Bryana Adamsa u Areni Zagreb u srijedu navečer dočekalo je desetak tisuća ljudi u publici. Gornje tribine dvorane bile su zatvorene, ali donje i parket bile su pune i vidjele su odličan pop-rock koncert po pravilima svjetskog show-businessa, zadnje veliko inozemno gostovanje ove godine. Ime koje iza sebe ima 16 albuma - „to je 16 sati svirke“, kako je rekao s pozornice - odabralo je 30 pjesama za dva sata i dvadeset minuta itekako pošteno odsviranog koncerta nakon kojeg je publika iz dvorane izašla zadovoljna kao da je dobila najljepši poklon ispod bora. I nakon kojega svi ovi strani bendovi koji kod nas sviraju koncerte od 70 minuta trajanja djeluju kao amateri. Bryan Adams odradio je odličnu inventuru pjesama koje publika zna napamet, a za ime koje već 40 godina stanuje u gornjem domu svjetske pop scene ništa neočekivano. Uz pratnju četveročlanog benda - sa sjajnim solo-gitaristom Keithom Scottom koji je s Adamsom od početka - revija poznatih hitova nije stala do samog kraja koncerta. Bryan Adams detaljno je obišao regiju; stigao je iz Bukurešta i Beograda, a iduću večer nastupao je u Austriji.
Da je malo prorijedio nastupe u regiji, vjerojatno bi došlo i više ljudi iz susjednih država. Ali ovih desetak tisuća imali su odličan provod na kojem im svi koji nisu bili sad mogu pozavidjeti. Jer, stara poslovica veli „kasno se hebenom kajati“, a još bolje, koncepcijski Adams je uglavio u nastup i mnoge elemente showa Bruce Springsteena kojeg itekako voli, pa sad kajanje može biti i veće. Kao i užitak onoga što je publika u dvorani doživjela. Dvije su mantre bile prisutne prije koncerta; jedna je bila da se radilo o „detoksikaciji“ Arene Zagreb nakon pet koncerata Aleksandre Prijović, a druga da bi trebalo dovesti Bruce Springsteena. No, nemojmo se zavaravati; omjer posjećenosti 8:1 (80 tisuća Prijović spram 10 tisuća Bryana Adamsa) govori kakva je situacija s masovnom publikom u Zagrebu (u Beogradu je večer prije bila puna Arena), a s druge strane zapitajmo se koliko bi ljudi po cijeni ulaznice od 150 eura po glavi stanovnika stiglo na Springsteenov stadionski koncert kod nas?
VEZANI ČLANCI
Što je najbolje, ovakav koncert Bryana Adamsa najbliže je što ćemo prići Springsteenu, a svi ovi pravovjerni snobovi koji stalno kukaju da nema dobre glazbe ili inozemnih gostovanja, a ima ih, sad mogu žaliti što nisu došli na odličan Adamsov nastup. Točno u osam sati navečer, maketa automobila s omotnice zadnjeg Adamsova albuma „So Happy It Hurts“ počela je „lebdjeti“ iznad glava poklonika u parketu dvorane, kao na koncertu Rogera Watersa, a „Kick Ass“ započela program u kojem je ovo bio jedini specijalni efekt. Estetski odlično riješena hi-tech rasvjeta s velikim konzolama crveno-bijelih reflektora iznad pozornice bila je efektna vizualna potpora koja nije smetala odličnoj svirci na grafički „čistoj“ pozornici, gdje je petoro glazbenika odvalilo program kojem se nema što prigovoriti, a i reakcije publike to su potvrdile.
Nakon druge pjesme, programatske „Can't Stop This Thing We Started“ stigao je prvi Adamsov svjetski mega-hit „Somebody“ za vrijeme kojega je dvorana pala u prvi „trans“. Balade su oduvijek bile jako oružje Bryana Adamsa, pa je peta po redu „Please Forgive Me“ dovela do masovnog paljenje mobitela u dvorani. Adamsov glas, negdje na pola puta između Roda Stewarta i Dona Henleya, idealan je za blok pjesama s akustičnom gitarom i kratkim konferansama s publikom. Adams zna zanat, a publika zna njegove pjesme i to je bilo sasvim jasno čitave večeri. Tine Turner prisjetio se u najavi „It“s Only Love“ - s kojom je otpjevao taj duet - a sjajan gitarist na starom Fender Stratocasteru s početka šezdesetih dobio je dodatni prostor; radi se o ključnom Adamsovom suradniku koji je na šest žica briljirao čitave večeri. Na rockabilly segmentu započetom s „You Belong To Me“ i „I've Been Looking For You“ podsjetio je na „Working On The Highway“ Springsteena, dok je kamerman – koncert je vizualno bio „prenošen“ na velikom platnu iza pozornice – po dvorani snimao najbolje plesač(ic)e. „Here I Am“ uz akustičnu gitaru i klavir pokazala je da Adamsu ne treba puno osim samih pjesma, a to je potvrdio i mega-hit „When You're Gone“ – nekadašnji duet sa Melanie C iz Spice Girls – koji je otpjevao samo uz akustičnu gitaru i gromoglasnu asistenciju publike.
Novi Adamsov box set „Live at Royal Alber Hall - objavljen prošli tjedan i snimljen na tri koncerta u prestižnoj londonskoj dvorani - predstavio je s dvije pjesme („Thought I'd Died and Gone to Heaven“ i baladom „(Everything I Do) I Do It for You“ iz filma „Robin Hood“, s pjevanjem čitave dvorane, nakon kojih je „Back To You“ s akustičnom gitarom i klavirom dovela do nove „So Happy It Hurst“,nominirane za ovogodišnju nagradu Grammy u kategoriji najbolje rock pjesme. Starinski automobil ponovno se prošetao iznad glava publike u dvorani, a red starih hitova doveo do produljene verzije „Summer of 69“ i erupcije oduševljenja u dvorani. Nakon antiratne „What If There Were No Sides At All“, blok pjesama po izboru publike u dvorani opet je podsjetio na tipične scenske manevre Springsteena, a „Let's Make a Night to Remember“, odsvirana za Danijelu iz publike, rijetko izvođena „Inside Out“ i „All I Want Is You“ pokazale su da uvježbani bend može iznenada i promijeniti set listu koncerta ako treba.
Posljednja „Cuts Like a Knife“ - s kraćim bubnjarskim solom i čitavim bendom okupljenim oko bubnjara kao pored logorske vatrice – završila je koncert nakon koje je Adams na bisu „Straight From the Heart“ posvetio 95-godišnjoj majci. „Nismo imali ništa, a pustila me je da slijedim svoje snove“, ispričao je Adams uz akustičnu gitaru i usnu harmoniku, s kojom je, nisam to očekivao, bez benda izveo i završne „All For Love“, na kojoj je vokalne dionice Stinga i Roda Stewarta otpjevala publika i „Christmas Time“, prisjetivši se „manje sretnih od nas, onih u ratu“. U takvoj „tišini“, bez benda, samo s glasom, akustičnom gitarom i publikom, Bryan Adams pokazao je svijest da i najkomercijalniji svjetski pop glazbenici mogu napraviti taj bitan samozatajan korak u kojem više nisu zvijezde, nego obični ljudi koji shvaćaju situaciju u kojoj živimo.
VIDEO Ella Dvornik: 'Nisam završila srednju školu, stalno su me osuđivali zbog toga'
odlično otpjevan i odsviran koncert sa najboljim zvukom koji sam čuo u areni. Majstor