Radio je moja velika ljubav, u eteru sam već petnaest godina i nimalo mi ne nedostaje televizija. Uživam za mikrofonom i presretan sam i vrlo ponosan što je prvi put Hrvatska dobila ovakvo priznanje, no neću dugo uživati u njemu. Darovat ću ga najzaslužnijoj osobi, gospodinu Branku Lustigu, koji na žalost nije mogao biti na dodjeli. Iako se veselio dolasku u New York u društvu supruge Mirjane, što im je za njegov 85. rođendan darovao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, liječnik mu je zabranio tako daleko i iscrpljujuće putovanje”, rekao je Ljudevit Grgurić Grga nakon što je osvojio brončanu statuu mikrofona u kategoriji Najboljeg redovnog radijskog govornog programa za svoju autorsku emisiju “Gladne uši”.
Preživio zahvaljujući čudu
U epizodi pod nazivom “Svijet ne bi postojao bez čuda” autor i voditelj ugostio je Branka Lustiga, hrvatskog producenta svjetske slave, vlasnika dva Oscara (za velike filmske hitove “Schindlerovu listu” i “Gladijatora”) i jednog od rijetkih koji su preživjeli zloglasni nacistički logor Auschwitz. O tom su traumatičnom iskustvu, naime, razgovarali u Grginoj emisiji koja se već devet godina emitira na Drugom programu Hrvatskog radija, a Lustig (koji iz logoraških dana ima tetoviran broj A3317) priznao je da je preživio – zahvaljujući čudu.
“Ova mi je nagrada vrlo bitna, a vjerujem i svima koji su preživjeli i koji su svjedoci užasa počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Ona pokazuje da i 70 godina nakon završetka rata dobri ljudi ne dopuštaju da nacistička zlodjela budu zaboravljena i da fašizam ikada više ojača. Važno je mladima prenijeti poruku da poštuju različitost, poruku ljubavi i humanosti, o čemu uvijek govorim svima okupljenima na Festivalu tolerancije, jedinom projektu na kojem sam prisutan već deset godina”, poručio je pismenim putem producent Branko Lustig, kojeg je u New Yorku predstavljala Nataša Jovičić, posebna viša savjetnica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića za kulturu.
Susret s Alecom Baldwinom
A da je ova nagrada, simbolična statua starinskog mikrofona, jako bitna, najbolje svjedoči i to da je zovu još i “radijskim Oscarom”. Dodjeljuje se od 2006. u čast radioprograma i promocije svih duljina i formata radijskih emisija, velikih mreža i nezavisnih producenata. Ove se godine u finalu natjecalo 29 država u 17 kategorija (s podgrupama), a najviše nagrada osvojile su radijske ekipe iz Velike Britanije, Australije, Švedske i Argentine. Hrvatska je prvi put imala dva predstavnika: uz Grgu u finale se u kategoriji glazbe plasirala njegova kolegica s HRT-a Iva Lovrec Štefanović, urednica i suautorica emisije “EUphony 2016. – poetski radiopis” iz dokumentarno-glazbenog ciklusa “Oda-birano”.
Grga je, naime, prije dvije godine bio nominiran u istoj kategoriji za emisiju s Amirom Medunjanin, ali zbog hakerskog napada na računala američke vlade Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu nije mu moglo izdati vizu. I stoga je tada ostao doma…
“Možda je duga bila znak pa mi se napokon posrećilo”, našalio se Grga pokazujući na dugu nad Manhattanom nakon kratkotrajnog pljuska.
A posrećilo mu se i uoči svečane večere kada je na prijmu susreo svojega omiljenog glumca Aleca Baldwina (koji je misteriozno nestao deset minuta nakon pojavljivanja). Fotografije tog susreta istog je trenutka poslao u Zagreb svojim najmilijima: supruzi Sanji, 22-godišnjem sinu Ivanu, studentu treće godine novinarstva, i 18-godišnjoj maturantici Ivi, koja planira postati nutricionistica.
hoće li mu banderas to uručiti ?