Sementa Rajhard (26), koju imamo prilike gledati u domaćoj seriji “Čista ljubav” u ulozi djevojke Emine, nije ni sanjala, ali ni planirala, da će se njezin talent za glazbu jednoga dana pretvoriti u profesiju.
Nakon gimnazije u Oroslavju, upisala je pravo u Zagrebu, no čini se da je pjesma “Žuljaju me cipele”, koju je sa samo šest godina otpjevala na mikrofon u lunaparku svojih roditelja i oduševila prisutne, ipak bila sudbonosna. Kasniji nastup u tinejdžerskim godinama u showu “Hrvatska traži zvijezdu” otvorio joj je vrata prema glazbeno-dramskoj seriji “Stella”. Tada joj je postalo jasno da je ne samo glazba nego i gluma njezin život i da joj to ne može biti samo hobi, nego da živi za to svaki dan punim plućima.
Neko vrijeme vas nije bilo na malim ekranima, od mjuzikla “Stella”. Kamo ste nestali?
I dalje sam radila ono što volim i što me izgrađivalo na nekom mom putu. Dogodila su se dva mjuzikla – “Zeleno blago” i “Jadnici”, snimila sam u studiju dvije pjesme, sinkronizirala crtić “Frozen”. Usporedo sam radila i kod roditelja u njihovu zabavnom parku - bavila sam se administrativnim poslovima, ali i organizirala razna događanja u njemu, pjevala za djecu. Kad bolje pogledam, tek sad vidim da sam bila zatrpana poslom.
TV projekti ipak donose veću popularnost pa se stekao dojam da ste zapostavili svoju karijeru.
Svjesna sam činjenice da ekran ima moć kakvu rijetko što drugo ima, ali nisam nesretna zbog toga što će mnogi misliti da sam se možda prestala baviti pjevanjem ili glumom. Štoviše, presretna sam jer sam radila stvari koje me ispunjavaju i u kojima sam napredovala, otišla korak dalje.
Je li korak dalje bio i nastavak srpske romantične komedije “Zona Zamfirova” koji ste snimili prije dvije godine.
Da, bilo mi je to zanimljivo i dragocjeno iskustvo u svakom smislu. Prvi put na filmskom setu, prvi put u Srbiji, u nekoj vrlo sličnoj, ali i drukčijoj sredini. Shvatite da gluma, kao i glazba, ne poznaje granice i da je lijepo biti tražen – to doista imponira. Igrala sam ulogu Zamfirove sluškinje, koju sam dobila zahvaljujući seriji “Stella”. Tamo su me, naime, uočili producenti dok sam pjevala sevdalinku “Tebi majko misli lete” i svidjelo im se pa su me pozvali.
Kako trenutačno izgleda vaša svakodnevica?
Pretrpano! U početku mi je bilo dosta teško ustajati u šest ujutro da bih u devet bila na snimanju “Čiste ljubavi”, a onda sam se posve uhodala i smatrala to normalnim. Sada sam se vratila u početnu fazu i primjećujem da sam na kraju dana, kada snimanje završi, spremna samo za krevet. Ali, sve to tako mora biti. A kada je čovjek toga svjestan, onda to sve prođe u nekom miru. Uz to, veliki je motiv kada dođete ujutro na set, a ekipa koja radi s vama – šminkeri, tonci, snimatelji... – raspoložena je i entuzijastična. Moj posao prilično ovisi upravo o ljudima iza kamera.
Funkcionirate li bolje kad ste zatrpani obvezama ili biste radije neki umjereniji tempo?
Volim imati dosta obveza i stalno nešto raditi, ne znam što bih sa sobom kada sam slobodna više od tri dana. Volim imati vremena i za sebe, ali nisam sklona tome da to traje predugo, mora postojati granica. Sretna sam da i kad ne snimam, zahvaljujući obiteljskom poslu, uvijek imam što raditi. Mnogi kažu da sam radoholičarka, što vjerojatno i jesam. Smatram da je to vrlina, ali ima trenutaka kada shvatim da mi je u određenim situacijama bio potreban odmor, na koji koji nisam otišla. Zato se sada vikendom, kada ne snimam, pokušavam odmoriti i shvaćam koliko je korisno provoditi vrijeme ništa ne radeći – uživajući s obitelji, u šetnji, druženju s prijateljima...
