Dnevnik Nove TV početkom listopada predstavio je novu rubriku ''Poziv'' kojom su odlučili dati glas svojim gledateljima, a novi projekt pripremio je i vodi dugogodišnji reporter Domagoj Mikić koji će svake nedjelje odgovarati na pozive kako bi se riješili infrastrukturni i komunalni problemi. Također, donosit će i stvarne pozive upućene hitnim službama. Gledatelji će tako moći vidjeti rasplete najšokantnijih spašavanja i potraga u kojima je svaka minuta značila život ili smrt, ali i svjedočiti potresnim susretima ljudi s herojima koji su im spasili život. Novi projekt Domagoja Mikića publika je odlično prihvatila, što i ne čudi budući da od 2015. godine kada se pridružio ekipi reporterskog programa Nove TV i gledateljima gotovo svakodnevno donosi priče s terena.
Ispričajte nam ukratko o vašoj novoj rubrici u Dnevniku Nove TV ''Poziv''. Kako ste došli na ideju za ovaj projekt? Tko je sve u ekipi koja stoji iza ''Poziva''?
Ideja za ''Poziv'' rodila se prije nekoliko mjeseci kada smo vidjeli da nam se gledatelji sve više javljaju s upitima i problemima i da postoji potreba za još jednim formatom gdje će upravo oni biti uključeni u kreiranje sadržaja koji im je bitan. U ekipi su dobro poznata imena koji već godinama grade povjerenje s gledateljima, kroz svakodnevni rad u Dnevniku. S obzirom da je rubrika tek krenula nećemo otkrivati previše detalja ali naši gledatelji mogu biti sigurni da će na njihove pozive odgovarati vrsni, iskusni reporteri Nove TV.
Kakve su reakcije nakon prvih emitiranja ''Poziva''?
Reakcije su odlične. Gledanost je ispunila sva očekivanja, no ono što potvrđuje da statistika nije samo broj jest da nam se javlja veliki broj ljudi sa svojim problemima tako da je ''Poziv'' definitivno puni pogodak.
Iza vas su brojne reportaže, ponekad s veoma stresnih terena. Kako se pripremate za javljanja? Imate li neki ritual?
Recept za javljanje uživo ne postoji. Tim više što moji zadaci uključuju praćenje događaja koji se u tim trenucima uglavnom i odvijaju. Upravo ta doza adrenalina koja se stvara u takvim okolnostima je ono što mi pomaže da razbistrim misli i sažeto gledateljima donesem najvažnije informacije.
Iako iza sebe imate godine iskustva, javlja li se još uvijek trema?
Pozitivna trema je uvijek prisutna. Ne radi se tu o nekom strahu od kamere, kako bi mnogi možda pomislili, nego je primarno trema koja proizlazi iz osjećaja odgovornosti i poštovanja koju imam prema svakom od naših gledatelja.
Volite li više priloge i emisije ili pak javljanja uživo?
Nema tu favoriziranja jer nije ni svaka priča primjerena svim formatima. Prilozi i reportaže su alat koji nam omogućava da slikom, kadrovima i izjavama ispričamo neku priču ili donesemo vijest. A javljanja uživo da gledatelje dovedemo na mjesto događaja i da im omogućimo da se osjete kao da su dio svega. I jedno i drugo čine neizostavan televizijski jezik bez kojeg svi mi koji smo dio tog svijeta ne možemo zamisliti život.
Kako ostajte smireni i u takvim teškim situacijama?
To je u opisu posla. Nekad je to teško, traži puno samokontrole ali profesionalnost je na prvom mjestu.
Sjećate li se najstresnijeg javljanja, ali i onog koji vam je možda izmamio suze?
Iza kamere se nerijetko odvija prava drama koja te jednostavni ne može ostaviti ravnodušnim. Baš zato nikada neću zaboraviti dan velikog petrinjskog potresa i javljanje iz Lekenika kada smo u realnom vremenu prenosili tijek potrage za čovjekom koji je nastradao prilikom urušavanja mjesne crkve. Mislim da ne trebam govoriti koliko je bilo stresno kada sam tijekom uključenja shvatio da ću morati izvijestiti o crnom scenariju koji nitko nije priželjkivao, a obitelj stradalog nije bila niti dva metra od TV ekipe i mene.
Što vam je najvažnije kada gledateljima donosite priču?
Najvažnije je da priča bude profesionalno odrađena i da svi dobiju priliku iznijeti svoju stranu. To je jedan od postulata novinarstva kojeg se držim u svakodnevnom radu. Svoje stavove i uvjerenja ostavljam izvan redakcije i gledateljima donosim vijest nakon koje oni sami biraju ''čiju će stranu zauzeti''.
Kako izgleda vaš tipični radni dan? Imate li vremena za odmor?
Tipičan radni dan izgleda jednom riječju- aktivno, nema praznog hoda. Dolazak na posao kreće, uz dozu neizvjesnosti jer nikada ne znam gdje će me dan odvesti. To je i čar novinarstva, ne postoje dva ista radna dana. Nekad ga završavam u Zagrebu, odrađenim javljanjem za Dnevnik, ali češće je to kilometrima daleko jer odlazim tamo gdje me priča zove.
Kako se slažete s kolegama?
Televizijsko novinarstvo je prije svega timski rad. Gledatelji često nisu svjesni koliko ljudi sudjeluje u proizvodnji jedne reportaže. Prije svega, važno je da su novinarske ideje usuglašene s uredničkim, da novinar i snimatelj na terenu djeluju kao jedno, te da snimljeno i zamišljeno montažer uobliči u jasnu, gotovu priču. Jedna od karika u tom mehanizmu besprijekornog funkcioniranja su i producenti koji vode računa o svim situacijama. Neizostavne su i ostale kolege novinari koji su uvijek podrška kad zatreba, stoga je važno da svi funkcioniramo zbog istog cilja, a to je stvaranje kvalitetnog sadržaja.
Kada se znali da je novinarstvo onaj pravi poziv za vas?
Toliko se dugo njime bavim da se tih trenutaka gotovo više ne sjećam. Novinarstvo je godinama dio mog života, još od srednje škole kada sam napravio svoje prve televizijske korake na HRT-u, a danas 17 godina kasnije znam da sam dobro odlučio.
Što biste radili da niste novinar/ reporter?
Oni koji me poznaju znaju da sam uvijek htio biti novinar, nije bilo neke alternative.
Kakvi su vam planovi?
Prije svega osnažiti poziv, još jednom dati glas našim gledateljima. A dugoročne planove ne mogu otkriti, u mom životu se novinarske ideje neprestano bruse.
VIDEO Poznatom dr. Ozu karijeru su poljuljali brojni skandali: Ovo su neke od najluđih tvrdnji kojima je obmanjivao javnost!
Jadnik kao i Nova, no nemaju konkurenciju jer HRT, RTL i slični su još gori , sramotno je da Hrvatska nema ni jedan normalan hrvatski medij, sve ostaci jugosrpskog smeća