Darko Bakić vođa je odličnog zagrebačkog pop-sastava Buđenje čiji singlovi u posljednje vrijeme ulaze među najemitiranije na domaćim radijskim postajama. Buđenje ni ne taji da ih zanima ozbiljan srednjostrujaški uspjeh, prava šljaka, a ne filozofija, pisanje „običnih ljubavnih pjesama“ što, kako znamo, nije nimalo lak zadatak. Davno sam napisao da bi bili idealni za talijansku pop-scenu na kojoj ovakve sastojke odavno cijeni masovna publika. Svirački savršeno uvježban bend koji publici nudi prave veselice 21. ožujka nastupa u zagrebačkom kazalištu Kerempuh, što je dobra prilika zainteresiranima da provjere kako zvuči sastav koji mi je s gostima u Saxu jednom priuštio najbolju noćnu zabavu otkako je Dino Dvornik prestao svirati sa Songkillersima.
Četvrti album Buđenja „Ljubav nema pravila“ okuplja uspješne singlove kojima ste osvojili radijski eter i publiku. Bilo ih je puno, „Nije to ljubav“, „Nema straha za nas“, „Ljubav nema pravila“, „Oprostija bi sve“, „Ne govori više”. Čini se da vam je bitan uspjeh svake pjesme, da ne prođe nezapaženo i utopi se u masi, da ste uložili maksimum u promociju svake od njih.
Govorili su mi stariji kolege da je tako sve počelo. Kad snimiš album od desetak pjesama, pravi promocijski tretman dobiju maksimalno četiri pjesme. Ostatak baciš u vjetar, a pjesme ne padaju s neba. Tu je još investicija snimanja, izvođenja, uvježbavanje benda, produkcija, videospotovi. Golem trud i posao. Singl po singl ulog je sve energije i truda u zadanom trenutku. Borba za jednu pjesmu da dođe do etera i publike na kraju. U svemu ovome moraš imati i tim kao što je naš tim kreativnih ljudi u Croatia Recordsu, a čine ga Nikolina Mazalin i Davor Drezga. Preporučio bih kolegama takav odnos prema pjesmama, osim ako nisu prodali minimalno 10.000 CD-a.
Iako ga već godinama pokapaju, format albuma ostaje. Kakav je vaš stav prema tome i po čemu je novi drugačiji od prethodnih albuma Buđenja?
Što se tiče albuma Buđenja „Ljubav nema pravila“, na njemu su svi singlovi objavljeni u posljednje tri godine, pa i ovaj s Vannom, „Zajedno“, koji smo objavili prošli mjesec. Album je uvijek dobar kao zbirka i konceptualna cjelina. Razlika od dosadašnjih albuma upravo je u tome što svaka pjesma ima videospot i uspješno je lansirana u eter, za razliku od prošlih albuma. Produkcija Igora Ivanovića također je znatno napredovala zadnjih godina i približila se nekim svjetskim pop-trendovima.
Još niste napravili nešto da podilazite publici, čega biste se morali sramiti. Je li kod nas moguće, ili „zdravo“, tj. preporučljivo, poštovati više kriterije pop-glazbe?
Tanka je granica između „visine zadatka” i „podilaženja publici”, ali ako je ostvariš, uspješan si. Općenito pop-glazba kod nas i nije cijenjena dovoljno kao u nekim razvijenim zemljama. Često se kaže da je glazba ogledalo društva, pa je tako u nas i glazba podijeljena na lijeve i desne. Pop-glazba koju mi sviramo nekako je sredina koja je vani glavni nositelj glazbenog biznisa. U Hrvatskoj to uglavnom nije slučaj, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti i uravnotežiti. Mi radimo onako kako se nama sviđa pa na taj način dolazimo i do glazbenih istomišljenika kojih je svakim danom sve više.
Koliko je talent presudan za uspjeh u ovom poslu i je li dovoljan?