Jeste li skloni perfekcionizmu?
Ovisi o čemu je riječ. Ne bih nikada htjela da mi netko u poslu kaže da nisam dala sve od sebe. Znam da ne mogu biti savršena, ali ne bih voljela čuti da nešto nisam napravila kako treba. To bi se moglo nazvati perfekcionizmom. Ali doma je posve druga priča, tada sam znatno opuštenija, i ne mora biti sve na svome mjestu i savršeno. Niti se neki planovi moraju izvršiti baš onako kako sam zamislila.
Kako se pripremate za snimanje “Čiste ljubavi”, imate li neke rituale?
Pa ne znam jesu li to rituali, ali svake večeri prije spavanja pročitam tekst koji sutra imamo na snimanju. Ujutro ne izlazim iz kuće bez kave i dok se šminkam i pripremam za snimanje opet čitavam svoj tekst, a jako mi je bitno da ga prođem i s partnerom. Sva sreća da nemam problema s koncentracijom, ne moram se osamiti da bih mogla tekst učiti napamet. Vrlo sam prilagodljiva i prilično dobro se snalazim pod stresom i u strci, što je dobro za moj posao.
Izjavili ste da vas s likom Emine koju glumite u “Čistoj ljubavi” povezuje tvrdoglavost. U čemu to naročito dolazi do izražaja?
Kada mislim da je nešto jako dobro za mene i druge osobe, ne odustajem tako lako od toga. Volim davati savjete drugima, ali dobronamjerne, koji im idu u korist, jer sam najsretnija kada su ljudi oko mene sretni. To vam mogu potvrditi svi koji me poznaju. Tako da nije riječ o pametovanju, nego o tome da mi je stalo do drugih. Također, smatram li da je nešto dobro za naš obiteljski posao, ustrajat ću u tome.
Emina je, čini se, dobrica. Priželjkujete li ulogu neke “čistokrvne” negativke?
Svakako priželjkujem. Zanima me kako bi to ispalo i vjerujem da bih dala sve od sebe da to odigram što bolje mogu. To bi za mene bio pravi izazov.
Što roditelji kažu na vaš nastup u seriji? Jesu li vam oni najžešći navijači ili pak kritičari?
Sretni su zbog mene i jako zadovoljni, uvijek su mi u svemu davali potporu i poticali me da se bavim onim što volim. Gledaju, prate i komentiraju... Oni su mi najveći kritičari, ali i navijači. Braća također redovito gledaju “Čistu ljubav” i znaju mi reći da sam jako uvjerljiva.
I vaš stariji brat Giuliano bavi se glazbom. Jesu li vas roditelji usmjeravali u tom pravcu?
Da, obitelj nam je glazbeno talentirana i svi nešto sviraju i vole pjevati. Uvijek je veselo kod nas doma, a tati ili nekome od braće gitara je uvijek u ruci. Giuliano je DJ i svira nekoliko instrumenata, a mlađi, 12-godišnji Armando svira gitaru te jako lijepo pjeva, ali rijetko to čini pred svima jer ga je malo sram.
Kako je bilo odrastati u velikoj i veseloj obitelji?
Lijepo i više od toga... Puno smo putovali, mijenjali boravišta, imala sam lijepo djetinjstvo jer smo svi povezani i obitelj je bila i ostala uvijek u centru naših života. Drago mi je što sam odgojena u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji i nadam se da ću i svoju djecu tako odgajati. Doista ništa ne bih mijenjala u pristupu.
Što bi sadržavao takav odgoj?
