Pjevačica benda Elemental, Mirela Preselac Remi, trenutačno uživa u istraživanju Amerike, a nama je otkrila što joj je najteže kao članici žirija ‘Zvijezda’, novog showa RTL-a, je li trenutno zaljubljena, zašto smo sami sebi najgori neprijatelji te što joj može izmamiti osmijeh na lice.
Počelo je snimanje novog glazbenog showa ‘Zvijezde’ u čijem ste žiriju. Što nas novo očekuje, po čemu će se ‘Zvijezde’ razlikovati od ostalih glazbenih showova?
Prvo, mislim da su kandidati zbilja bili izvanserijski! Razveselilo me to što su izvodili pjesme koje su bile u širokom dijapazonu žanrova, ne samo isključivo u pop muzici. Ulili su mi nadu u mlade hrvatske pjevače, jer ih ima nekoliko kojima bih sutra otišla na koncert! Jedva čekam vidjeti u kojem će se smjeru njihovi životi odvijati nakon showa... Drugo, mislim da je selekcija sudaca bila jako dobra. Posve smo različiti jedni od drugih - Massimo je smiren i iskustven, Toni je energičan i plamen, Maja je prošla iskustvo sličnog showa, a Fox je čovjek iz diskografskog svijeta. Mislim da su kandidati kroz nas petero dobili dobar feedback kako bi javnost mogla reagirati na njihove nastupe u budućnosti. I treće, bilo je zabavno. Dobra televizijska emisija mora, kad se podvuče crta, ipak biti zabavna i dinamična.
Je li teško pogledati kandidate u oči i uvijek im iskreno reći što mislite o njihovim glazbenim sposobnostima i nastupu?
Taj dio mi je na početku bio dosta izazovan. Naime, nije mi bio problem iskreno nešto reći, ali sam osjećala pritisak jer moja odluka nekome može definirati daljnji tijek života. Činilo mi se to vrlo sudbonosno. No onda sam se sjetila da je to samo jedna od prilika kroz koju se netko može afirmirati i da osim ove, imaju još mnogo prilika da se njihov glas čuje. Doslovno i metaforički. U sebi sam prelomila da ću biti stroga i pravedna, jer mislim da je to najbolje za kandidate.
Da ste sada na početku karijere biste li svoj put tražili preko reality showova? Je li to danas najbrži put do slave?
Davnih dana, kad sam imala 12 godina, okušala sam se na audiciji Turbo Limach Showa i nisam prošla. Tako da sam osobno dobar primjer kako jedna audicija ne mora ništa definirati. Talent show nije najbrži put do slave jer brzog puta nema. A i pojam slave je jako relativan. Najbrži put do uspjeha je vjerovati u ono što radiš i ustrajati pri tome. Ne samo u muzici nego u bilo čemu što radiš. Doduše, nastup na TV talent showu može nekome pružiti priliku da brže dopre do publike koja će show gledati, ali za trajniji uspjeh treba puno vremena i rada.
Što biste u tom smislu savjetovali kandidatima?
Glavu gore i hrabro naprijed! Ljudi često i ne znaju koliku snagu nose u sebi dok se ne dovedu u novu, do tada nepoznatu situaciju. Tu se kale pravi junaci i to su iskustva koja nam ostaju u sjećanju - u tim izlascima iz sigurne zone. Često smo sami sebi najgori neprijatelji, no moramo naučiti kako suzbiti onaj mali glas u sebi koji nam govori da nešto “ne možemo”. Osmijeh na lice i samo ravno naprijed!
U javnosti, i kroz pjesme, ne ustručavate se iskreno reći što mislite o stanju na estradi, u medijima, na društveno-političkoj sceni... No kakvi ste privatno? Kako biste opisali sebe?
Zapravo sam dosta povučena, samotnjak. Volim biti sama, učim se kako da si budem najbolje društvo. Mislim da čovjek nema puno ponuditi drugima dok sebe ne ostvari i izgradi. A to je proces koji traje cijeli život. Ne razumijem ljude koji za sebe kažu u npr. 30-oj godini: “Ja sam takav kakav jesam, ne mogu se promijeniti”.. To je glupost. Mijenjamo se svakodnevno, učimo i širimo vidike. Trenutno bih se opisala kao istraživača - tražim nove dimenzije sebe koje bih mogla nadograditi. Trenutno sam u “tihom” periodu. Promatram i upijam kako bih mogla pisati dalje.
