serviraju odgovori.
U Sarajevu su praktički svi naši glumci i redatelji upozorili na društvenu regresiju u koju smo zapali. Leon Lučev kaže da se sasvim sigurno neće predati te će i dalje raditi angažirano. Kakvo je vaše mišljenje o svemu, je li doista toliko loše ili je ipak riječ o nekom prijelaznom razdoblju?
Nama je samo bitno da Steve Bannon ili Opus Dei nemaju prevelik utjecaj u našim krajevima. Mislim da svaki Hrvat mora biti angažiran ne bi li Hrvatska bila slobodnija i tolerantnija zemlja. Posebno me razveselio doček naših nogometaša kad se pojavilo pola milijuna ljudi koji inače šute. Ti normalni ljudi prava su snaga Hrvatske i zato sam optimist. Zanimljivo je da je pred tih pola milijuna ljudi većina političara iz straha zašutjela.
Zaista se čini da unatoč solidnom broju angažiranih filmova i serija zapravo zapadamo u regresiju. Kažete da je bitno da se svaki Hrvat angažira da ne bi došlo do regresije, ali znamo da se Hrvati doista ne angažiraju, odnosno angažiraju se ekstremi. Zbog čega je to tako, je li doista riječ o tome da svi imamo dojam da nam se, kako god okreneš, nudi jedan loš izbor, ne valjaju ni lijevi ni desni?
Kontaminacija politikom mnoge je ljude u Hrvatskoj učinila letargičnima, a kako i ne bi kada se naša politička scena čini kao jedan veliki teatar u kojem se malo u javnosti glume svađe i podjele, a u pozadini se uhljebljuju rođaci, prijatelji i podobni. S druge strane, letargija nije nimalo pozitivna stvar, u cijelom svijetu ljudi na izborima biraju manje zlo i to se smatra građanskom dužnošću. Google translate to bi preveo: tko ne glasa, nema pravo kukati da je loša situacija oko njega... Takva letargija ide najviše na ruku ekstremistima, ali mislim da su svi svjesni da bilo kakav ekstremizam uništava zemlju u kojoj se uhvatio. Konkretno, svi ljudi koji su se borili u Domovinskom ratu borili su se za slobodnu Hrvatsku, a u takvoj slobodnoj Hrvatskoj: nema mjesta ugnjetavanju ženskih prava, postoji tolerancija prema osobama drukčije seksualne orijentacije, nitko se ne usuđuje relativizirati povijest i negirati da su Hrvati u jednom trenutku bili veliki gubitnici podržavajući naciste itd. Svaka osoba koja ili u Saboru svojim pop-corn nastupima ili na ulici tvrdi suprotno pravi je neprijatelj moderne Hrvatske. Osobno mogu o tome govoriti s obzirom na to da sam protivnik sistema kakav je bio komunizam, moja obitelj dosta je stradala u spomenutom režimu, ali s druge strane prvi ću se boriti za kolektivni obračun s prošlošću i javnim priznanjem da je NDH najmračnija stranica hrvatske povijesti, no isto tako, da nije bilo antifašizma, ne bi bilo ni Domovinskog rata, ne bi bilo slobodne Hrvatske. Pametnom dosta... Populizam služi dobivanju bodova i pozicija, ali ako se taj populizam zasniva na mržnji, zabranama i podjelama, njemu nema mjesta u ovoj maloj zemlji koja zaslužuje bolje. Mislim da će se sa mnom složiti većina onih mirnih, šutljivih Hrvata, koliko god da letargični bili...
Ima onih koji misle da Opus Dei ima golem utjecaj u Hrvatskoj, dakle da je možda kasno da se spriječi tako nešto, ne mora se nužno raditi o toj organizaciji. Vidjeli smo i razne referendumske inicijative koje su pokazale da se javnom prostoru može pristupati na ovaj ili onaj način, da se populizam u nas ipak u jednom dijelu uhvatio. Kako se protiv njega boriti kada je već prisutan, hoće li se to možda pokazati u “Novinama 2”?
