Vanjske produkcije HTV-a oduvijek su zanimale javnost, što je dobro, jer su se novci televizijskih pretplatnika, a to smo svi mi, koristili za snimanje mnogih filmskih koprodukcija, serija i dokumentaraca. Najnoviji primjer dokumentarac je "Legenda" o Miši Kovaču, redatelja Ivana Živkovića. Plaćen dvotrećinski unaprijed, a ukupna cijena je oko 54 tisuće eura, postao je tema kad se otkrilo da u filmu - nema Miše Kovača. Što to znači i kojeg Miše nema, nekadašnjeg ili današnjeg? Radi li se tu o sukobu bivših (Bruno Kovačević) čelnih ljudi koji su odobrili projekt i današnjeg vodstva HTV-a, koji je "pukao" preko leđa Ivana Živkovića, tek treba provjeriti.
Osobno mi je čudan podatak da televizijska kuća koja je naručila i platila dokumentarac o Miši Kovaču, njegovom autoru Ivanu Živkoviću nije ustupila i bogatu arhivu koja je osnovna podloga svakog takvog dokumentarca. A bilo ih je puno, pri čemu korištenje arhive nije bilo nikakav problem. Jer, u arhivama je pravo bogatstvo, a sve ostale priče samo su zabava za narod. Ili se možda radi o igri "pokvarenog telefona", u kojoj je Živković obećao nove intervjue s Mišom Kovačem, a ovaj se ne pojavljuje u filmu, ili se ipak nemogućnost korištenja atraktivnog arhiva i starih snimaka pokazalo glavnim problemom u dokumentarcu koji još nitko nije vidio, ali svi danas pričaju o njemu?
Načelno, snimiti dokumentarac o Miši Kovaču bez Miše Kovača jednako je moguće kao i snimiti dokumentarac o Nikoli Tesli bez Nikole Tesle. Ili bilo kome drugome. Hoću reći, bitan je dokumentaristički materijal koji netko ima na raspolaganju, što bogatija arhiva televizijskih snimaka, izjava i fotografija, kao i znanje autora dokumentarca o čovjeku o kojem snima dokumentarac. Igrom slučaja Ivana Živkovića znam jer je prije par godina surađivao u tiskanom kolor-specijalu Večernjeg lista u kojem sam, među ostalima, pisao dva fenomenološka teksta o Kovaču, a Živković iscrpni biografski.
Baš zato mi je poznato da Živković - koji je, nota bene, iz Šibenika kao i Kovač - odlično poznaje priču i "predanje" oko Miše Kovača, što mu je sigurno koristilo pri snimanju dokumentarca. Dakako, taj dokumentarac na kraju može ispasti loš, može biti preplaćen, ali to nema baš nikakve veze s tim da li Mišo Kovač u njemu sudjeluje. Možda Mišo Kovač ne želi sudjelovati u dokumentarcu od kojeg nema nikakve financijske koristi, ali to opet ne znači da je taj film loš. I pritom ga još nitko nije vidio.
Znajući za zdravstveno stanje Miše Kovača zadnjih godina i njegove svakakve, a često neartikulirane izjave koje se svako toliko pojavljuju kao "šaljivi kućni video" po medijima i na YouTubeu, iskreno sumnjam da bi njegovo (današnje) sudjelovanje u dokumentarcu bitno promijenilo priču o skoro 60 godina važne karijere.
S druge strane, glazbu Miše Kovača, koje navodno nema u dokumentarcu, ne posjeduje Mišo Kovač, već njegova diskografska kuća (Croatia Records). Ne znam je li bilo pokušaja licenciranja i dobivanja dozvole za njeno korištenje, no, ta bi se glazba mogla koristiti samo kao podloga izjava, ili pak podložena pod fotografije, jer za dokumentarac nije bitan samo zvuk, nego još više i slika, što znaju svi koji su radili projekte na kojima im je nasušno nedostajala dobra - video arhiva.
No, nije mi poznato da bi televizijska kuća koja naručuje neki dokumentarac i plaća ga skupo, odbila dati autoru tog dokumentarca na korištenje svoju bogatu arhivu snimaka iz televizijske povijesti koje ima u fundusu. Baš zato mi se čini da bi za dobar dokumentarac o osobama poput Miše Kovača bilo puno uputnije i važnije sakupiti što više sati starih video snimaka festivalskih nastupa, pjesama, videospotova i starih televizijskih razgovora s Mišom Kovačem, jer svi znamo da su njegove zlatne godine završile davno, negdje u osamdesetima, da bi se od devedesetih naovamo sve pretvorilo u neku sasvim drugačiju priču Mate, a ranije Miše Kovača.
Nije tajna, postoji i forma neautoriziranog dokumentarca koja se često koristi, u kojem autor iznosi svoje mišljenje i priču bez izravnog kontakta sa glavnom zvijezdom. Nagledali smo se odličnih dokumentaraca o svjetskim rock zvijezdama u kojima nije bilo niti sekunde njihove glazbe, jer oni nisu dali privolu za snimanje tih filmova. Pa je opet sve ostalo na autoru dokumentarca i na tome da li ima, ili nema, vrijednu, važnu i atraktivnu priču.
Primjerice, najnoviji dokumentarac u Zeppelinima "Becoming Led Zeppelin" problem ima upravo u činjenici da je redatelj Bernard MacMahon toliko poštivao želje Jimmyja Pagea da se u filmu uopće ne spominje ekscesna priroda velikog benda, što iz cijele priče izbacuje sve one slasne i kontroverzne detalje iz povijesti Zeppelina koje čitatelji rock magazina odavno znaju napamet.
Ne moramo ići u svijet, i kod nas je bilo sličnih primjera. Osobno sam pisao biografiju Branimira Štulića, i bez obzira što sam u par navrata prije toga telefonski razgovarao s njim, ono što je pročitao u knjizi nije mu se dopalo pa me nekoliko puta, figurativno rečeno, po medijima nabio na kolac i razapeo na križ. Iako sam imao audio snimke tih razgovora, nisam ih dao Igoru Mirkoviću koji me pitao za njih kad je snimao dokumentarac o novom valu "Sretno dijete" 2004., jer sam smatrao da Štulićeve izjave iz intervjua nije korektno davati za široku upotrebu drugim medijima.
No, bez obzira što Mirković na kraju nije došao do Štulića uživo- što se u dokumentarcu "Sretno dijete" i vidi, kad sjedi ispred njegove kuće i zatvorenih vrata - to nimalo ne umanjuje dojam odličnog filma i dionice o Johnnyju koja je ispričana kroz arhivske snimke Azre s HTV-a i govorne opservacije autora filma. Stoga, pitanje ima li ili nema Miše Kovača osobno u dokumentarcu o njemu najmanje je bitno, bitnije je što donose klauzule ugovora, je li na raspolaganju redatelju Ivanu Živkoviću bila arhiva, ako nije zašto nije, i ako nije, zašto je u tom slučaju uopće dogovorio raditi dokumentarac koji bez arhivskih snimaka ne može ispričati čitavu priču o jednoj od najvećih estradnih zvijezda koje smo imali.
VIDEO Mejašima otkazan koncert u Puli: Ne možemo nastupiti jer kažu kažu da je to birtijaška glazba
Da možemo snimiti film o svima ali bez ikoga, no da se dokumentarni film o Nikoli Tesli snimao za života Nikole Tesle bio bi to dokumentaristički promašaj. Kako je Mišo Kovač još živ film o njemu a bez njega je promašaj, ma tko što rekao!