Edo Maajka velikim će koncertnim spektaklom u zagrebačkom Domu sportova 16. studenog na najbolji način predstaviti novi album “Put u plus”, koji je izašao u lipnju i već je ocijenjen kao njegov album najbolji u karijeri.
Podsjetimo, posljednji album “Štrajk mozga” izdao je prije šest godina, a nakon toga se odselio u Izrael sa suprugom Lilach. Lani su se vratili u Zagreb kako bi njihova kći Ariel Yasmin odrastala u mirnijem okruženju, a Edo je okupio fantastičan bend i napravio novi album.
Čujem da se mnogi “nabrijavaju” na vaš koncert u Domu sportova jer su oduševljeni novi zvukom i bendom. Kako je vama? Imate li tremu?
Jedva se čekam popeti na pozornicu, ali i završiti koncert i vratiti se svom životu, haha.
Malo ste se odviknuli od tog zvjezdanog života, nije bilo lako ponovno se vratiti?
Nikad nisam bio fan medija. Tjeskoban sam pred kamerama, no to je dio posla koji se mora napraviti.
Vratili ste se na najbolji način. I kritika i publika govori “ovo je najbolji Edin album”?
Istina. Meni je jedan od najboljih. Nedavno sam baš preslušavao prva dva albuma koja nisam čuo i odlični su mi.
Koliko ste se promijenili u poimanju glazbe od vremena kad ste snimili te prve albume?
Svi se mijenjamo. Trenutačno sam u takvoj fazi da mi se radi s bendom. Okupio sam odlične ljude, napravili smo čudo od glazbe i albuma. Nadam se da ćemo to još više promovirati do kraja sljedeće godine.
Svi govore o vašem sjajnom bendu, koji je praktički all star bend. Kako ste ga okupili?
Kad sam se vratio u Zagreb, prvo sam zvao basista Marija Rašića zato što svira sve. Onda mi je on rekao za bubnjara Mirsada Dalipija, kojeg sam već slušao u Prištini. Doveli smo i Tonija Starešinića na klavijaturama, a onda i Yogija Lonicha na gitari. Taj je čovjek fenomenalan. Način na koji svira gitaru i kako izaziva emocije još nisam vidio. Svaki od njih je genij na svom polju djelovanja. Vrlo brzo smo snimili album, kako sam završavao pjesme, tako smo ih snimali. Ideje su se rađale nekoliko mjeseci, no praktički sam sve pjesme završio u tri tjedna.
A kakvim ćete se idejama, baviti saznali smo već u prvom singlu “No Pasaran” još prije dvije godine. U toj ste pjesmi progovorili o predrasudama koje neki imaju prema ljudima s muslimanskim imenom.
Ta pjesma nije nositelj albuma, nego svojevrsni okidač. Radio sam dvije pjesme s Kultur Shockom i svidjela mi se ideja suradnje s bendom, pa sam na tragu tih pjesama napravio “No Pasaran” i “Ti meni ništa”. Što se tiče predrasuda, ima ih u cijelom svijetu. Taj sam problem imao još prije 10 godina kada sam išao u Ameriku. Edin njima nije muslimansko ime, ali moj tata Fehim se ne može skriti. To mi je bilo smiješno jer znam kakav je Fehim lik. Njega nije briga ni za ISIL ni slične stvari. On je stari, nadrkani postkomunist i nema u sebi ničega što bi ga vezivalo s ljudima koji imaju predrasude prema religiji.
Evo ta tema predrasuda prisutnija je kod nas više nego ikad. Kako gledate na situaciju s migrantima?
U Hrvatskoj se pretjeruje s tim, tu se ne događa ništa. Migranti i ne žele ostati u Hrvatskoj, nego žele ići dalje. Cijela mi je ta histerija koju guraju pojedine stranke i ljudi nevjerojatna. Nije mi jasno da to može imati plodno tlo, ali to pokazuje koliko ljudi ovdje nisu navikli na strance i malo su u kontaktu s njima. To najbolje pokazuje primjer žene u Samoboru koja je prijavila Rimčeve radnike jer je mislila da su ilegalni migranti. To je gubljenje vremena. Ja sam čovjek koji bi, da osjeti neku opasnost, prvi govorio o tome. Bio sam nedavno u Bihaću, a tamo je drukčija situacija. Tamo su ljudi u realnom strahu zato što im se provaljuje u kuće i krade. Bosna nema kapaciteta da skrbi o njima, ti ljudi čekaju na granici, ne žele se vratiti jer su putovali tko zna koliko.
Vi ste u Hrvatsku došli kao izbjeglica pa sam siguran da i vi imate sličnih priča?
Imam priča iz vremena kad sam bio klinac. Imao sam dosta sranja, a sad nemam jer sam medijska ličnost. Ta mržnja i predrasude u Hrvatskoj više je na osnovi rasizma nego religije. Ili ne, ali to je neizbježno. Onaj tko prestane poštovati ukus mladih ljudi, izgubio je mnoge bitke.
Živjeli ste u Izraelu pa ste tamo mogli vidjeti i kako izgleda odnos muslimana i Židova?