Kako se i u novoj predstavi i novom filmu temeljito bavim nacizmom i neonacizmom, mogu reći da je referendum kao osnovni alat demokracije bio ključni moment koji je 30-ih doveo Hitlera na vlast. Znači, osnovni alat demokratskog društva presudio je da ekstremistički psihopat dođe na vlast i upiše se na najmračniji način u povijest. Ekstremisti oduvijek koriste tzv. legitimne društvene alate ne bi li osvojili vlast, a pritom obmanjuju ljude populističkim porukama da se oni brinu za njihovu glad, obitelj i vjeru... Zanimljivo pitanje trebalo bi postaviti nekome: tko piše sve te šalabahtere ekstremistima, kako to da svugdje po svijetu imamo iste obrasce djelovanja: “fake news”, referendume, hrpetinu mailova kojima se pritišće političare i neistomišljenike? Drago mi je da se i Crkva po svijetu počinje ograđivati od takve vrste ekstremizma, u borbi za normalan svijet ne postoje ni lijevi ni desni, samo normalni i ekstremisti, a mislim da nam je svima u interesu da nijedan psihopat više nikada ne dođe na vlast. Mogu otkriti da u “Novinama 2” prikazujemo mehanizam čovjeka koji će populističkim metodama učiniti sve ne bi li došao u poziciju moći.
Čini se da su “Novine” daleko cjenjenije vani nego ovdje, pogotovo po intonaciji objava. Je li tome možda razlog gubitak povjerenja u domaću produkciju koja na televiziji doista jest pomalo opala posljednjih godina ili ljudi iskazuju beznađe i na takav način?
I sa “Zvizdanom” i s “Novinama” ja jesam fizički na ovim prostorima, ali mentalno više ne, taj se radijus proširio na svjetski kod, tako da me ovo naše bure baruta ne zanima. Vjerujem u normalne ljude na ovim prostorima koji gledaju seriju sa srcem tako da znam da ovdje imamo vjernu publiku. Bitno je da su prema mnogim anketama “Novine” u društvu najjačih svjetskih proizvoda, na istoj ljestvici s Davidom Simonom (“Deuce”) i Davidom Fincherom (“Mindhunter”). Pritom, “Novine” su jedina serija koja nije snimljena u Americi i jedina serija u društvu najvećih u kojoj glumci govore hrvatskim jezikom.
Kada smo već spomenuli Lučeva, on je u Srbiji snimio film “Teret” koji govori o zločinima srbijanske vojske i policije i koji je režirao mladi srbijanski redatelj Ognjen Glavonić. Čini se da je kod nas tematika 90-ih gotovo iscrpljena, nema nastavka domoljubnog serijala koji je počeo s Milićevim “Brojem 55”, ali ni filmova katarze kakav je “Teret”. Zašto više nema interesa ni za jedno ni za drugo, je li razlog možda i sada oslabljeni kanal financiranja, HAVC?
“Broj 55” mi se sviđa, ali ne znam čemu daljnja nasilna kumulacija takve teme. Svi znamo koliko smo ponosni na Domovinski rat, ali ako počnemo raditi velike herojske epove, to me podsjeća na Titovu naredbu da se rade panegirici partizanskim herojima. Zapravo, u Hrvatskoj je zabavno vidjeti kako najveći desničari funkcioniraju kao najveći komunisti. Sigurno postoji neka tema koja je vrijedna filmske obrade, ali nemojte molim vas da radimo žanr domovinskog filma. Domovinski rat velik je zato što su ga izvojevali mali ljudi, a ne filmske zvijezde.
Kakvi su planovi za dalje, znamo da idu “Novine 3”, je li možda u planu i neki film?
“Novine 3” se pišu, s politike krećemo u sudstvo, kako bi naš autorski tim rekao, u pravdu ili nepravdu. U listopadu u Italiji počinjem snimati drugi dio “trilogije sunca” nakon “Zvizdana” – film “Zoru”. Film će se snimati u Italiji i Hrvatskoj. Tema? Pročitajte ponovno intervju.
Pogledajte video: Možete li vjerovati da sve ovo ima već 20 godina?
