DRAŽEN, KIĆO, KUKOČ, ĆOSIĆ, JOKIĆ ILI DONČIĆ?
Okrugljak (rujan 2024.)
O kralju naše i europske košarke Draženu Petroviću nema što nije napisano.
Protokolarne večere.
Spektakl u Areni.
Hologramski Amadeus.
Dražen i ja bili smo susjedi na Trešnjevci.
Ja novinarčić. On igračina.
Intervjuirao sam ga nekoliko puta.
Jednom zgodom čak mi se "otvorio".
Samozatajni tata Jole koji nije išao ni na tekme.
– Mi Petrovići otisnuli smo se u Hercegovinu iz jednog malog sela u Crnoj Gori – rekao mi je tad.
To sam i objavio.
A kad mi je Draženov susjed, glumac, Pero Kvrgić nešto ispričao, on se dobro naljutio.
– Petrović i ostali vrhunski sportaši iz našeg nebodera često idu na gostovanja i pripreme. Ne plaćaju režije pa su nam zamalo isključili struju i plin.
Tu Kvrgićevu izjavu netko je krivo interpretirao pa je Dražen bio ljut.
U Orient expressu sve je izgladio Draženov veliki frend Zvonimir Sunara Suki.
Dizao bi se on često prije zore i u Domu sportova dodavao Draženu lopte na šuterskom treningu.
Kasnije, kad se otisnuo na NBA parkete, Suki ga je redovito zvao iz Saloona.
U kasne noćne sate.
Izvještavao ga što ima nova u njegovu Zagrebu.
Šibenik je bio njegov. Ali bogme i Zagreb.
Aco Petrović, organizator spektakla u Areni, pozvao je u goste i meni drage ljude.
Veska Barovića, bivšeg predsjednika košarkaškog saveza Juge, pa Crne Gore.
I Danila Mitrovića, bivšeg predsjednika ABA lige.
Ovonedjeljne tri priče bit će vezane za naša izvanprotokolarna druženja sa znanima i neznanima.
Dok su Acini VIP-ovci večerali u Westinu, mi smo pili i papali u Okrugljaku.
– Za mene je Dražen Petrović najbolji europski košarkaš svih vremena – reče, između dva zalogaja, naš domaćin Nikica Jelavić.
– Dragan Kićanović je bolji – doda Barović.
Netko u društvu spomenu kako je za Michaela Jordana najbolji Europljanin svih vremena Toni Kukoč.
Iz Westina nam se javio Boša Tanjević.
– Iznad svih je Krešo Ćosić. On je unio revoluciju u košarci igrajući kao centar playa.
Priključuju nam se Borna Ćorić i dva mlada boksača Nikola i Antonio Jelavić. Sinovi ponosnog tate Nikice.
Momci koje bi poželjela za zeta svaka majka ovog svijeta.
– Zašto nisi u repki za Davis Cup? – pitam našeg najboljeg tenisača.
– Uvijek sam se odazivao izborniku, ali ovoga puta, zbog turnira u Kini, morao sam otkazati.
Pitam Antonija i Nikolu kojim se sportom bave.
– Bili smo višestruki i juniorski prvaci Hrvatske u boksu. Na sreću roditelja napustili smo ring i sad smo uglavnom u teretani.
– Jeste li boksali jedan protiv drugog?
– Ne. Različite smo kategorije. A ni ne bi jedan na drugog.
Baš je gušt pričati s tim mladim i zdravim momcima.
Poželim im svu sreću u životu i nastavim košarkaške spike sa starijom ekipom.
Pade i prva kišica. Bar malo da osvježi.
ŽELJKO OBRADOVIĆ I ZAGREB VOLE SE JAVNO
Bulldog (rujan 2024.)
Nakon doručka u Esplanadi s mojim gostima Veskom i Danilom krećemo prema Bulldogu.
Kavica, rakija i limunada.
Španciraju kraj nas i pozdravljaju Crnogorce Slavnić, Danilović, glumac Bogdan Diklić...
Na terasi nam se priključuje najtrofejniji košarkaški trener Željko Obradović.
– Služio sam vojsku u Zagrebu. Partizan mi je otvorio račun u restoranu na Kvatriću, pa sam ekipu iz vojarne često vodio na ručkove i večere. Uz Zagreb me vežu najljepše uspomene – objašnjava nam Obradović.
