– Zovem se Georgios Kyriacos Panayiotou. Za vanjski ću svijet uvijek biti netko drugi, ali taj drugi ne zove se kao ja. Stalno čitam što ljudi misle o meni i, općenito, ne misle baš najbolje. S godinama sam postao ono što uopće ne bih bio da nisam postao slavan – tvrdi u svojoj biografiji nastaloj iz pera novinara Roba Jovanovica 48-godišnja britanska pop-ikona George Michael.
Iza njega su 30 godina karijere, najprodavaniji albumi u povijesti koji ne padaju u zaborav, borba s depresijom, ovisnost o drogama, propale ljubavne veze i brojni skandali. A korijen svakog od njih, kaže Michael, može se pronaći u njegovoj prošlosti, kad se borio s brojnim frustracijama. Jedan od najuspješnijih svjetskih glazbenika rođen je 25. lipnja 1963. u sjevernom Londonu kao treće dijete i prvi sin grčko-ciparskog imigranta Kyriacosa Panayiotoua i Engleskinje Lesley Harrison.
Na dan njegova rođenja majčin brat homoseksualac počinio je samoubojstvo zbog osude društva s kojom se nije mogao nositi. Taj će događaj i te kako obilježiti Michaelovo odrastanje. A ono je zbog poduzetnosti oca, koji je nakon dugogodišnjeg cjelodnevnog rada u restoranima otvorio svoj i uspeo se iz radničke u srednju klasu, bilo materijalno osigurano. Otac je malom Georgiosu pružao sve osim svoje pažnje, zbog čega su majka i sestre imale najveći utjecaj na najmlađeg člana obitelji Panayiotou.
Bucmasti nesigurni dečko
– Čini mi se da je moja majka oduvijek znala da sam homoseksualac. Tijekom mog odrastanja htjela je da se osjećam kao da nisam pravi muškarac ili dječak, što joj nije priličilo jer je bila sjajna mama – kaže pjevač.
Osim sa seksualnim frustracijama, George se u djetinjstvu i pubertetu suočavao i s nezadovoljstvom fizičkim izgledom.
– Bio sam debeo i ružan te sam nosio naočale. Uz to sam imao i čupave, spojene obrve. Godinama sam puštao kosu kako bih ih njome prekrio. Kao dječak najviše sam se bojao da će moje goleme ambicije ostati izvan dosega djeteta čiji sam odraz vidio u zrcalu, kaže Michael, kojeg je otac u njegovim glazbenim počecima najviše kočio tvrdeći da ne zna pjevati.
To nije mislio Georgeov školski kolega Andrew Ridgeley, čiji je optimizam bio presudan u životu slavnog pjevača. Zajedno će 1981. osnovati skupinu Wham! i ostvariti sve pubertetske snove iz razdoblja kad su kao srednjoškolci nabijali po bubnjevima i smišljali koreografiju za pjesme u svojim sobama. Do prvih bljeskova slave Michael je radio niz poslova: bio je radnik na gradilištu, skladištar u trgovini, radio je i u kinu, a kao angažirani DJ postao je dio londonske klupske scene.
Istodobno se borio s ocem koji je silno želio da mu se sin ostavi glazbe i završi fakultet. Proboj prema vrhu Wham! su ostvarili 1983. rap-pjesmom ‘'Enjoy what you do'’ u kojoj su iznijeli stav ‘'nezaposlen sam i baš me briga'’. Inspiraciju je Michael dobivao u čudnim trenucima: pjesmu ‘'Last Christmas'’, koja ga je financijski osigurala do kraja života, napisao je gledajući nogometnu utakmicu, a '‘Careless Whisper'’ u autobusu na putu do posla. U 21. godini George je dospio na vrhove ljestvica s obiju strana Atlantika. Pisao je, skladao, pjevao, pa i producirao svoje pjesme, uvijek je morao imati kontrolu nad svime. Sa slavom, povećavali su se i njegovi privatni problemi.
Na vrhuncu najnesretniji
– Neki su nas ljudi smatrali običnim budalama. Mislili su da je frajer plave kosice i blistavih zuba koji skakuće uokolo moje pravo ja. No nije bilo poveznice između glazbe koju sam izvodio i moje osobnosti – opravdavao se pjevač za svoje glazbene početke. Počeo se opijati, izazivati ekscese, spavao je sa svim i svakim te prezirao status seks-simbola skrivajući tajnu o svojoj homoseksualnosti.
