Malo nas vremena dijeli od trenutka kada ćemo doznati tko su nominirani u osam kategorija za prestižnu Večernjakovu ružu. Uoči objave nominacija razgovarali smo s Majom Ćustić i Edinom Mehmedovićem, trenerima iz showa 'Život na vagi'. Maja i Edo predano su radili s kandidatima showa kako bi im pomogli da skinu nagomilane kilograme, dobiju samopouzdanje i izgrade bolju kvalitetu života, a zbog toga su prošle godine čitatelji Večernjeg lista odlučili da upravo oni trebaju dobiti Ružu u kategoriji novo lice godine.
Što vam je značilo to priznanje?
Edo: Da vam budem iskren, prije same ceremonije nisam si želio dopustiti uopće razmišljati o tome što ako osvojimo tu nagradu. Pitali su me čak jesam li pripremio pobjednički govor, što mi je stvaralo dodatnu nelagodu i tremu. I onda se odjednom nađeš na pozornici HNK, sa svim tim svjetlima i kamerama uperenim u sebe. I tad postaneš svjestan veličine tog trenutka. Prepustiš se i lebdiš. Misli ti lete k majci i ocu, kćerima i supruzi u gledalištu. Osjećam njihov ponos i sreću. A negdje u podsvijesti izvrtiš film unatrag jedno 15-ak godina i svih iskustava koje su me dovele ovamo.
Maja: Veliko je to priznanje za sav trud i rad koji smo uložili i prošli svi zajedno. Čini se da su ljudi prepoznali dobru namjeru, želju i volju da pomognemo ljudima, pozitivan stav i vedar duh koji nam je svima bio prijeko potreban.
Možete li se prisjetiti neke anegdote s dodjele?
Edo: Iskreno, sve mi je to u magli, kao neki polusan. Uberem tu i tamo neku sličicu, dok stojimo gore gledam u sve te ljude iz publike i shvatim da sam većinu njih gledao na TV-u ili iz gledališta na nekom koncertu ili predstavi. Znam da smo se Maja i ja gubili po hodnicima HNK kad smo sišli sa pozornice, pokušavajući se probiti natrag u gledalište. Pa s obzirom na to da smo nas dvoje dobili nagradu, a u tom trenutku su nam uručili samo jednu ružu, bilo je pitanje tko je nosi kući. Maja je bila pravi prijatelj jer je prepoznala da bi mi kćeri zamjerile što nisam ružu donio na pregled. Hvala joj od srca na toj gesti.
Maja: Moram priznati da nisam očekivala nagradu i kad su nas prozvali, nisam ni čula naša imena, nego me prijateljica koja je bila sa mnom zagrlila i počela se smijati i govoriti: „To, Majo!“ Nakon toga je uslijedio govor.
Stojim gore na pozornici, gledam sve te ljude u publici, sretna i neopisivo ponosna. Opalile su me emocije, kroz glavu mi prolazi sto filmova i uspomena što smo sve prošli zajedno. Knedla je u grlu, suze u očima, a mislila sam da sam jaka. :)
Hoćete li gledati ovogodišnju dodjelu?
Edo: Apsolutno! Inače sam veliki štovatelj ove nagrade koja ima jednu lijepu tradiciju i možda najveću težinu u javnom prostoru. Smatram da je naša mlada i mala zemlja puna talenata i vrijednih ljudi koji zaslužuju primiti priznanje za svoj rad i kreativnost. Svi mi volimo biti priznati od strane naše zajednice, zato je iznimno važno da poštujemo taj običaj i njegujemo tradiciju. Meni će ovogodišnja dodjela biti još zanimljivija jer ću imati priliku podsjetiti se kako je to izgledalo lani te se radovati s novim pobjednicima i njihovim uspjesima.
Maja: Ako budem u prilici, gledat ću, naravno.
Koga biste Vi nominirali za kategoriju u kojoj ste pobijedili, je li Vas netko posebno iznenadio prošle godine?
Edo: Teško pitanje, da budem iskren, nemam spreman odgovor ili ime nekog favorita. No volio bih da ta osoba bude netko iz sfere djelovanja koje nije mainstream u javnom prostoru poput glume ili glazbe. Govorim to baš iz osobnog iskustva jer znam koliko je meni ta nagrada značila, a kineziolog sam po struci i radim kao osobni trener. Smatram da je to sjajan način kako odati priznanje profesionalcima koji svojim radom i javnim djelovanjem promoviraju svoju struku na korist cijele zajednice.
Maja: Ima puno mladih glazbenih nada, glumaca, voditelja, plesača... Talent je ogroman, kao i konkurencija, tako da stvarno ne mogu nikoga posebno istaknuti.
Gdje čuvate Ružu koju ste dobili prošle godine?
Edo: Prvo smo je postavili doma u dnevnom boravku, jer su cure tako željele. Međutim, njezino pravo mjesto je negdje drugdje. Ruža koju ja čuvam samo za sebe spremljena je u uspomene koje ću pamtiti zauvijek kao jedan od onih posebnih trenutaka u životu. Ruža Ivice Propadala dobila je svoje počasno mjesto u vitrini moje majke.
Maja: Ruža stoji na meni vidljivome mjestu, gdje me često podsjeti da se sve može u životu ako vjeruješ u to što radiš i ako to radiš sa srcem i s jako puno ljubavi i predanosti. Svaki put kad pomislim kako nešto ne mogu, pogledam Ružu i nasmijem se samoj sebi jer znam da je sve moguće.
VIDEO Pogledajte najbolje trenutke s dodjele Večernjakove ruže
Čestitam Majo i Edo, ruža je u pravim rukama.