Tamburaški sastav Gazde nedavno je objavio novi album "Ispod ovih oblaka", kojim na najbolji način obilježavaju 30 godina benda. Sastav su osnovali u Zagrebu, točnije predgrađu Markuševec, kvartovski mladići Marko Bujanović, Silvio Šimunković, Vladimir Kota, Mario Kršić, Damir Popović i Robert Šerić. Pod svoje ih je uzeo primaš Damir Miki Mihovec. U samo mjesec dana transformirali su se iz nepoznatog kvartovskog benda u medijsku i estradnu atrakciju. Vrlo brzo su postali omiljeni zahvaljujući hitovima kao što su "Ostarit ću ja, ostarit ćeš ti", "Ja pijem da zaboravim", "Još i danas zamiriši trešnja", "Ružo moja crvena", "Zbog tebe sam to što jesam" i "Neće snaša tamburaša". Dobili su brojne nagrade, poput Večernjakove ruže i Porina, a na vrhuncu popularnosti su četiri godine zaredom punili veliku dvoranu Doma sportova, čime se teško može pohvaliti puno hrvatskih bendova. Koncerte su svake godine održavali 12. prosinca, a upravo na taj datum i ove će godine zasvirati u Domu sportova. Frontmen Gazdi Marko Bujanović ispričao nam je sve o novom albumu, ali se i prisjetio najvažnijih detalja iz njihove karijere.
Nedavno ste objavili album "Ispod ovih oblaka". Puno je godina prošlo od zadnjeg albuma, zašto ste toliko čekali? Jeste li zadovoljni kako je ispao?
Nakon devet godina izdavačke pauze odlučili smo se na novi album. Plan je bio da izađe i nešto ranije, ali za dobre pjesme nikad nije kasno. Dapače, sad je pravo vrijeme. U suradnji s autorima koji već duže vrijeme rade za Gazde, i glazbenim producentom Predragom Martinjakom, nastalo je nekoliko odličnih novih pjesama, a njima smo pridodali i sve bolje objavljene singleove od našeg zadnjeg studijskog izdanja. Na albumu je čak 18 pjesama, a vjerujem da će našoj publici biti najinteresantnije čuti ovih nekoliko potpuno novih koje smo dugo brusili i koje su na kraju zazvučale izvrsno. Od zadnjeg studijskog izdanja "Milijun poljubaca" (2010.) objavljivali smo samo singleove pa se s vremenom nagomilalo dosta dobrih pjesama koje nisu bile objedinjene na albumu. Sada se sav naš noviji rad može poslušati na ovom novom albumu, a prvi dojmovi publike i kolega iz branše su više nego dobri. Album je snimljen u našem studiju u Zagrebu, a može se poslušati na svim streaming platformama (Spotify, Deezer, Apple Music, YouTube Music itd.) u cijelom svijetu.
Među tih 18 pjesama je i ona posvećena Anamariji Carević, djevojčici koja je nastradala u zagrebačkom potresu. Vjerujem da je bilo posebno emotivno raditi tu pjesmu?
Nakon tog potresa mislim da smo svi ostali zatečeni kako se život može promijeniti u trenu. Kod nas u Markuševcu mnogi su ostali bez kuća ili s teško oštećenim kućama. S vremenom su u medijima pomalo blijedile informacije o svemu, a i o činjenici da je u potresu nažalost poginula naša sugrađanka Anamarija, djevojčica od samo 15 godina. Mjesecima sam razmišljao kako je se kroz neko vrijeme više nitko neće sjećati i odlučio joj posvetiti pjesmu. Melodiju sam smislio u roku od nekoliko dana, a Željko Krznarić je moje misli pretopio u prekrasne stihove za pjesmu. Sama nevjerojatna činjenica da je ona bila jedina žrtva dala mi je neku dodatnu inspiraciju, iako Anamariju nisam poznavao. S vremenom sam saznao da je bila omiljena u svom društvu i obitelji, uvijek vedra i nasmijana, da je svirala bisernicu i sigurno slušala i neke naše pjesme... O emocijama ne moram ni govoriti. Izrazito tužna tema, ali zato mislim da pjesma ima veliku snagu i emociju, posebno za ljude iz Zagreba, ali i šire.
Očekuje vas puno koncerta, a kruna će biti nastup u Domu sportova 12. prosinca. Što pripremate za taj koncert?