Prezirao je ljude koji su mu se dodvoravali, izluđivala ga je površnost šoubiznisa, sve je to vodilo prema problematičnom ponašanju koje su mediji pozorno pratili. Na jednoj turneji završio je u krevetu s tri žene, spavao je s kim je god stigao, od obožavateljica do stjuardesa. Skupina Wham! raspala se 1986. zbog Michaelove želje za samostalnom karijerom, bježanja od pjesmuljaka koje je dotad izvodio i dostizanja uspjeha Madonne i Michaela Jacksona. A kad je postao najveća svjetska zvijezda, osjećao se najnesretnijim bićem na planetu.
– Mislim da sam u tim godinama, bilo mi je samo 25, zbog slave osjećao takvu prazninu da nisam vidio njezinu dobru stranu. Osjećaj usamljenosti povećava se ako vam se svake noći dive tisuće ljudi. Mogu iskreno reći da mi je 1988., kad sam bio na vrhuncu, bila potpuna noćna mora – kaže Michael, čiji je prvi samostalni singl ‘'I want your sex'’ 1987., kad se svijet stravično bojao AIDS-a, podigao golemu prašinu.
Svaki sljedeći hit koji će Michael napisati nastat će kao posljedica njegova kaotičnog privatnog života i borbe s depresijom. Ona će se s godinama povećavati, kao i svakodnevna konzumacija marihuane, a vrhunac će dosegnuti smrću dvije Michaelu vrlo bliskih osoba. Prva je bila njegov dečko brazilski dizajner Anselmo Feleppa, koji je preminuo 1993. od AIDS-a, a druga njegova majka, žena koja ga je najbolje razumjela i koja je 1996. izgubila borbu s rakom kože. – Ideji da više ne želim živjeti najviše sam se približio nakon što mi je umrla mama.
Mislio sam da je ono najbolje iza mene, nisam bio u stanju ništa napisati, osjećao sam se bezvrijednim, kaže glazbenik u kojeg je bila zaljubljena i princeza Diana te mu je to jasno dala do znanja. Na pitanje o tome jesu li spavali zajedno Michael je odgovorio da je dobro znao koje bi to katastrofalne posljedice izazvalo. Iako je 1996. upoznao svog dugogodišnjeg partnera Kennyja Gossa, koji mu je pomogao u najtežim trenucima, osjećaj praznine s njime neće nestati, a ‘'upotpunjavat'’ će je seksualnim odnosima s neznancima na javnim mjestima.
Novcem uvijek pomagao
Seksualne ekshibicije rezultirale su dvama medijskim skandalima i trenutkom koji je George priželjkivao puna dva desetljeća – napokon je cijelom svijetu otvoreno mogao reći da je gay! Priznanje ga nije dovelo do ruba, ali jest njegovo antiratno stajalište i kritiziranje Bushove politike. Svoju je humanost tijekom godina pokazao i doniranjem milijuna funti u humanitarne svrhe.
Novac mu je uvijek bio najmanje važan, trošio ga je na sve što mu je palo na pamet i pomagao onima kojima je pomoć bila potrebna. Iako su turneje nešto što najviše prezire, na ovu posljednju otisnuo se iz posebnog razloga.
– Kad vidim sve te ljude kako se dobro zabavljaju, imajući na umu u kakvom svijetu danas živimo, svake večeri kad iziđem na pozornicu obuzme me nevjerojatan osjećaj. Privilegij je nekom od obične večeri napraviti sjajnu večer.
A upravo vam to George Michael jamči večeras u zagrebačkoj Areni.
Koliko prokletstva u vlastitoj obitelji, vlastite depresije i muka, koje obilježavaju život ovog glazbenika. Slava i moć isprazni su jer u fundamentu nisu radost i zadovoljstvo s pokrićem, već neki surogat koji ne ispunjava unutarnju čežnju svakoga čovjeka, a to je jedinstvo sa Stvoriteljem. Ovako nažalost žive mnogi danas i muče se, jer im je gospodar onaj koji im ne želi ništa dobroga, i eto plodova po kojem se poznaje taj odnos: suicid, blud, hokoseksualizam, smrtonosne bolesti, bijeda i depresija.