A ja ga podsjetim kako smo sa zajedničkim prijateljima Musom i Grčićem iz Gavelle krenuli u Saloon.
– E, da mi je sad jedan burek – poželio je tada u 3 iza ponoći Željko.
Trenirao je Real, a u Madridu blage nemaju što je to burek.
Skliznuli smo iz Saloona do Mesničke gdje je pekara delala celu noć.
Oduševio se Željko.
Obećao mi večeru.
Podsjetim ga.
– Ma može, kad god hoćeš. Nažalost, naših prijatelja više nema.
– Ideš s nama na ručak u Tač – predloži Vesko.
– Ne mogu. Dejan Aćimović pozvao je mene, Danilovića i Bogdana Diklića u Purger.
– Gdje je to?
Taman mu objašnjavam lokaciju u Petrinjskoj, kad stiže Aćimović.
– Snimio je sjajan film o Rudiću pa namjerava nešto slično snimiti o mom košarkaškom putu. Samo ima jednu čudnu ideju da me uživo snima kako vodim utakmice. To neće ići.
Kažem Dejanu da stane iza Željka. Da fotkam trenera i redatelja.
– Znaš li ti Željko koga vodiš na revijalnoj utakmici u Areni? – pita Vesko.
– Nisam iskreno imao pojma dok mi Diklićeva kći nije izdiktirala imena igrača.
Oni krenuše u Purger. Mi prema Taču.
Dok smo se vozili stiže mi na WhatsAppu fotka Damira Škare i Moke Slavnića.
Ručaju doma kod Škare, koji je nedavno uspješno operirao herc.
KAKO JE VLADO ĐUROVIĆ SA ZADROM SRUŠIO MOĆNU CIBONU
Tač (rujan 2024.)
Na Vrhovcu sam se baš obradovao susretu s Bošom Tanjevićem.
Izbornikom koji je prvi pozvao Dražena u repku.
– Nećeš vjerovati, igrači su Dražena zvali – Kameni. Svi su pričali da je mali dobar u obrani, ali da ima tešku ruku i teško zabija koševe. A on je poslije bio jedan od najboljih strijelaca u Europi i Americi – priča mi Boša priču o Draženovu nadimku – Kameni.
Uz ribe, školjke i škampe, trener Vlado Đurović pričao nam je kako je u Domu sportova sa Zadrom srušio Draženovu mega Cibonu.
– Kao njegov trener, poznavao sam Dražena u dušu. Znao sam kako treba protiv njega. Zavezao sam pulover oko pasa, čučnuo uz aut-liniju i dovikivao svojima da samo paze Cvjetićanina, a Dražena nek' puste da promašuje. I to bi ponavljao kad god bi Dražen prošao kraj mene.
Prekinem njegovu priču i kažem kako su te večeri u hotelu Palace spremali 450 obroka za uzvanike. I proslavu titule.
Nasmije se Vlado i nastavi:
– Kad god bi Dražen postigao koš krenuo bi prema meni stisnute šake. Znao sam da ćemo dobiti jer je krenuo igrati protiv mene, a ne protiv Zadra.
Đurović je potom potiho šapnuo kako je do kraja iživcirao Dražena.
I to je bio kraj moćne Cibone.
O tome što nam je šapnuo neću pisati.
Priča nije za novine.
Ali mi je bilo jasno zašto je Dražen totalno popizdio.
Razlog zna samo nas nekoliko koji smo sjedili kraj Đurovića.
To čak ni usmeno neću prepričavati.
Nakon prvoklasne klope u Taču i jelovnika kojeg se ne bi posramili ni najjači europski "mišelinci".
S Danilom i Veskom krenem prema Esplanadi.
Uz rakiju i vino, na terasi mi Danilo reče:
– Za Dončića znaš da je podrijetlom naš Kuč. Roditelji Bogdana Bogdanovića su iz Plužina, pa sam mislio da će igrati za Crnu Goru. Jokićev otac je na N1 televiziji izjavio da su podrijetlom iz Crne Gore...
Ujutro krenuše u Beograd.
Oko podneva mi se javiše.
– Evo nas u društvu Zdravka Čolića koji čita tvoj tekst iz Nedjeljnog Večernjaka.
Uzvratim kako i ja njega rado slušam.
Pogotovo kad zapjeva: "Dobra vam noć, prijatelji..."
Srpska posla..koga briga!@@