Najstariju i najugledniju medijsku nagradu u Hrvatskoj, Večernjakovu Ružu uvijek prate legendarne svečane dodjele nagrada, ali i još legendarnije zabave koje počinju u trenutku kada svi laureati imaju svoje Ruže u rukama i kada se ugase TV kamere. Same svečane dodjele uvijek su pravi show, jer Ruža se može pohvaliti i s time da ima jako malo (jako dobro promišljenih) kategorije. Činjenica da ih nema bezbroj omogućuje dinamiku same dodjele, što je važno i publici u dvorani, ali i onoj pred televizorima. Tako dodjele Ruža iz godinu u godinu, postaju sve savršeniji miks glazbe, prezentera, nagrađenih, ali i sjajnog humora, koji često satirički rezimira sve što je bilo medijski važno u godini za koju se nagrade dodjeljuje. A pod kakvom je sretnom zvijezdom rođena Večernjakova ruža svjedoči i činjenica da od 2013. godine, od kada se Ruže dodjeljuju na prvi dan proljeća u zagrebačkom HNK, na taj dan baš nikada nije padala kiša. Trivijalni je to podatak koji postaje vrlo 'značajan' kada se zahukta zabave na Ruži, jer sve one u pravilu završe na balkonu HNK Zagreb, onom istom s kojeg je davne 1895. godine sam car Franjo Josip proglasio otvorenim najvažnije kazalište u Hrvata. No, ne pamte se samo dodjele i zabave u ovom našem 21. stoljeću.
Važne su i one od prije, jer Večernjakova Ruža iza sebe ima povijest dugu 30 godina. Prvih osam Ruža, održano je u Satiričkom kazalištu Kerempuh, a baš kao što se sada svi dobro zabavljaju u mnogo većem HNK Zagreb, nekada su se zabavljali u podrumu Kerempuha, u legendarnom salonu „Moliere“. I tada i sada na Ružu dolaze i oni koji nisu nominirani, oni koji se ne nadaju nagradi već jednostavno žele na licu mjesta čestitati svojim kolegama na tako važnoj i uglednoj nagradi i činjenici da su upravo njima čitatelju Večernjeg lista dodijelili najutjecajniju medijsku nagradu u nas. Naravno u Kerempuhu je najsvečanije (moramo priznati i najnaguranije) bilo kada smo u jednoj večeri dodjeljivali dvije Ruže, one za 1999. godinu, ali i Ruže 20. stoljeća. Sa zabave koja se tada dogodila svi se sjećaju Olivera Dragojevića za klavirom, kako svira do dugo u noć, ali i još jednog legendarnog Splićanina. Borisa Dvornik se te večeri srdačno pozdravio sa svim svojim obožavateljima, ali i do jutra družio s ostalim nagrađenima. Nije mu tako promaknuo ni najzabavniji događaj sa svih zabava nakon svečanih dodjela Ruže.
VEZANI ČLANCI
Naime, veliki glumac Predrag Vušović te je večeri bio jedan od prezentera, a zbog scenarija tu je svoju 'ulogu' odradio u uniformi policajca. Kasnije tijekom večeri takav se pojavio pred glazbenom divom Terezom Kesovijom i iz zezancije je legitimirao. Bio je siguran da će pjevačica, s kojom je dijelio rodni Dubrovnik, odmah spremno odgovoriti nekom svojom šalom. No, Tereza ponesena uzbuđenjem te večeri u kojoj je osvojila Ružu 20. stoljeća za najbolju hrvatsku pjevačicu, jednostavno nije u uniformi i s kapom na glavi prepoznala slavnog glumca. Mirno mu je pružila svoju osobnu iskaznicu. I tako je zafrkant ostao zafrknut! Već sljedeće godine Boris Dvornik nas je sve iznenadio kada se iznova pojavio u Kerempuhu u večeri svečane dodjele Ruža za 2000. godinu. Tada nam je bilo jasno koliko se glumačkom velikanu svidjela atmosfera na Ruži, ali i koliko mu je značilo priznanje za najboljeg hrvatskog glumca koji je svojim ulogama obilježio cijelo 20. stoljeća. Sam Boris Dvornik tada nam je skromno rekao: “Samo sam skoknija povirit, jer sam u Zagrebu zbog nekih obaveza”. Naravno da je u Kerempuhu ostao do jutra, jer baš te godine se u Satiričkom kazalištu Kerempuh okupilo zaista sjajno glumačko društvo. Ekipa serije “Naši i vaši”, predvođena Semkom Sokolović Bertok i Emilom Gladom bila je među prezenterima Ruže, a kako je dodjela Ruža oduvijek bila i prvorazredni društveni događaj te su se nam večeri pridružili i: Vanja Drach, Edo Vujić, Relja Bašić...
Nakon veselih godina u Kerempuhu Ruža se otisnula u elegantno okruženje hotele Westin, koji je tada nosio ime Opera. Na prvoj od tamošnjim dodjela Ruža svirao je i Oliver Dragojević koji je došao spreman sve prisutne zabaviti nečim veselim. No, novinarke Ekrana uspjele se ga nagovorit da odsvira i otpjeva svoj tada najveći hit, baladu „Moj lipi anđele“, koju im je kasnije, zajedno s mnogim okupljenim uzvanicima, otpjevao i na fešti koja je slijedila nakon što su se ugasile kamere Nove TV i završio izravni prijenos Ruže. A dobro se pamti i fešta godinu dana kasnije. Večernjakovu Ružu za najboljeg pjevača 2002. godine dobio je Thomson. Bila je to njegova prva Ruža i veliko veselje.
Primio ju je posebno razdragan jer svečana dodjela Ruža za tu je godinu održana 3. veljače 2003., ponovo u hotelu Westin, a on je na nju stigao nakon što je pjevao pred prepunim Trgom bana Josipa Jelačića na dočeku Rukometne reprezentacije Hrvatske, koja se sa svjetskog prvenstva u Portugalu vratila sa osvojenim zlatom. Godinu dana kasnije i svečana dodjela i zabava preselile su u Boćarski dom, gdje je glavna zvijezda večeri bila baka Slavica iz popularne serije Roberta Knjaza „Koledžicom po svijetu“. Ta je serija osvojila nagradu za najbolju originalnu TV emisiju zabavnog i sportskog sadržaja, a cijela ekipa „Koledžice“ je pokazala je kako se slavi najvažnija i najutjecajnija medijska nagrada. Bili su srce zabave koja je uključivala i posebnu izvedbu pjesme “Ustani, bane”, koju je otpjevala baš baka Slavica.
Kad citas ove imena, sada vec pokojnih glumaca, pjevaca... ma zaista su bili veliki umjetnici svog zanata,