Često sam čuo Arsena kako govori da je glazba njegov zanat. Apsolutno se slažem s tim i obožavam ovaj zanat. Talentirani radnik pobjeđuje, a ne talentirani „umjetnik” koji ne radi. Za mene je moj prijatelj stolar talentirani radnik i umjetnik, jer je odličan i obožava svoj zanat. Slaven Bilić i Mate Rimac moji su uzori. Oni razmišljaju iznad kolektivne svijesti i pokreću stvari naprijed. Oni su također talentirani „šljakeri” i za mene umjetnici svog zanata.
Vas doista treba vidjeti uživo da bi se shvatila cijela priča. Koliko su vam koncerti i dokazivanje pred publikom važni i dragi?
Kao bend potekli smo iz klupske svirke i nisu nam strani odnos i komunikacija s publikom. Vrhunski ljudi i glazbenici Marko Duvnjak, Vedran Baotić, Josip Radić i Igor Ivanović zaslužni za zvučni spoj u Buđenju. To je nekako i najpošteniji put, da ne preskačeš razrede. Često se dogode izvođači bez iskustva i sadržaja pa se tu vidi tko je spreman ostati, a tko ishlapiti. Koncerti su nam apsolutno važni zbog zaključka u pitanju.
Kad sam pisao recenziju drugog albuma Buđenja koji mi se jako svidio, još se nismo poznavali i sjećam se da sam primijetio sličnost vašega glasa s Gibonnijevim. Onda sam vam jednom predložio da uzmete gitaru i nešto otpjevate da provjerim i stvarno sam se iznenadio koliko ste slični. Je li to prednost ili hendikep?
Sigurno mi nije bila prednost, ali tijekom vremena i dubljeg zadiranja u pjesme ipak se poprimi drugi dojam. Gibonni je prije svega jedna konstantna vrijednost i malo je kome uspjelo zadržati se na vrhu toliko dugo. Autor i izvođač koji stalno pomiče granice i zadaje nova pravila na sceni. Ne radi po davno postavljenim pravilima, nego uspješno postavlja svoja. U startu si luzer ako se pokušavaš utrkivati s Carlom Lewisom. To mi nikako nije bila namjera, jednostavno genetika, dijalekt ili možda isto maslinovo ulje (smijeh).
Znao sam napisati: „Da smo Italija, ne bi im bilo kraja“... Svirate kulturni, tzv. „civilni“ pop koji bi tamo pasao kao saliven. Italija ima jaku mainstream scenu koju nastoji izvesti u EU, puno ulaže u svoje glazbenike. Zašto u Hrvatskoj dio javnosti zazire od kvalitetne, komercijalne pop-glazbe?
Kod nas se na glazbu još uvijek gleda samo kroz zabavu. Baviti se glazbom zahtijeva određene vještine, puno ulaganja i izgaranja. Jako puno rizika u životu. Glazba spada u kreativnu industriju koja je treća grana gospodarstva u EU. Automobilska industrija peta je po redu. Italija je razvijena zemlja i s velikim ekonomskim potencijalom pa je logično da tamo ima više publike koja stigne razmišljati o „bezopasnim” ljubavnim pjesmama, a i tradicija pop-glazbe ide u prilog toj teoriji. Što se tiče budućnosti pop-glazbe u Hrvatskoj, uvjeren sam da već sad ima dovoljno kreativnih i pametnih autora, izvođača i producenata koji razumiju svoj posao, jer glazba je naš posao. Da bismo se približili razvijenim zemljama i većem dosegu pop-glazbe, važnu i veću ulogu trebao bi imati hrvatski radio.
Meni se čini da nikad nije bilo više dobrih pjesama i novih autora
Što mislite o domaćoj koncertnoj kulturi? Neki glazbenici protiv struje pokušavaju održati visoku razinu nastupa i profesionalizam u sredini gdje mnogi idu „ispod pojasa“, na matrice, s lošim razglasima i u prčvarnicama umjesto u poznatim klubovima. Vi niste bend za zadimljen narodnjački klub u dva ujutro, ali kod nas je teško raditi na određenoj razini kad mnogi jeftinim prečicama idu do jednokratne publike koju najmanje zanima glazba.