Cijela godina bit će izuzetno puna događanja u sklopu medijske promocije novog albuma, pa i brojnih koncerata koji je prate. Najviše koncerata je u Hrvatskoj, ali svirat ćemo i u Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj. Krajem ljeta odlazimo na veliku turneju po Americi i Kanadi, a završetak se sprema u zagrebačkom Domu sportova 12. prosinca 2023., istog datuma kada smo uvijek radili koncerte u Domu sportova. Svi nas uvijek pitaju: "Dečki, kad će opet Dom sportova?" pa mislim da je bilo vrijeme da najvećim fanovima Gazda priuštimo takav veliki koncert, a program smo već počeli osmišljavati. Ne sumnjam da će nakon 30 godina aktivnog, neprekinutog rada i oko 150 snimljenih pjesama biti totalna ludnica.
Gazde ove godine obilježavaju 30 godina postojanja. Podsjetite nas malo na svoje početke? Kako ste okupili i odlučili kombinirati pop i tamburašku glazbu?
Mi smo band iz Zagreba, pa smo od samog početka imali malo "pomaknuto" razmišljanje o tamburaškoj glazbi. Ispočetka smo kao klinci svirali repertoar koji je uz tamburaške klasike bio obogaćen i pop i rock hitovima, a s vremenom, kad smo počeli snimati, htjeli smo da naše pjesme budu drugačije od tamburaških pjesama do tada. Nekoliko velikih hitova nam je otvorilo vrata i ubrzo se skupilo puno publike koja nas je počela pratiti. I tako do danas. Nije moguće sjetiti se svega u 30 godina, ali počeli smo kao klinci, "iz garaže", a činjenica da smo oduvijek puno svirali po terenu dala nam je puno iskustva - sviračkog i životnog. U tih 30 godina napravili smo preko 2500 koncerata i uz Hrvatsku obišli skoro cijelu Europu, Ameriku, Kanadu i Australiju. Glazbeni kritičari nikad nas nisu mogli svrstati u određeni glazbeni žanr pa je uvijek bilo problema s tim "tko su Gazde?". Za razliku od hrvatskih pop i rock bandova koji su često plagirali talijanske, engleske ili američke bandove i trendove, mi smo morali smisliti svoj zvuk jer smo bili prvi. Nekad smo pogodili, nekad ne, ali smo uistinu stvarali novi glazbeni žanr na hrvatskoj estradi.
Tada su vas nazivali i "Tamburašima u kožnjacima" i "Beatlesima na tamburicama". Kako ste gledali na te nadimke?
Ma usporedba s Beatlesima je svakako prenapuhana, ali puno se vrištalo i po našim koncertima. Posebno kad smo imali 18 godina. Ovo s kožnim jaknama je zato što smo u toj našoj mladosti vozili motore, a i slušali rockabilly i country pa smo ih nastavili nositi i kasnije.
VEZANI ČLANCI
Kako je došlo do suradnje s Miroslavom Rusom na pjesmi "Još i danas zamiriši trešnja"? Je li ta pjesma obilježila vašu karijeru, što danas osjećate prema njoj?
"Trešnja" ali i "Zbog tebe sam to što jesam" i "Ja pijem da zaboravim" vjerojatno su pjesme koje danas svi znaju. Rijetki su bandovi koji dočekaju takve hitove. Konkretno, "Još i danas zamiriši trešnja" na album je došla u zadnji čas. Taj album ("Za ljubav tvoju", 1995.) već je bio gotov kad je Miroslav Rus došao kod nas u studio na snimanje i rekao da ima neke pjesme koje bi nam dobro pristajale. Znali smo da su dobre, ali sigurno nismo mogli predvidjeti da će toliko obilježiti našu karijeru. I dan-danas su sve te pjesme veliki hitovi i čuvamo ih uvijek za kraj koncerata. Danas, kad ih sviramo, zvuče svakako zrelije i bolje.
U karijeri se možete pohvaliti i da ste bili predgrupa na koncertu Led Zeppelina. Kako je došlo do toga?
