Glazbeni sastav Elemental na sceni je od 1998. godine, glazbu, stihove i aranžmane njegovi članovi stvaraju sami te su se tijekom godina dokazali kao vrsni glazbeni autori i izvođači. Okosnica sastava su Luka Tralić i Mirela Priselac Remi. Iskoristili su prednost glazbe kao medija za izražavanje svojih stavova o aktualnim društvenim temama, što je zasigurno jedan od razloga njihova uspjeha. O njihovu koncertu u Domu sportova još se priča, a pjesme s albuma “Tijelo” bezvremenski su hitovi. Luka nam je ispričao ponešto o bendu, ali i o tome koliko im znači nominacija za Večernjakovu ružu.
Kako biste definirali glazbeni žanr koji izvodite?
Najgore je definirati žanrove, iako, naravno, ipak postoji potreba da se glazba spremi u neke ladice. Mi ovo svoje jednostavno vodimo pod crossover. Crossover čega? Pa svega! Osnova je možda u hip-hopu, ali tu je umiješano puno rocka, reggaea, soula, pa čak i punka i jazza. Kada bismo sve te stilove stavili u jednu rečenicu, to svakome tko se imalo razumije u glazbu zvuči smiješno. Bizarno! Zato je najlakše sve to staviti pod crossover i time smo riješili dilemu.
U pjesmama često izražavate svoje stavove o aktualnim temama.
Glazba je nevjerojatan medij. U njoj možete pružiti sve najpozitivnije, ali i sve najmračnije, čak i zamaskirati da slušatelj iz prve ne shvati o čemu je zapravo riječ. Zato svi mi koji stvaramo glazbu imamo odgovornost dobro promisliti s kojom idejom pišemo pjesmu. Postoji linija manjeg otpora kada glazbenik odluči ne izlagati se te cijelu karijeru stvara pjesme koje ne zadiru duboko. Mi smo takvi, vjerojatno je to nasljeđe hip-hopa koji smo slušali u formativnim godinama, da se trudimo dati što više sebe u pjesmi. Ako to znači da smo opterećeni društvenim temama, onda i to završi u pjesmi. Jednako tako spremni smo nešto emocionalno najdublje iz sebe izvući i pustiti u pjesmu. Glazba je za to savršen medij, no koliko vam daje, toliko od vas i uzima.
Rekli ste da je album “Tijelo” bio svojevrsna prekretnica i odrastanje.
Napravljen je u jednom dahu. Nikada nismo imali toliko gust raspored proba na kojima su sve te pjesme stvarane. Zato su vjerojatno sve pjesme, više nego na ijednom albumu, međusobno toliko povezane. Napravili smo previše pjesama za jedan prosječan album. Kada je trebalo to kratiti da bi stalo na medij, našli smo se u nevjerojatnoj muci. Doslovno je bilo nekoliko velikih svađa i slomljenih srca! I tako je nekako odlučeno da album bude dvostruki.
Koji vaš koncert danas rado pamtite?
Nakon 13 godina ceste, putovanja i stotina koncerata nemoguće je izdvojiti samo jedan. Svatko u bendu ima možda svojih pet najboljih koncerata. Možda bismo se svi u bendu uspjeli složiti da u taj neki zajednički izbor najboljih uđu prvi nastupi u Aquariusu daleke 2005. godine, kada smo prvi put shvatili da smo napravili nešto veliko, pa zatim naš prvi samostalni koncert u zagrebačkom Domu sportova prošle godine i još poneki veliki koncert. No svaki je koncert specifičan i svaki ima nešto svoje. Da nije tako, sigurno bismo davno odustali, ali vozi nas taj osjećaj.
Nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenik godine. Što bi vam značila ta nagrada?
Večernjakova ruža jedna je od najcjenjenijih nagrada u Hrvatskoj pa bih lagao kada bih rekao da nam takve nagrade ne znače puno. Naravno da nam to mnogo znači i kao bendu, ali i svakome od nas pojedinačno jer je priznanje da to što pokušavamo napraviti netko primijeti i cijeni. A opet, onaj isti čovječuljak u glavi govori nam stalno da se ne zanosimo nagradama jer već sutra možemo napraviti nešto što ne valja. Nije dobro sjediti na lovorikama.
Koga ćete povesti u HNK na dodjelu Večernjakove ruže i zašto?
Pa najbolje polovice, naravno! Vode se najvažnije osobe, koje ujedno znaju koliko je muke i truda uloženo u to zbog čega sada sjedimo među nominiranima.
>>Svoj prvi sastav osnovao sam još u osnovnoj školi
>>Uvijek sam spremna na akciju spašavanja članova obitelji