Treba praviti razliku između koncerata i zabava s alkoholom. Razlika je u namjeri, publici i krajnjem ishodu za građane ove zemlje. U dva ujutro sigurno nitko normalan nije došao slušati naše pjesme, koje nekad tjeraju da malo zastaneš pred ogledalom i razmisliš. Nekoliko smo se puta uvjerili u to. Naši koncerti, kao ovaj na prvi dan proljeća u Kerempuhu, zamišljeni su da počnu u 20 sati. Sjediš, slušaš pa, ako ti je ugodno, opet dođeš na koncert. To su koncerti za novu srednju klasu, a nova srednja klasa su svi koji su na sredini otplate stambenog kredita (smijeh). Nisam uopće protiv bilo kakvih glazbenih stilova niti si dajem za pravo reći što je dobro, a što nije, ali ipak je prava šteta što je duž Hrvatske zavladalo samo šankersko glazbeno jednoumlje. Zamislite kako je društvo na niskim granama kad mi moramo svirati u kazalištu (smijeh).
Imate puno radijskih hitova, što je najbolji test koliko publika nekog voli? Koliko Buđenje uspjeh duguje radijskom eteru i što danas pjesma treba imati da bi se “uhvatila” među velikom konkurencijom?
Bez etera teško bismo dolazili do slušatelja, jer za veću popularnost i dosege kroz društvene mreže dosadno smo normalni, odnosno nimalo incidentni pa nemamo nekog velikog potencijala. Da bi se pjesma “uhvatila”, potrebno je prije svega postizanje ugode, odnosno ravnomjerna doza emocije i produkcije.
Je li kod nas spuštena razina autorstva u pop-pjesmama, iako ima nekoliko autora i bendova koji pokušavaju držati stvar na razini i imaju sve više uspjeha?
Meni se čini da nikad nije bilo više dobrih pjesama i novih autora. Kad slušam kritike kolega da je prije bilo bolje, ne slažem se s njima. Prije je sve bilo drugačije, ali ne znam koliko bolje. Već 30 godina plačemo za novim valom. Kao da je to jedino što se dogodilo otkad je Tesla izmislio radio, a ne Marconi. Moje odrastanje popratili su Laufer, Kojoti, Let 3, Dino Dvornik, pa ne kažem da je to jedino dobro. Imamo danas odličnih autora, izvođača, bendova, producenata... Nedostaje opće glazbene strategije što je svakako posao i za Ministarstvo kulture.
Buđenje je jedan od rijetkih domaćih mainstream pop-rock bendova koji je baš to, bend bez izleta u zabavnjačku ili turbo-folk prašumu, a u isto vrijeme bez većih doticaja s alternativnim zvukovima i usmjerenjima...
Mi sviramo točno onako kako hoćemo i kako se želimo prezentirati. Možda zimi nije popularno nositi sunčane naočale, ali vrijeme prolazi i ljeto dolazi. Kratkoročno promišljanje nije nam cilj. Hoćemo doživjeti mirovinu svirajući i baveći se glazbom. Pogledajte danas Parni valjak. Taj je bend moje godište. Bez njih bismo bili siromašniji i izloženiji svemu što nije dobro. Oni su svojim postojanjem na prvoj liniji obrane od neukusa i kulturnog siromaštva. Gotovo da bi ih trebalo zaštititi.
Za koncertnu promociju albuma odabrali ste zagrebački Kerempuh. Što kao bend želite poručiti odabirom lokacije i što planirate s koncertima nakon Kerempuha?
Za početak odabrali smo ponedjeljak kao koncertni dan. Prilagođavamo se svojoj generaciji koja vikendom ide s djecom na izlet, u vikendici baš moraju taj vikend urediti vrt, a i krov prokišnjava. Kerempuh je odlično mjesto u akustičnom smislu, idealan broj sjedećih mjesta za emotivnu glazbenu predstavu kakvu mi priželjkujemo da ćemo ponuditi pristojnim ljudima. To je ipak koncert. Očekujte nas uglavnom u sličnim prostorima duž Hrvatske.
>> Simpatični dečki iz grupe Buđenje pripremili pravo iznenađenje za nadolazeći koncert
jel ima koji hrvat da je vođa nečega u hrvatskoj...