Led Zeppelini su imali koncert u Domu sportova, a par dana prije koncerta bio je organiziran party u Hard Rock Caffeu u Zagrebu gdje smo, uz ostale bandove i pjevače, bili pozvani i mi. Tijekom druženja nas je Tony Mandić, njihov tadašnji tour manager, zamolio da za Zeppeline odsviramo par naših stvari. Dečkima se to super dopalo, rekli su nam da im se jako sviđa zvuk našeg banda. Bili smo turbo iznenađeni kada su nam sutradan javili da žele da im budemo predgrupa u Domu sportova. Ponudili su nam pristojnu cifru za to, ali smo se zahvalili i nastupili besplatno. Ne zove te svaki dan svjetski band poput Zeppelina da im budeš predgrupa. Družili smo se i sutradan, a Jimmyju Pageu smo poklonili jednu bisernicu kada su napuštali Zagreb.
Nastupali ste po cijelom svijetu, koje biste nastupe izdvojili?
Na svih otprilike 2500 koncerata u karijeri ostavili smo srce, pa i mladost. To je prilično veliki broj putovanja, hotela, tonskih proba, ali i sjajnih atmosfera. Ne bih radio neku razliku, ali možda najbolje pamtimo naš prvi Dom sportova 1994. kad smo sa samo 20 godina svirali preko dva sata ispred više od 10.000 ljudi. Atmosfera je bila užarena, mislim da to danas postoji na malo kojem koncertu. Srećom, snimili smo taj koncert, a sva naša diskografija je danas dostupna preko streaminga tako da i taj koncert ljudi mogu poslušati i osjetiti tu ludu atmosferu.
Jeste li gledali ovogodišnju Euroviziju? Kako komentirate nastup Leta 3?
Paaa... Show program s puno rasvjete, led ekrana i usiljenog preenergičnog prenemaganja većine izvođača. Stilisti su imali reviju ekscentričnog futurizma na steroidima, ali nažalost dobrih pjesma koje bi ljudi pamtili na duže staze nisam čuo. Let 3 ne bih puno komentirao, svatko neka se predstavlja onako kako se osjeća. Dobili su svakako veliku medijsku promociju.
Kakvi ste privatno? Kakvu glazbu slušate i čime ste bavite u slobodno vrijeme?
Ma, mi smo svi u bandu prenormalni. Živimo normalne živote, sviramo, snimamo, tulumarimo kad možemo. Većinom smo oženjeni, pomalo odgajamo djecu i čekamo lijepo vrijeme za roštilj s prijateljima. Sretni smo jer smo uz sve dogodovštine upoznali ljude i život kako ga malo tko ima priliku upoznati. U slobodno vrijeme osobno volim trčanje, planinarenje, Maksimir, Sljeme, Alpe, a skijanje s klincima mi je najbolja stvar na svijetu. Svi su dobri skijaši, a moja mala Petra već osvaja zlatne medalje. Po pitanju moje profesije - glazbe - najviše slušam modernu američku country mjuzu i mislim da oni stvaraju najbolji zvuk. I inače volim prirodan zvuk instrumenata i vokala bez previše intervencija u studiju.
Što još slijedi u idućim mjesecima osim zagrebačkog koncerta?
Ova 2023. nam je turbo godina! 30 godina želimo proslaviti čim više s našom publikom i stoga slijedi velika koncertna turneja "30 godina Gazda" na kojoj ćemo na preko 40 koncerata svirati najbolje stvari iz cijele naše karijere. I to u onoj istoj, prvobitnoj postavi u kojoj smo i počeli kao Gazde sa 18 godina. Bit će to spoj nekoliko generacija u publici i tome se jako veselimo. Raspored koncerata ljudi će lako saznati preko našeg Facebooka i ostalih platformi. Inače, uskoro krećemo i sa snimanjem dvaju spotova, gostovanjima po brojnim radijskim i TV postajama, za par tjedana objavljujemo novu web stranicu, a i počeli smo već s radom na nekim novim pjesmama.
VIDEO Život Tine Turner obilježile su tragedije, a najviše su je shrvale smrti sinova Craiga i Ronnieja
Bendovi nebi smjeli trajati tako dugo. Gubi se originalnost, gubi se esencija benda, odlaze originalni članovi benda... Valjak, Kazalište, C. Jabuka i tone drugih bendova s područja bivše države su već davno trebali ugasiti svjetlo. Nekoć je glazba bila mnogo protočnija. Bendovi su više manje trajali 3 do 10 godina, napravili par albuma u koji su dali sve i onda su otišli svatko svojim putem. Ovi naši se furaju na Rolling Stonse i žele na nostalgiji desetljećima musti raju za još koju kunu. Isplativo je, ali umjetnički aspekt davno je uvenuo.