Morate shvatiti da u Izraelu živi 20 posto muslimana. Ne mislim tu na Zapadnu obalu. Imao sam susjede Arape s kojima sam bježao u podrum kad su raketirali iz Gaze. U Izraelu nije na tom nivou kao ovdje. Tu se ljudi boje druge boje kože. Tamo je zeznuta situacija izvan Tel Aviva, gdje se ljudi boje pa po ulici neki šetaju s palicama, i slično.
O sukobu u Izraelu pjevate u odličnoj pjesmi “Ti meni ništa”?
Ta je pjesma kojoj su okidač bila moja iskustva u Tel Avivu, ali na kraju se prelila u sve sukobe jer su svi sukobi temeljeni na tome. Shvatio sam da svi pumpaju nacionalne floskule i predrasude i tako odgajaš novu generaciju koja živi te predrasude od malih nogu. To je baš zeznuta situacija. Roditelji najviše isijavaju na svoje dijete i prenose poruke na njih.
Kakve poruke prenosite vašoj kćeri Ariel Yasmin?
Ona nema veze o tome tko su ovi ili oni, uopće je ne opterećujemo religijom. Ove je godine tek prvi put shvatila da postoje razne religije. Sad je shvatila da jedni slave Božić, drugi Hanuku, a treći Bajram. Pitala je zašto i drugi ne slave sve skupa jer i mi u kući sve slavimo. Ne želim je opterećivati tim dok joj ne budem bio prisiljen objasniti neke stvari.
Kako su se supruga Lilah i kći Ariel Yasmin snašle u Zagrebu?
Njima je super. Zahvalan sam kako su prihvatile Zagreb. Bojao sam se kako će se uklopiti, hoće li im se svidjeti. Najveći je problem klima u usporedbi s Tel Avivom. No u posljednje dvije godine nismo ni osjetili zimu.
Kakav je vama Zagreb u usporedbi s onim otprije 20 godina kada ste prvi put došli iz Brčkog?
Ovisi kako u čemu. Dosta se toga promijenilo, dosta se uložilo i tu je bolje. Gore je što ljudi nemaju posla i volje. Ljudima se lagalo godinama i više ne vjeruju nikom, pa sad vjeruju idiotima koji ne znaju što govore. Jednostavno su zamoreni pričom o ustašama i partizanima, non-stop su u tome. Prije 15 godina vjerovao sam da će to ubrzo završiti, a sad ne mogu vjerovati da tom pričom i dalje hrane ljude. Ne razumijem se baš u stranke, tu i tamo pogledam što tko nudi. Populizam je podilaženje masi. Ako je masa u strahu, populist je neće smiriti, nego će taj strah još proširiti. Ako je masa depresivna, populist ih neće smiriti niti razveseliti, nego povući u još veću depresiju. To je problem populizma.
Rekli ste mi da još uvijek imate tjeskobu kad dajete intervjue uživo. Kako se borite protiv toga i depresije općenito?
Naučiš živjeti s tim. Sport je super stvar. Pokušavam se fokusirati na zahvalnost u svemu. Recimo, bježim od medijske pompe, no zahvalan sam medijima jer mi to omogućava bolji posao. Moram to naučiti hendlati.
Kako gledate na revival hip-hopa? Tram 11 napunili su veliku dvoranu Doma sportova, Stoka i Nered i Vojko V. Malu...
Sve je počelo s Tram 11, čiji je rasprodani lanjski koncert utjecao na organizatore da naprave i ostale koncerte rap izvođača. Sinergija stare i nove škole spasila je rap. Drago mi je da je Vojko s još nekoliko ljudi spasio rap. Možemo o njemu reći što hoćemo, ali je on sa svojim materijalima u posljednjih šest godina iznio rap, baš kao i Krankšvester, Krešo, High 5 i Kandžija.
Što kažete na toliku popularnost narodnjaka koji su čak ušli i u hip-hop?
Narodnjaci vladaju ovom regijom od dolaska struje. Od narodnjaka su dio publike pokušali uzeti i Bijelo dugme i Smak i EKV, sve generacije rocka. Tako i mi reperi, kad smo počinjali, počeli smo uzimati dio te publike, pa sam ja napravio pjesmu “Prži”. Nije to bilo uzimanje te publike, nego ismijavanje svega vezanog za tu temu.
Pogledajte i koje su poznate osobe prešle na Islam.
Hahah, čuj ovog kozmopolita, hahaha. Pa naravno da u Hrvatskoj nema većih problema s migrantima, točnije nema JOŠ većih problema, što ne znači da se trebamo ponašati kao idioti i ne vidjeti što se događa po zapadnoj Europi i u što se upravo pretvara Unsko-pakistanski kanton, i u što će se na proljeće pretvoriti Plenkistan. Inteligentni ljudi vide ono što je očito unaprijed (mada za ovo stvarno ne trebaš biti neka inteligencija), debili ne vide ništa ni kad im 20 inženjera i doktora siluje i zakolje kćerku od 12 godina ili kad ih student pregazi kamionom u pješačkoj zoni.