Inspraciju često pronalazite u aktualnom stanju u društvu, politici... Kako biste definirali sadašnju vlast i atmosferu?
Uopće mi se ne sviđa trenutna atmosfera kod nas... Na cijelom Balkanu se osjeća jedna čudna netrpeljivost prema svemu što je drukčije i izvan norme. Malo smo zapeli sami u svojim začaranim krugovima, ne vidimo dalje od svog nosa. Politika nas je uplela u svoje igre i spletke, a mi udicu progutamo svaki put kada nam je bace. Voljela bih da malo otvorimo oči, da shvatimo tko smo i što smo, koliko je lijepa zemlja u kojoj živimo, koliki potencijal imamo... I da budemo malo nježniji i dobrohotniji jedni prema drugima. I da napokon odbacimo jarme prošlosti i okrenemo se prema budućnosti - s poštovanjem prema nasljeđu, ali bez da nas ono kao uteg drži u prošlosti.
Što vas usrećuje? Što vam može izmamiti osmijeh?
Jučer sam se nasmijala od srca promatrajući malu surfericu koja s 12 godina savladava ogromne valove! Bila je divna, tako hrabra i okretna, baš sam joj se divila. Male stvari, to je ključ. Sreća je tek izboj endorfina i serotonina - trenutak i nema ga više. Cijenim svaki od njih.
Trenutačno ste u Americi. Kakvi su vam dojmovi? Kako izgledaju vaši dani?
Istražujem, gledam, uspoređujem, ali bez osude. Ne želim si uzimati za pravo i govoriti što je bolje ili lošije kod nas, a što kod njih... Zapravo, ne gledam druge nacije kao “njih” nego kao ljude s drugim lokusom i drugim načinom života. Pa se divim, smijem, zamišljam kako bih ja u tom svijetu funkcionirala. Najviše me se dojmila pristojnost Amerikanaca i uljudnost, poštovanje koje pokazuju jedni prema drugima. Nisu gladni, imaju prilike zaraditi i zaposliti se. Ako žele raditi, zaradit će. Bilo mi je zgodno vidjeti natpise “tražimo zaposlenike” na gotovo svakom izlogu! Provela sam neko vrijeme u LA-ju, a onda sam se otisnula na putovanje obalom, od San Franciska, Sausalita, Santa Cruza, Montereya, Carmela, San Luis Obispa, Santa Barbare, Malibua, Santa Monice nazad do LA-ja. Bilo je to sjajno za jedan divan putopis... Puna sam dojmova.
Koju glazbu/bendove volite slušati privatno?
E, ovo je najteže pitanje! Imam jako širok ukus, najviše volim muziku s “masnom” bas-bubanj linijom koja valja i udara na prava mjesta. Ali isto tako, volim punk, indie rock, nježni “singer songwriter” rock, drum ‘n’ bass, eksperimentalni zvuk...
Jednom ste izjavili da ste ljubomorna škorpija i da biste istukli djevojku koja bi vam se ‘bacila’ na dečka. Kako inače rješavate konflikte?
To mora da je bilo u nekom intervjuu prije 15 godina, kad sam bila usijana škorpija. U međuvremenu sam naučila da tiha voda dere puno više bregova, he he... Ne dopuštam da me horoskop definira. Ipak, empirijska znanost mi je draža. Konflikte rješavam pacifistički, ako do njih uopće mora doći.
A što ima na ljubavnom planu?
He he, evo ipak još težeg pitanja. Ljubav je... Kad čovjek izađe iz veze, želi se malo okrenuti sebi i drugim stvarima u životu. Trenutno osluškujem sebe i gradim se. Nemaš što drugom ponuditi ako nisi sam sa sobom na “ti”.
Šic mjerna jedinico iritacije i nadmenosti.