Dvije godine nakon što su u zagrebačkoj Hali odsvirali svoj prvi koncert prve turneje, The Smile su stigli u Pulu nakon objave drugog albuma „Wall of Eyes“. Nije to bilo u Areni, nego na još primjerenijem mjestu, u prekrasnom pulskom Malom rimskom kazalištu u središtu grada koje je kapacitetom od par tisuća ljudi omogućilo publici čuti i vidjeti The Smile u jednom od najljepših prostora i na način kakav njihova ambiciozna i detaljna svirka zaslužuje. Na istom mjestu pred dvadesetak godina gledao sam Calexico, ali spram tadašnje ruševine obrasle u travu, preuređeno Malo rimsko kazalište danas je jedna je od najboljih otvorenih pozornica kod nas i šire.
Bio je to fantastičan koncert kakav se i očekuje od ovoliko sposobnih i značajnih imena. Članovi Radioheada Thom Yorke i Jonny Greenwood vjerojatno su pokazne anti-zvijezde suvremene rock scene, a sa bubnjarom Tomom Skinnerom i saksofonistom Robertom Stillmanom u skoro dva sata kroz 22 pjesme opet su pokazali majstorstvo i uživanje u „otvorenom“ muziciranju koje im nudi ova kombinacija. Od početka sa naslovnom pjesmom zadnjeg albuma „Wall of Eyes“, do bisa sa četiri pjesme, iskoristili su materijale sa oba albuma i pridodali im Yorkejevu bučnu „Feeling Pulled Apart by Horses“, očito zadovoljni da nitko nije tražio pjesme Radioheada (mada su ovu prvo izvodili Radiohead, ali ju je Yorke objavio samostalno).
GALERIJA: Članovi Radioheada oduševili u pulskom Malom rimskom kazalištu
Česte izmjene instrumenata još su jedan specijalitet članova The Smile; sa stalnim izmjenama Yorkeya i Greenwooda na klavijaturama, klaviru, gitari i basu - koji je Greenwood svirao i sa gudalom, a dohvatio se i harfe - sjajan Skinner na bubnjevima i Stillman na saksofonu, povremeno i synthesizerima, pokazali su masu zahtjevnih detalja u ambicioznoj svirci ispod velikog pozadinskog LED ekrana koji je davao hi-tech dimenziju vrlo organskoj, hrabroj i suptilnoj svirci na pozornici. Jedino se vokala nije dotakao nitko osim Thoma Yorkeja, jer tu je još uvijek nedostižan.
VEZANI ČLANCI:
The Smile očito guštaju u mogućnosti snimanja zanimljivih albuma i koncertima koji ne iziskuju poslovnu pozadinu turneja giga-Radioheada. Sve ostalo zapravo je bilo na broju, od hipnotične svirke koja se unutar jedne pjesme zna pretvoriti iz graciozne melankolije u zvučni udar, od krautrocka, hipnotičkih ritmova, do hard rock-jazz funka „Under Our Pillow“ i jače brzine rock pjesama poput „You Will Never Work in Television Again“.
Čuli smo čitav dijapazon mogućnosti koji The Smile nude na koncertima; od ambijentalnog uvoda i zavjesa klavijatura u „Teleharmonic“ s natruhama bliskoistočne melodike, elegičnih poema kakve Yorke voli smisliti poput klavirske „Pana-Vison“ i višeminutne „Bending Hectic“ kojom je završio regularni dio koncerta, do jačeg bubnja izvrsnog Toma Skinnera i apokaliptičnog ritma na koji Thom Yorke najbolje pleše, ali i sjajno svira sve instrumente, sve do „Read The Room“ s jačim gitarističkim ekspresijama multifunkcionalnog Jonnyja Greenwooda, jednog od najsposobnijih autora i glazbenika današnjice.
Kao što je u Hali svjetsku premijeru imala klavirska balada „Friend of a Friend“ objavljena tek na aktualnom albumu „Wall of Eyes“, u Puli smo čuli tri još neobjavljene pjesme, „Colours Fly“, „Zero Sum“ i „Instant Psalm“. The Smile rade s očitim zadovoljstvom, čak i sa osmijehom, jer ovako raspoloženog Thoma Yorkeja nisam često vidio, a gledao sam ga desetak puta u raznim postavama, od Radioheda do Atoms For Peace i samostalno. Smijao se u mikrofon plešući na electro-cabaretskom početku „Don't Get Me Started“, zahvaljivao publici i Jamesu Holdenu koji je pola sata nastupio prije njih u drušvu klarinetista/saksofonista.
Ako su počeli s naslovnom pjesmom drugog albuma „Wall of Eyes“, red je bio da završe s posljednjom s istog albuma, klavirskom baladom „You Know Me“. Iako tekst pjesme veli suprotno, baš to koliko ih znamo potvrdili su i na pulskom koncertu pred upućenom publikom koja je ovacijama ispratila članove The Smile i opet im razvukla odmijehe na kraju jednog od najboljih gostovanja ove godine kod nas.
VIDEO: Posljednji ispraćaj glumca Duška Valentića
