Diana Krall i prateći trio u utorak navečer održali su izvrstan koncert u skoro rasprodanoj dvorani Vatroslav Lisinski. Nije čudno da ju je došlo vidjeti oko 1700 ljudi, jer Diana Krall jedna je od najpopularnijih, ali i najboljih predstavnica vokalnog klavirskog jazza. Prije 13 godina napunila je i zagrebačku dvoranu Cibone, no, spram tog nastupa koji je nesumnjivo potvrdio veliku popularnost i kod nas, ugođaj, zvuk, a i same izvedbe na pozornici u dvorani Lisinski bile su u neusporedivo primjerenijem ambijentu.
Naravno, jer baš je koncertna dvorana pravo mjesto za ovakve programe u kojima se suptilna svirka sjajne dinamike pratećeg trija (kontrabas, bubanj, gitara) u 100 minuta i 15 pjesama isprepletala sa senzualnim vokalima Diane Krall i zvukom klavira, dok je koncentrirana publika u izvrsnim uvjetima mogla čuti i shvatiti svaki ton i nagraditi ga pljeskom. Na samom početku sa "Where or When" Krallova je čak i prekinula pjesmu, zagrcnula se i izjavila da je previše uzbuđena, te s krenula ispočetka, što se ne događa često, ali je uz pljesak publike bio znak da nije stigla na autopilotu, nego da ćemo čuti ne samo svirački vrhunski, nego i emotivno unesen koncert.
I bio je, s punim, saftnim zvukom majstorskog tria koji detalje swingerskog jazza i otkrivalačkih balada ima u malom prstu, te glavnom zvijezdom koja s godinama iskustva samo dobiva na uvjerljivosti i posvaja repertoar vokalnog jazza na sve osobniji način. Nastup Diane Krall bio je u rangu najboljeg što smo od usporedive glazbe čuli i vidjeli na pozornicama kod nas. Klasici Peggy Lee ("I Don't Know about You"), Jimmyja Dorseya ("All or Nothing at All"), Nat King Colea ("You Call It Madness (But I Call It Love)") stalno su u njenom repertoaru, ali najposebniji trenutak koncerta bila je razoružavajuća solistička izvedba "A Case Of You" Joni Mitchell u kojoj je Kralova vrhunski posvojila pjesmu jedne od najznačajnijih kantautorica u povijesti.
Proslijedila ih je s "Boulevard of Broken Dreams" i Gershwinovom "I Was Doing All Right", zbog čega je sve skupa djelovalo kao da slušate soundtrack iz nekog filma Woodyja Allena. Možda najbolje, nije ovo bio zabavni smooth ili pop-jazz, nego korijenski, suptilniji i vrhunski odsviran koncert "zadimljenog", proživljenog jazza na tragu nekadašnjih podviga pionira žanra.
"Quiet Nights" Antonia Carlosa Jobima pedantno je rekreirala ugođaj bossa nove i još jednom pokazala sjajnu dinamiku tria koji se skupa s Krallovom na klaviru povremeno znao stišati da ste mogli čuti (tihi) aircondition na stropu Lisinskog, a kad je bilo potrebno taman koliko treba dozirati solo dionice, dinamički glasnije proboje i izvesti program na vrhunskoj, arhivski upućenoj razini.
Diana Krall za kraj službenog dijela koncerta ostavila je višeminutnu "Cheek to Cheek" Irvinga Berlina u kojoj je trio opet pokazao majstorstvo međusobne sviračke "interpolacije". Još jedna Berlinova, intimistička "How Deep Is the Ocean" otvorila je bis, da bi koncert završio sa "L-O-V-E". Inače Diana Krall te posljednje dvije pjesme na koncertima izvodi u obrnutom rasporedu, ali te je večeri u Lisnskom pronađen još bolji omjer. Sve skupa vidjeli smo najbolje izdanje Diane Krall koja s vremenom još više pojačava atribute vrhunske jazz primadone.
VIDEO: Klapa Samoana: 'Mišo je legenda. Bili smo u New Yorku s Hrvatima kad je on imao koncert na Poljudu'
