Daniel Bilić i Matko Antonović Matan prije deset godina bili su konkurenti na dodjeli Večernjakove ruže, a ove godine su nominirani u kategoriji radijske osobe godine, za njihovu emisiju Gammad, koju slušamo četvrtkom ujutro na Yammat FM-u. Bilić i Matan poznati su po drukčijem vođenju jutarnjem programa i cinizmu u obrađivanju aktualnih tema.
Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu. Tko vam je prvi javio za nominaciju, je li vas iznenadila?
Javile su nam mame, općim veseljem po obiteljskim grupama na WhatsAppu! Budući da su one vjerne pretplatnice vodećeg hrvatskog news portala, vješto prosljeđuju sve fotografije i novosti, kao da su i dalje u čudu što njihovu djecu osim njih netko želi uopće slušati, a onda još i fotkati. Navikli smo na nominacije, tu smo već stare iskusnjare. Što se pobjeda tiče, to nas dosad nije uspjelo iznenaditi, vidjet ćemo ove godine.
Tko vam je najveća konkurencija, kako gledate na konkurenciju?
Gammad ima konkurenciju na svim opskurnim društvenim lokacijama gdje se ulično učeni ljudi spominju i razumiju svijet, uz malo finog čaja. Konkurencija je jaka, gledamo na njih kao na one koji uvijek dižu tu ljestvicu izvrsnosti i tjeraju nas da budemo najgore verzije sebe u eteru.
Prošlo je devet godina otkad je Yammat počeo s radom. Koliko se radio promijenio od tada, a koliko vas dvojica?
Radio je na svoje kvalitetne temelje samo nastavio graditi još kvalitetniji sadržaj. Nas dvojica smo nedavno dobili prekrasne curice, koje nas preslaguju emotivno i čak fizički mijenjaju svakim danom. Ali i dalje smo wannabe kauboj i biker koji svoju muškost bacaju po eteru kad god stignemo.
Kako ste se odlučili raditi zajedno, tko je prvi došao na tu ideju?
Pogodit ćete, na jednoj od opskurnih društvenih lokacija, pili smo čaj i došli na ideju da probamo zajedno… Pogledali smo se i znali – to je to. Dali smo si pusu i otišli doma. To će biti verzija po kojoj će Hollywood (ili Bollywood) snimiti film. Istina je da je jedino Alen Balen (osnivač Yammata) to vidio i objasnio nam, iako smo poprilično različiti, da mu vjerujemo i počnemo stvarati zajedno jednu emisiju koja nema nikakvih pravila, nego ih određujemo sami.
VEZANI ČLANCI
Tko je smislio ime Gammad?
Uh, teška pitanja pitate. Posvadit ćemo se još. Zajedno. Zajedno smo smislili ime. Ime se, zapravo, samo nametnulo. Svemir ga nam je poslao u jednoj od naših medik... meditacija!
Kako izgleda vaša emisija, dogovarate li se prije ili je većina improvizacija?
Teška improvizacija, uz prethodne dogovore (čitaj: Bilić se priprema i perfekcionist je, Antonović vjeruje u spontanost i neposrednost u eteru – kad to dvoje smiksaš, dobiješ našu emisiju). Računamo na otvaranje kreativnih čakri kad se vidimo ujutro.
Podijelite nam neku anegdotu ili gaf iz etera?
Nemate vi listova papira za sve naše gafove. Svaka emisija je nova anegdota. Nedavno je Matko bio bolestan (prehladio se i kao pravo muško nije funkcionirao s 37,4 temperaturom) i Bilić je napravio sat sprovoda Matka u eteru… nimalo smiješno, a nama zabavno. Jednom smo pozvali Nevena Vrbanića koji ima najveću kolekciju zmija u ovom dijelu Europe pa je Bilić poklonio jednu zmiju Matanu koju je morao držati, a dotični ih se panično boji… Bio nam je u gostima i boksač Alen Babić koji nam je “morao pokazati pravi boksački udarac u tijelo”… Ovako bismo mogli do sutra…
Ono što sve uvijek zanima je kako ste se privikli na ranojutarnje dizanje? Može li se čovjek uopće priviknuti na to?
Nismo se privikli, zaista se ne možeš priviknuti na to. Da nam je svaki dan isti ili barem sličan, možda bismo se i mogli naviknuti. Ali kako mi živimo – sretni smo svaki put kada se ustanemo na vrijeme i funkcioniramo koliko-toliko u ta rana jutra… a onda, kad se zagrijemo – sve je lakše, “mam se druga slika kaže”. Rekao je Benjamin Franklin: “Rano buđenje čini čovjeka zdravim, bogatim i mudrim.” Mi smo prihvatili da nismo nijedno od toga. Jedva smo “čovjek”!
Obojica imate malu djecu. Dajete li savjete jedan drugom oko očinstva?
Pa, čak se i prije emisije izjadamo kako nam je teško, kao očevima koji zaista žele što više vremena provoditi sa svojim kćerima, što bi rekao Franjo Šafranek: “Nitko ne vidi kak’ je kod nas tu… unutra.” Onda, poput pravih domaćica, izmjenimo informacije koliko je koji promjenio pelena i koliko udaraca dobio po noći malim nogicama po leđima i idemo dalje! Potpuno smo različiti karakteri koji se zapravo lijepo nadopunjavaju, a ne razumiju nimalo. Tako nekako završe i te očinske teme.
Dolazite li na dodjelu Večernjakove ruže i tko će vam biti pratnja?
Dolazimo, naravno! S obzirom na to da su klinke često bolesne, često smo pratnja jedan drugome u zadnje vrijeme. Ali, ako se zvijezde poslože, možda i one koje nas trpe ovakve dođu s nama (da, mislimo na naše prekrasne bolje polovice, Gammadice!)