Bitno je da čovjek nauči gdje su mu granice odnosno da vidi da postoje stvari koje ne mora isprobati na svojoj koži jer mu neće donijeti dobro, kako i na koji način reagirati na određene stvari u životu, kako praviti odabire. Mi smo tako odgajani i smatram da imamo Božju pažnju i pratnju u svemu što radimo i da nam je tako lakše živjeti. Meni je tako lakše i osjetim uvijek Božju prisutnost u svojim usponima, ali i padovima. Kada vjerujete, onda drukčije doživljavate nevolje. Ali, ne mislim da sam posebnija ili bolja od onih koji imaju drukčiji pogled na život. I ne izbjegavam ih jer ne treba “odabirati” ljude koji će biti oko vas, nego živjeti u ljubavi s onima koji su vam dani.
Izgled je u vašem poslu bitan. Je li vam to ponekad i opterećenje, da ne možete biti možda onakvi kakvi biste htjeli?
Izgled je svakako bitan, ali bitnije od toga je da sam ja zadovoljna njime i da ne činim neke sulude stvari da bih izgledala dotjerano. I kada sam mršavjela, nastojala sam da to bude na što razumniji i zdraviji način. I sada pazim što jedem, ali gledam da to budu manje količine i da ne propuštam obroke. Tu je i njega tijela, ali nastojim se ne opterećivati time. Nije mi problem izići van bez šminke i u trenirci.
Jako je teško biti neopterećen time u društvu kojem je to iznimno bitno.
Točno, primijetila sam da smo mi u Hrvatskoj doista opterećeni svojim izgledom, brojem kilograma i time kako se odijevamo. Ali to ne vidimo sve dok ne otputujemo van i shvatimo koliko su drugi u tome opušteniji.
Odabrali ste studij prava, a ne glumu. Nedostaje li vam formalno glumačko obrazovanje?
Pravo sam upisala prije nego što sam dobila ulogu u “Stelli”. Taman sam završila prvu godinu i počela su snimanja u seriji tako da nisam imala vremena posvetiti se fakultetu. Odustala sam i upisala poslovnu ekonomiju i financije jer mi je to znanje bilo potrebno za poslove koje obavljam u obiteljskom poslu. Ne primjećujem da mi nedostaje akademija jer radim s glumcima od kojih sam puno naučila.
A od koga najviše?
Od onih s kojima sam najviše bila povezana svojom ulogom. Zahvalna sam Mladenu Vuliću koji mi je bio otac u “Stelli” pa smo dosta scena snimali zajedno, kao i Nebojši Glogovcu. Bila mi je to jako dobra škola.
S Alenom Hržicom, koji se posvetio isključivo duhovnoj glazbi, snimili ste jednu takvu pjesmu. Biste li to ponovili?
I ponovila sam, godinu dana poslije kao solistica. S Alenom sam na tom festivalu u Vukovaru nastupila 2013. kada me on nazvao i izrazio želju da nastupimo zajedno. Bez razmišljanja sam to prihvatila. Naravno, i opet bih.
Kako tumačite taj svojevrsni bum duhovne glazbe kod nas?
Drago mi je što crkvena glazba više nije u sjeni zabavne i što zauzima svoje mjesto i dopire i izvan uobičajenih mjesta gdje se može čuti. Ima jako talentiranih i dobrih autora i glazbenika na toj sceni, a meni se naročito sviđa grupa Emanuel, s kojom povremeno nastupam. To je specifična vrsta glazbe, njome se ne možete baviti samo zato što volite pjevati i svirati. Ona nije posao, nego nastaje kao izraz nečijeg načina života.
Gotovo dvije godine u vezi ste s ekonomistom Vanjom Brundulom. Čime vas je osvojio?
Jednostavnošću. Naravno, to osvajanje trajalo je neko vrijeme, ali moram priznati da se trudio.
Treba li vam dugo da se zaljubite?
Da, nisam tip koji se zaljubi na prvi pogled ni ubrzo nakon toga. Ali, više se i ne sjećam koliko mi je trebalo da se zaljubim u Vanju. U vezi sam, sretna i ne razmišljam više kako je počela. Dobro je u ljubav uključiti i razum, naročito pri odlučivanju. Uvijek volim dva puta razmisliti, i u drugim stvarima.
I meni. Hvala vam roditelji.