Početkom iduće godine bit će pet godina otkako Boris Jokić radi emisiju “Glazbeni kurikulum”, o kojoj smo već pisali na stranicama ovog magazina. A ovaj smo put znanstvenika i zaljubljenika u glazbu i medije pozvali kako bismo malo više doznali o njemu, o onome što ga privatno veseli, što voli, što sluša u slobodno vrijeme i kakvi su mu daljnji planovi. Zanimalo nas je i što misli o sve većem trendu mladih koji odabiru folk izvođače.
Za dva mjeseca bit će pet godina otkako radite “Glazbeni kurikulum”. Jeste li se nadali da će emisija toliko potrajati? Kako je uopće nastala?
Kad mi je Alen Balen predložio da osmislimo radioemisiju u kojoj će se moći čuti najrazličitija glazba i u kojoj će pjesme služiti kao društveni komentar, nisam ni sanjao da će ona trajati pet godina. Uz brojne slušateljice i slušatelje i sve uspjehe koje emisija ima ostaje velika žalost zbog preranog odlaska dobrog prijatelja i osobe koja je učinila Yammat FM onime što je on i danas. Volio bih da se možemo zajedno veseliti petogodišnjici i odgovarati na pitanja.
U emisiji često educirate mlade o dobroj glazbi. Tko je vas educirao, na kakvoj ste glazbi odrasli?
Na moj su glazbeni ukus uvelike utjecali stariji brat i sestra sa svojim pločama te kasnije moji srednjoškolski prijatelji s kojima sam otkrivao nove i stare zvukove. Na mene su ponajviše utjecali sastavi REM, The Smiths i The Clash, a s ovih prostora Azra, EKV i Haustor. Njihova muzika, stav, poruke i pristup stvarnosti oblikovali su me ne samo glazbeno nego i ljudski. Od njih sam naučio kako se postaviti prema lažnom autoritetu, kako politiku udariti u muda, kako razgovarati sa sobom i sjećanjima, kako biti nježan, kako ne odustati od snova…
Jeste li imali tremu prilikom prvog odlaska u eter, jeste li tražili savjete od pokojnog Balena i drugih kolega?
Imao sam tremu, ali sve je odmah bilo vrlo spontano. Jako su mi pomogli Alen i Luka Baumann s kojim zajedno osmišljavam i produciram “Glazbeni kurikulum”. To su profesionalci i šaljivdžije pred kojima trema nestaje.
Koliko se “Glazbeni kurikulum” mijenjao od početka pa do danas? Kakva je koncepcija emisije?
U odnosu na početke, emisija je doživjela značajnu transformaciju, prije svega u trajanju koje je s početnih sat vremena nakon prve godine produženo na dva sata. To je donijelo mogućnost da se ležernije zaroni u svu ljepotu glazbe iz različitih razdoblja, ali i one koja se danas stvara. Tematski se emisija bavi najrazličitijim stvarima, i to je čini zanimljivom i raznolikom.
Kakve su reakcije slušatelja, je li vaš kurikulum uspio odgojiti mlade slušatelje?
Reakcije su redom pozitivne i uvijek me začudi nevjerojatna moć radija. On može dotaknuti osobu i pomaknuti je u neke posebne emotivne prostore. Javljaju mi se ljudi najrazličitije dobi, od onih sa 14 godina koji u emisiji otkrivaju izgubljene soul standarde do umirovljenika koji se počinju zanimati za hrvatsku trap scenu. Luda emisija lude publike.
Kako komentirate glazbeni ukus mladih Hrvata? Danas na domaćim listama slušatelja prevladavaju srpski folk i trap izvođači, a strana glazba gotovo da ih ne zanima?
Ne bih osuđivao ničiji glazbeni ukus jer danas mladi odrastaju u drugačijem okružju od onoga prije 20, 30 ili 40 godina. Naša su glazbena odrastanja obilježena jasnom žanrovskom logikom u kojoj je ono što se sluša oznaka tvojeg identiteta. Ako slušaš rock, punk, rap, to je značilo da rijetko ulaziš u druge svjetove. Danas mladi ljudi nemaju tih granica i to je dobro. Ono što nedostaje je da ih netko pouči korijenima. Da im netko objasni poveznicu između flamenco glazbe, Rosalie i Senidah. Da im netko približi tu nevjerojatnu glazbenu priču koja traje stoljećima, život bi im postao bogatiji i znali bi odvojiti nekvalitetno od onoga što je vrijedno.
S mladima ste komunicirali i u projektu “60 otkucaja”. Što ste vi naučili od njih u tom projektu, što su vam rekli?
To je bilo odlično iskustvo jer se glas mladih rijetko čuje. Premda sam ja to znao iz svog znanstvenog rada, mnoge je pozitivno iznenadila zrelost i perspektiva mladih ljudi. Prečesto ih smatramo nedovoljno pametnima i utišavamo njihove glasove. To je izrazito pogrešno jer kada ih pojačamo jasno je da se radi o osobama sa snovima, željama, strahovima i mišljenjima.
Kakav je Boris Jokić privatno? Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Trudim se biti dobar tata, suprug, sin, brat, prijatelj i kolega. Smatram da su ljudski odnosi najvažnija stvar koja određuje te naše prekrasne odbrojane dane. U slobodno vrijeme slušam glazbu, čitam, pišem i rekreativno igram košarku. Nisam posebno uspješan u tim aktivnostima, ali me čine sretnim.
Koju glazbu trenutačno slušate? Koji su vas domaći i strani izvođači posebno osvojili u posljednje vrijeme?
Ja zbilja slušam sve, što zbog emisije što zbog činjenice da mi je glazba lijek i terapija. Premda će mnogi reći da to nije tako, u ovoj godini ima nevjerojatno puno zanimljive i dobre glazbe, i to iz svih dijelova svijeta. Preporučujem da poslušate Tima Bernardesa iz Sao Paola, Hiljsona Mandelu s Trešnjevke, Big Thief iz Brooklyna, Mimika Orchestra između Londona i Zagreba, Joy Crookes iz Londona…
Koji su vam daljnji planovi za radijsku karijeru? Imate li i nove projekte u planu?
Zajedno s Ivonom Kovačević i Silvijom Šeparović kuhamo neku novu ideju za Yammat FM, a čini se da učenicima u kurikulumu također nije dosta pa ćemo s veseljem Luka i ja nastaviti s obrazovanjem.
VIDEO U 98. godini preminuo najstariji hrvatski pjevač
Zanimljivo kako mediji godinama nekritički guraju Jokića.