Prije otprilike tri i pol godine u Hrvatsku je, vjerojatno ste već čuli, stigao Netflix. Taj svjetski poznat streaming servis, osim što nam daje pristup mnogobrojnim filmovima i serijama, a što je njegova primarna djelatnost, približio nas je i nečemu mnogo važnijem - američkom načinu života! ‘Vozim se Uberom, jedem KFC i gledam Netflix’, slavodobitno sam poviknuo tog 6. siječnja 2016.
’Ne moram ići u Ameriku - ona je, evo, došla k meni!’ U međuvremenu sam se, međutim, zasitio KFC-ove pržene piletine, a Uber je uslijed raznih državnih regulacija izgubio svoj smisao te postao gori i od običnog taksija. Od američkog načina života kako sam ga tada zamišljao, i kojemu sam se iskreno nadao, ostao mi je samo Netflix, a on je, evo, zahvaljujući serijama poput recentnog uratka pod nazivom ‘Kada nas vide’ - o kojem ću u nastavku teksta napisati nešto malo više pa svakako nastavite čitati - višestruko nadmašio sva moja očekivanja s početka 2016. Elem, čim sam instalirao Netflix, a za to su mi trebale svega dvije minute i nisam morao zvati majstora, kao što je slučaj s ostalim pružateljima sličnih usluga, započeo sam s gledanjem Marvelove serije ‘Daredevil’.
Film s Benom Affleckom o tom vrsnom, slijepom odvjetniku, koji se za pravdu istodobno bori u sudnici poznavanjem zakona, ali i na ulici šakama i nogama, gledao sam još davno i nije mi se baš svidio. Zato me ova serija, u kojoj Daredevila glumi neki ne pretjerano poznat glumac čije ime nije toliko bitno za ostatak teksta da bih ga sada tražio na internetu, iskreno oduševila. Ponajviše zbog izvrsnog negativca Vincenta D’Onofrija, kojega vjerojatno znate kao debeljuškastog i šlampavog detektiva iz kod nas često repriziranog ‘Zakona i reda’. Ljubitelji filmskih klasika prepoznat će ga i kao punijeg, mentalno nestabilnog vojnika iz Kubrickova filma ‘Full metal jacket’ koji si u antologijskoj sceni potkraj mukotrpne vojne obuke sačmaricom prosvira glavu. U ‘Daredevilu’, da se razumijemo, također je debeo, kao u svim navedenim ulogama i, bezbeli, u privatnom životu, ali nipošto nije šlampav ni mentalno nestabilan. U ovoj Netflixovoj seriji on je onaj tip zločinačkog genija za kojega u jednom trenutku počnete navijati i zbog kojega cijelu sezonu, a onda i sve ostale snimljene u međuvremenu, pogledate u jednom danu...
Popratio sam, uzgred kazano, još jednog odvjetnika - Saula - koji možda nema te marvelovske supermoći, ali svakako ima moć da vas nasmije kreativnim pristupom poslu koji obavlja. ‘Narančasta je nova crna’ malo me razočarala, ali zato sam ‘Narcosu’ - koji se s HBO-ovom ‘Igrom prijestolja’ bori za titulu najgledanije serije na svijetu - doprinio s nekoliko dana uzastopnog gledanja. Isto tako, napokon sam pogledao i shvatio o čemu se radi u seriji ‘Making a murderer’, o kojoj cijela Amerika već godinama priča, a Esquire redovito i opširno izvještava... Nije loše! Već i ovim sadržajima, ali i svim onim genijalnim stand-up komičarima koje uslijed ograničenog prostora nisam spomenuo, Netflix je zaslužio moju TV ružu. Ono, međutim, što su napravili sa serijom ‘Kada nas vide’, nastaloj po istinitom događaju o četvorici mladih Afroamerikanaca i jednom Latinoamerikancu koji su u nježnoj dobi od četrnaest do šesnaest godina osuđeni na duge zatvorske kazne za zločin u Central parku koji nisu počinili, nešto je najbolje i, nota bene, najvažnije što sam posljednjih godina gledao na televiziji. Talentirana redateljica Ava DuVernay, koja je i inače poznata po snimanju važnih priča, poput one o pokretu za građanska prava Afroamerikanaca u sjajnom filmu ‘Selma’, ali i u kasnijim ostvarenjima u kojima se bavila događajima nakon ukidanja ropstva i perfidnim metodama uz koje se u nekim dijelovima SAD-a ono ipak zadržalo, ovom serijom uspjela je postići nešto što do sada nijednoj seriji nije uspjelo - ostvariti utjecaj na stvarni život i svijet!
Glavnoj tužiteljici Lindi Fairstein i njezinoj pomoćnici Elizabeth Lederer, koje su bezobzirno manipulirale cijelim postupkom, ova Netflixova miniserija je s tridesetogodišnjim zakašnjenjem uzvratila udarac. Obje su, naime, nakon premijernog prikazivanja dobile otkaz, pomoćnica na prestižnom pravnom fakultetu gdje je posljednjih godina predavala, a Fairsteinica može samo sanjati da će ponovno pronaći izdavača, ali i publiku za neku od svojih knjiga. Uz 40-ak milijuna dolara koje su ta petorica nepravedno osuđenih maloljetnika iz Central parka naknadno dobila od države New York kao naknadu štete, DuVernay im je kao psihološki veoma važnu stvar omogućila i malu osvetu koja je barem donekle kompenzirala nanesenu im nepravdu i time utjecala na njihove živote. Na svijet, pa tako i na Hrvatsku koja je prije 3 i pol godine u televizijskom smislu postala njegovim dijelom, utjecala je tako što nam je pokazala da se na početku zazivani američki način života ne sastoji samo od divota poput brze hrane, pametnih mobilnih aplikacija i streaming servisa. Zato se ova TV ruža i razlikuje od svih onih koje sam dosad dodijelio. Ona je ‘trajna’ i, za razliku od djetinjstva u diskriminatornim sustavima, nikada se ne može oduzeti.
