Ako potražite definicija skenera naći ćete sljedeće: „ulazni uređaj za digitalizaciju, tj. Uređaj za neposredan unos slika, crteža ili tekst s papira u računalo“. Ovo što slijedi je definicija „Skenera“, kratkog, često i „ubojitog“ komentara dana na Laganini FM-u. Emisija je nominirana za Ružu za najbolju radijsku emisiju, a predstavlja je jedan od urednika Davor Rendulić. I dok sjedimo na 16. katu Vjesnikovog nebodera i uživamo u panorami zimskog, ali osunčanog Zagreba on se šali kako u Vjesnikovom neboderu, ima dovoljno mjesta da se Ruža proslavi, ma što nalagala epidemiološka situacija. Naravno, ako glasači, Večernjakovi čitatelji odluče da Ruža ide na Laganini FM, a u tom bi se slučaju ona i vratila na adresu gdje je i stvorena, kao prva, najuglednija i najvažnija medijska nagrada u Hrvatskoj.
Kako bi vi najjednostavnije predstavili „Skener“ Laganini FM-a, čitateljima Večernjeg lista i svima koji će glasati za njega?
To je emisije duge tradicije u kojoj su radili mnogi odlični autori prije ove sadašnje postave, a kojima se želim zahvaliti za renome emisije. Sada je radi pet urednika: Kornelije Hećimović, Matija Vuljanić, Vlatko Franjin i Anamarija Krvarić i ja sam peti. Trudimo se napraviti presjek najzanimljivijih stvari koje su se dogodile na svoj kritičan, ponekad i satiričan način, s tim da je to u Hrvatskoj dosta lagan posao jer nam naši političari daju toliko inspiracije da smo mi među rijetkim ljudima koji mogu reći kako smo sretni da živimo u našoj zemlji. Vjerojatno bi nam u nekoj Danskoj ili Norveškoj bilo užasno dosadno i vjerojatno većina našij danskih ili norveških slušatelja ne bi ni znala kako im se zove premijer, ili predsjednik.
Što ste prvo pomislili kada ste doznali za nominaciju za Večernjakovu ružu?
Bilo nam je jako drago. Osobno Večernji list čitam godinama, i moji roditelji su ga čitali, tako da u privatnoj sferi on spada u neki obiteljski ritual. Poslovno uvijek je čast kada te struka prepozna, a ljudi u žiriju su ne samo izuzetno renomirani nego imaju i jako puno medijskih utakmica u nogama. Drago mi je i zbog mojih kolega, jer svi mi radimo najbolje što možemo. Sama nominacija, a kamoli potencijalna Ruža za sve nas je veliki poticaj za nove napore, novu kvalitetu.
Što kažete na konkurenciju, neće se baš bit lako ove godine domoći Ruže?
Odlična je konkurencija, zaista jaka. Ne samo da slušam neke od tih emisije i poznajem autore, nego sam i svjestan da će ma tko pobijedio to biti 'za dlaku'. Naš radijski svijet je mali, gotovo svi u njemu se poznajemo, svi se mi međusobno podržavamo, svima želim sve najbolje, da uđu u taj povlašteni krug radijskih emisija koje već imaju Ružu.
Ako Skener nazovemo komentarom dana ponekad se zaista čini da pišete satirički komad za scensko izvođenje?
Istina. Na neki način i mi moramo, kao i svi drugi novinari, 24 sata biti budni, imati istančane 'pipke' kojima prihvaćamo sve što se događa oko nas. Svi smo mi novinari takvi, cijelo nam se vrijeme po glavi vrte događaji, a iz njih se raša 'štof' od kojeg nastaje ova emisija. Ja primjerice ima običaj da sam sebi pošaljem email kada mi neka dobra ideja padne napamet, ponekad to uredim i usred noći. I to me onda drugi dan dočeka kao neka osnovna ideja koju onda treba dalje razraditi, kako bi nastao novi „Skener“. Ne znam radi li još netko od mojih kolega na taj način, ali meni se pokazalo kao uspješna formula. Tako i moji kolege stalno skupljaju ideje koje onda sažmu u formu koju zahtijeva „Skener“.
Koje su teme pri tome najvažnije, što je najčešće u centru vaše pozornosti?
Ono što i naši slušatelji, zapravo svi hrvatski građani, najčešće komentiraju, ujutro kada dođu na posao, na nekoj kavi u kafiću... Dakle to su vijesti koje su se dogodila dan prije, ili u tom tjednu, ali one koje 'traju' i drže interes javnosti, teme koje nastaju kada se vuku repovi nekih događaja, sve što treba prokomentirati, usporediti s događajima iz naše svakodnevice, sa svima što utiče na naš život. To su ponekad i smiješne i satirične stvari. A ponekad i tragične?
Postoje li granice do kojih „Skener“ smije ići?
Postoje. Većina novinara će reći da imaju slobodu do kraja, a granice uvijek postoje. Ponekad su one samo u glavi urednika i svi se mi trudimo pomicati i razbijati te granice. No, nije to tako jednostavan proces, a te granice novinarske slobode zapravo nestaju s godinama rada i iskustvom. Čovjek shvaća da zapravo sve može reći, ali naravno na način da nikoga ne vrijeđa. I da su stvari točne!
Pitam vas to i zbog toga jer me zanima je li teža napisana ili izgovorena riječ? Imali smo nedavno veliki skandal zbog autorske kolumne vezane uz sjećanje na žrtvu Vukovar. Što bi se dogodilo da su te iste riječi izgovorene u eter?
To je velika razlika. I ja se ponekad susrećem s tim problemom, nešto napišem, ali kada pročitam naglas shvatim da to i nije tako dobro kakvim se činilo na papiru, u kompjutoru. To nama na radiju olakšava stvari, jer zaista ne vjerujem da kolege iz pisanih medija svoje tekstove čitaju naglas. Drugačije se doživi tekst kada ga se čuje i zbog toga bih svima savjetovao da iskoriste našu radijsku ' formulu'. Nekada se čovjek zanese u radu i izgubi kompas.
Ima li možda nekih planova da „Skener“, koji svakodnevno traje minutu i pol do dvije, preraste u neku veću, možda tjednu, emisiju?
Ne uvjerili smo se da je ovo idealna forma za naš radio kojem ime otkriva koncepciju. Kod nas sve ipak mora biti – laganini. I to je ono što naši slušatelji očekuju. I vole.
VIDEO Pogledajte najbolje trenutke s dodjele Večernjakove ruže
