Hrvatska scena dobila je svoje "Stilske vježbe" 21. stoljeća. Nekome će to možda zvučati pretenciozno, no ono što smo vidjeli sinoć u zagrebačkom klubu Vinyl mogao bi postati novi umjetnički klasik, baš kao i poznata kazališna predstava.
Sara Renar, dobitnica Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu 2015., i autorica ponajboljeg prošlogodišnjeg albuma "Tišina", projekt "Gdje povlačiš crtu" premijerno je izvela 17. siječnja, povodom Rođendana umjetnosti, međunarodnog projketa Europske radijske unije. Nakon izvedbe u Vintage klubu, koja se prenosila i u programu Hrvatskog radija, Sara i njena ekipa sinoć su u Vinylu, puno intimnijem prostoru, ponovili izvedbu, i izazvali prave ovacije publike.
Projekt "Gdje povlačiš crtu" teško je opisati, jer ga se jednostavno mora doživjeti u njegovoj punini. Radi se o pravom glazbeno-scenskom performansu, u kojem se kombinira arsakustika, začudni i prepoznatljivi kantautorski stil Sare Renar i pitanja o granici privatnog i javnog, osobnog i kolektivnog, ali i smjeru u kojem nas takve odluke vode.
Nit vodilja je pjesma "Gdje povlačiš crtu", koja se tijekom 50-minutnog performansa reprizira na različite načine, svaki put s novim zvukovima, pa i moćnim monolozima. Osim Sare koja je pjevala, svirala gitaru i radila semplove uživo, nastupali su i Zdeslav Klarić (klavijature), Konrad Mulvaj (elektronika, perkusije), Vedran Peternel (elektronika, bas), te briljantni glumci Ivan Django Laić i Dora Lipovčan. Dramaturgiju projekta potpisuje redateljica Nora Krstulović
Svi oni su na pozornici kreirali zvukove na razne načine - kao instrumenti poslužili su i pisaća mašina, telefonska slušalica i razni drugi predmeti. Zvukovi dolaze sa svih strana, isounjavaju prostoriju, a ponekad je teško prepoznati tko ih i kako stvara. No, ne radi se o kakofoniji. Dapače, kad se podvuče crta, sve je kristalno jasno, a moćni tekstovi koje izgovaraju glumci zamislit će vas i postaviti vam pitanje gdje vi povlačite crtu? Nažalost, to je pogotovo došlo do izražaja proteklih dana, pogotovo nakon napada suzavcem u klubu Super Super.
- Gdje povlačiš crtu. Pitanje je granice na individualnom i na društvenom nivou. Na koje kompromise ne pristati? Na koje djelovanje reagirati? Postoji li uopće kriterij po kojem se taj sud može donositi? Gdje je granica skladbe? Djelovanja? Ne djelovanja? Pitanje crte je pitanje identiteta i integriteta. A crta je sve samo ne jasna. Ne postoji dakle zadana struktura kompozicije, kao što ne postoje ni jednoznačni odgovori na spomenuta pitanja. Iako se drži nekih zadanih okvira (crte), svaka izvedba je u konačnici jedinstveni rezultat trenutka.
Ravnopravno koristeći živu svirku, loop-ove snimane live i unaprijed pripremljene sample-ove ni glazbenici ni slušatelji nisu više sigurni koji zvuk dolazi od kojeg izvođača. Upravo u tom prostoru nejasno definiranih granica moguće su najzanimljivije stvari - sjajna neočekivana rješenja ali i potpuni kaos. Iz subjektivne pozicije umjetnika situacija je vrlo slična - život van strogo zadanih okvira je strahovito uzbudljiv ali i zastrašujuć. Širi društveni kontekst čini situaciju još složenijom. Pasivna predaja? Aktivna borba? Sami snosimo odgovornost za crte koje smo povukli i za one koje nismo. Namjera je ovog performansa upravo to osvijestiti - kaže Sara Renar. A mi kažemo da smo sretni jer imamo umjetnike poput nje.
>>U džungli bih se rado izgubila sama sa sobom, konačno malo mira!
>>Sara Renar: Na ženi ne volim vidjeti presuske i prezategnute komade
