Još kao malo dijete Denis Dumančić, pjevač grupe Leteći odred, znao je da će glazba biti njegov jedini izbor. Rodio se u Beču, u obitelji gastarbajtera Josipa i Ane, gdje je živio do sedme godine.
– Bio sam dobro i mirno dijete, nije mi trebalo puno da se zabavim, za razliku od moje tri godine mlađe sestre Sonje koja je bila jako nervozna ako se oko nje ne bi motalo sto ljudi – prisjeća se 43-godišnji Denis.
U Hrvatsku se vratio s bakom Nedjeljkom koja je imala veliku ulogu u njegovu odgoju. Još se živo sjeća njenih pita i punjenih paprika, a, priznaje, bio je njezin mezimac.
– S bakom sam bio do trećeg razreda osnovne škole, a tada su moji roditelji došli na ideju da se odselimo u Beč za stalno. Volim sebi umišljati da sam bio prevaga zbog koje su ipak odlučili ostati u Hrvatskoj, u Belišću, jer sam ih plačući molio da se ne vraćamo – priča pjevač. U srednjoj školi bio je prosječan đak s debljim dosjeom izostanaka.
– Završio sam školu za strojarskog tehničara. Moji su roditelji smatrali da sam s tim siguran jer je u Belišću postojao Kombinat u kojem su svi uspijevali naći posao. Međutim, ja nikada nisam bio time oduševljen jer sam znao da ću biti posvećen glazbi – kaže Denis. Već tada imao je svoj prvi bend Promašeni slučaj, a kako su svi članovi bili klinci, kaže, nitko ih nije ozbiljno shvaćao da bi im dao prostor gdje mogu vježbati.
– Ja sam bio iz Belišća, a ostali dečki iz Valpova i trebalo im je pet kilometara da dođu do mene. Na prikolicu su stavili bubnjeve i pojačala samo da vježbamo. Moj djed nam je dao praznu sobu u svojoj kući da udaramo po bubnjevima, njemu to nije smetalo jer je bio gluh – prisjeća se Denis. Prve pjevačke uspjehe počeo je nizati u bendu Prva pomoć.
– Nastupali smo 1988. godine na Gitarijadi u Osijeku i od nekih 15 bendova iz cijele regije mi smo dobili prvu nagradu publike, a kao poklon smo dobili mogućnost snimanja dviju pjesama u studiju u Zagrebu – priča.
Poklon nikada nisu iskoristili jer je te godine Denis pao četvrti razred srednje škole, a ostatak benda morao je odslužiti vojni rok. Kasnije je prešao u bend Nove igre, preteču današnjega Letećeg odreda.
– Svirali smo intenzivno i po Slavoniji su nas već zapažali, no stiglo je vrijeme da i ja odradim svoj vojni rok pa sam u lipnju 1990. otišao u Beograd u JNA. Polako se već osjećala netrpeljivost u zraku, no još nitko nije znao da će se bacati granate i da ćemo ući u petogodišnji rat – prisjeća se.
Denis je iz JNA izašao u lipnju 1991. godine, a samo dva tjedna nakon toga stigao mu je poziv za Hrvatsku vojsku. Priznaje, nije mu se dalo ići jer su njegovi vršnjaci tada uživali u izlascima, no shvatio je da mora, a to mu je bio i ponos. U tom periodu stvarao je domoljubne pjesme, a prvi uspjeh grupa Leteći odred postiže krajem 1992. godine kada izdaju svoj prvi album \"Među zvijezdama\" pod produkcijskom palicom Huseina Hasanefendića Husa. Dvije godine poslije izdaju drugi album, a 1996. album \"Od Prevlake do Dunava\" s kojim su postali poznati u cijeloj Hrvatskoj.
- Album je imao barem pet hitova, a mi smo nakon godinu i pol dana svirke po cijeloj Hrvatskoj odlučili napraviti veliki koncert u Domu sportova u Zagrebu na Valentinovo 1997. godine. Koljena su mi klecala, a euforija je bila na vrhuncu. Nisam mogao vjerovati da se to nama događa. Krajem te iste godine izašla je pjesma “Sanjao sam moju Ružicu” koja je nadmašila sve dotadašnje uspjehe – priča Denis. Te iste godine oženio se Zoricom, s kojom ima dvogodišnju kćer Denu.
– Ona se rodila 8. studenoga 2010.,baš na dan premijere pjesme \"Studeni\" koja je na neki način bila prekretnica u mojoj karijeri. Iskreno, ponekad mi se čini da se i ne sjećam života prije nje. Sada je sve podređeno samo kćeri. Zapanjujuće je da može postojati tako malo biće koje u svemu ovisi o tebi, a ti mu to daješ iz ljubavi – nježno će glazbenik.
Priznaje da je kćer jako razmazio, što ona već koristi.
– Mnogo sam popustljiviji od supruge, ali znao sam par puta zagalamiti. Dena me tada samo pogleda i počne se smješkati kao da radi grimase koje će me nasmijati. I kako da joj odolim? – priča.
Kći mu se rodila kad je imao 41 godinu, a on će reći baš na vrijeme.
– Drago mi je što se to dogodilo kada sam već prošao neku svoju ludu fazu, ali iskreno, sada me znaju leđa boljeti od stalnog nošenja kćeri. Ipak sam malo ostario – šali se Denis koji u rujnu izdaje novi singl \"Svaki dan je s tobom poseban\" za koji je nedavno snimio spot u režiji Žare Batinovića.
Od 2007. njegov bend prolazi kroz novu, reorganizirajuću fazu. Denis je okupio stalnu ekipu s kojom mu je užitak raditi, a ove godine slavio je i dvadeset godina postojanja benda.
– Nikada nisam požalio što se bavim glazbom, koliko god mi je to nekada naporno. Boli te zub, imaš temperaturu, ne da ti se skakati po pozornici ali moraš. No te faze brzo prođu - veli Denis i dodaje da mu je pogotovo drago što nije ostao živjeti u Beču.
- Da sam živio ondje, vjerojatno bih se bavio polkom - šali se.
