Konačno je pao embargo na zabranu novinarima koji su film “Hobit: Neočekivano putovanje” gledali prije svjetske i hrvatske premijere 13. prosinca, da ga komentiraju u medijima. Stoga, oslobođeni stega i s punim pravom obožavateljima obznanjujemo da nisu uzaludno čekali devet godina na povratak u Međuzemlje. Film je dostojan nasljednik trilogije “Gospodar prstenova” i vratit će ih, doduše, 60 godina unatrag, ali na mjesto na kojem su već bili. Što se pak tiče redatelja Petera Jacksona, ni on nije razočarao i na policu svojih ostvarenja može ponosno smjestiti i ovu obradu Tolkienovih knjiga. Film vrvi naglim preokretima, sjajnim patuljcima, dovoljno odvratnim bićima, glazba je fenomenalna... Ipak, zamjerki ima. Nedostaje mu dramatične težine koja je krasila prvu trilogiju, što se može opravdati malo mirnijim vremenima u kojima se “Hobit” zbiva. No, taj nedostatak pridonosi meškoljenju na stolici dok pratite ostvarenje dugo 166 minuta. Barem pola sata manje ne bi bilo naodmet.
Gandalf nije izgubio sjaj
Film počinje flashbackom na vrijeme velikih bitki u kojima su patuljci izgubili svoje kraljevstvo u Maglenom gorju jer im ga je preoteo zmaj Smaug. Nakon uvoda u kojem glumci Ian Holm i Elijah Wood, kao i u trilogiji “Gospodara prstenova”, glume Hobite Bilba i Froda Bagginsa, radnja se vraća 60 godina unatrag pa mladog Bilba nastavlja glumiti nova Jacksonova zvijezda, britanski glumac Martin Freeman. Naslijedio je potrebnu dozu humora svojeg prethodnika bez pokušaja da ga imitira i napravio to odlično. Glumac koji nam je poznat iz serije “Sherlock” ranije nije ostvario adekvatnu ulogu u Hollywoodu, ovo je njegov uspon. Ian McKellen opet je fenomenalno odglumio staloženog čarobnjaka Gandalfa i nije izgubio onu iskricu povjerenja u očima kojom uspijeva Hobite navući na opasno putovanje za spas kraljevstva patuljaka. Što se pak patuljaka tiče, 13 ih je, što znači malo previše da bi karakterno svaki od njih u filmu došao do izražaja. Ali izdvaja se njihov vođa, dubok i taman Thorin Oakenshield kojega glumi Richard Armitage. Među glavne loše momke “Hobita” spadaju trio trolova i vojska goblina koju predvodi deformirani kralj i, naravno, iz trilogije nam poznati Orci. Njihova prednost u ovom filmu je to što su im lica ekspresivnija. Za to je zaslužan Jacksonov tim za maske i efekte koji je većinu njihove mimike dočarao kompjutorski, čega prije nije bilo, a kvaka je u tome da se digitaliziranost ne vidi.
Izražajniji loši momci
Najveći tehnički novitet je da je film snimljen u 48 sličica u sekundi za razliku od dosadašnjeg standarda od 24. A na to se treba naviknuti. Naime, neki gledatelji žale se da ih je poslije filma boljela glava. Potez je tehnički hrabar i hvalevrijedan, pojedine scene imaju fantastičan efekt, ali generalno stječe se dojam da gledate jako skup HDTV. Dakle, ideja možda nije najbolja u odnosu na postojeću tehnologiju. Uglavnom, posljednji nastavak prethodne trilogije “Povratak kralja” dobio je 11 Oscara. I “Hobit” će zacijelo konkurirati u kategorijama za specijalne efekte, masku, glazbu... ali ne i najbolji film. No, to je tek prvi dio nove trilogije pa Jackson ima prostora da se razmaše.
Jedva čekam... :)