Glumac Boris Komnenić gledateljima bio je najpoznatiji po ulozi Saše Guze Popadića u seriji "Bolji život", a značajne su i njegove uloge u televizijskim serijama “Sivi dom”, “Bolji život” i “Sinđelići”, i u filmovima “Tajvanska kanasta”, “Dani od snova”, “Splav meduza”...Ovaj prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu iznenada je preminuo prije dvije godine u 64. godini i ta vijest je potresla glumački svijet u cijeloj regiji. Boris je rođen u Puli i taj grad mu je puno značio, baš kao i Novi Sad i Beograd o čemu je pričao u jednom od intervjua.
- Novi Sad je svakako veoma bitan u mom životu, ali velike ljubavi su mi i rodna Pula, u kojoj sam živio do pete godine, i Bileća u Bosni i Hercegovini. Istočnu Hercegovinu također gledam kao svoje porijeklo, jer mi je otac iz tog kraja - rekao je glumac.
U Beogradu je završio gimnaziju i kasnije upisao i Fakultet dramskih umjetnosti i želja mu je bila postati redatelj, ali ljubav prema glumi je na kraju ipak bila jača.
- I tako je film bio moja sudbina, a u kazalište sam zalutao. Prije nego što sam upisao Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, gledao sam ukupno pet predstava, i to sa školom - ispričao je jednom prilikom. Njegovi kolege glumci sjećaju ga se kao izvanserijskog glumca i iznimno dobrog čovjeka. Boris je bio u braku sa Zagrepčankom Rene s kojom je dobio kćer Nike, a u jednom od rijetkih intervjua u kojem je govorio o privatnom životu rekao je kako posao nije utjecao na njegov brak i jednostavno razvod se pokazao kao najbolje rješenje za njega i Rene. - Rene i ja se nismo dovoljno dobro poznavali prije vjenčanja, onda smo se počeli upoznavati i nije nam se svidjelo ono što smo spoznali - ispričao je u razgovoru za srpski Story. Njegova bivša supruga i kći živjele su u Hrvatskoj i kada je počeo rat glumac pet godina nije vidio kćer i taj period mu je bio najteži iako je povremeno uspijevao dobiti informacije o njezinom odrastanju, fizički nije mogao biti uz nju.
- Nismo se vidjeli od izbijanja rata, jer iz nepoznatih razloga nikako nisam uspio dobiti vizu kako bi ih otišao posjetiti. Od kada su vize ukinute, redovito se viđamo, ali ona je sada zrela i formirana osoba, majka moje unuke Lucije. Nike sada utječe na mene, pokušava me odgojiti i učiniti zrelijim i boljim. Ne mogu vam objasniti koliko mi je bilo teško. Radili su neki kanal, ni sam ne znam kako sam uspijevao ostvariti ih, a oni su mi samo osiguravali informacije da su njih dvije dobro. Najgora je bila ta neizvjesnost i naše međusobno nepoznavanje. Bile su to najosjetljivije godine moje kćeri u kojima nisam sudjelovao i taj period je praktički zauvijek izgubljen. Pokušavam to ne ponoviti s unukom i nadam se da ću u tome uspjeti, kazao je Komnenić 2009. godine u razgovoru za Story i tom prilikom je opisao i kako je izgledao njegov susret s kćeri nakon što se pet godina nisu vidjeli.
- Bio je to kao susret dvoje ljudi koji su veoma bliski, a ne znaju se. Sreli smo se u Ljubljani, jer tada još nisam mogao doći u Hrvatsku. Neugodnost je vrlo brzo nestala, jer krv nije voda, a divni odnosi na sreću traju do danas - rekao je tada Komnenić.
VIDEO Domaći glumci koji su zbog loših životnih odluka završili na prosjačkom štapu i u pučkoj kuhinji
To su nam bivša braća ali to današnji krkani ne shvaćaju jer tad se još nisu ni rodili ili su se igrali sa govnima po pješčanicima u kvartu.